Nakon sjednice Dinamovog Izvršnog odbora iz izvještaja s klupske stranice dalo bi se zaključiti da su sudionici spavali od dosade. No, na istom sastanku (naravno, jednoglasno) donesena je odluka koja bitno utječe na budućnost kluba
Dinamo ide u privatizaciju! Sportske novosti, a ne službena klupska stranica, donose priču prema kojoj će se u roku od tri tjedna članovima 'klupske vlade' iznijeti prijedlog privatizacije kojega će oni, takva je tradicija, prihvatiti jednoglasno.
Priča o privatizaciji Dinama nije nimalo svježa, ali prvi puta - čini se - dobiva ozbiljnije konture. Izvšni odbor naložio je postavljanje temelja za preoblikovanje, zadužio voditelja projekta da organizira procjenu vrijednosti kluba i da se Dinamo na kraju priče nekome proda. Privatizacija Dinama organizirana je dobrovoljno, nitko ih ne tjera 'u privatnike'. U ovu priču ulaze svojom voljom.
Predsjednik Dinama Mirko Barišić tvrdi kako Dinamo ne želi pristati na životarenje i kako je klupskoj blagajni za razvojne procese neophodan svježi kapital. Linija razmišljanja vraća tako na dvije situacija iz bliske prošlosti. 1. travnja (tvrdio je da se ne šali...) Dinamov član Izvršnog odbora Tomislav Marčinko javno je 'otkrio' kako je u Dinamovoj blagajni trenutno oko 35 milijuna eura. Iznimno se trudio ostaviti dojam upućenog čovjeka... S druge strane gradom se kotrljala informacija obavijena velom bankarske tajne da je Dinamo kod jedne hrvatske komercijalne banke digao kredit u iznosu od 50-ak milijuna kuna i za koji su garancija inozemni transferi igrača.
Pristojno je vjerovati službenoj informaciji, ali postavlja se pitanje zašto 'puni k'o brod' i praznih tribina (vrlo važna stavka u određivanju cijene branda) kreću u preoblikovanje. Na nadležnima u klubu je da otkriju imaju li kao sigurnog partnera u ovom projektu Grad Zagreb, tko su im investitori na koje se oslanjaju u projekciji i što Dinamo dobija postajući Š.D.D.
Zdravko Mamić je tijekom ožujka naglasio kako je novi zakonodavni okvir u RH (Zakon o udrugama i Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih udruga) smrt za hrvatske sportske udruge i kako Dinamo mora pronaći utočište u privatizaciji, te više puta naglasio kako nema ambiciju postati vlasnikom Dinama. Već je bio suvlasnik, zajedno s kumom Ćirom u vrijeme Croatije, i jako dobro zna koliko je to sklizak teren...
Nije lako procijeniti koliko bi Dinamo potencijalne investitore mogao koštati, a niti tko bi bio spreman uložiti novce u klub koji nema vlastiti stadion, kamp... čak niti službeni dućan. Imaju igrače, brand i autobus. Dok je pričao o privatizaciji Mamić je uvijek spominjao ime Ivice Todorića koji je u ime Agrokora nedavno završio kupnju Mercatora. Je li on čovjek na kojega se oslanjaju u Maksimiru ostaje vidjeti, a uvijek je moguć i nekakav inozemni bogataš zainteresiran za 'ulazak u Hrvatsku'. Članove i navijače neće se ništa pitati, jer je to još jedna maksimirska tradicija, a reperkusije eventualnog provođenja ovakve odluke bit će vidljive tek s vremenskim odmakom.
Ono što je sigurno je da bi provođenjem preoblikovanja u djelo prestala priča o sustavu 1 član 1 glas. Glasove u odlukama privatnih klubova, ako vlasnik ne odluči drugačije, proporcionalno donose novci uloženi u klupske dionice. I možda baš tu leže odgovori na pitanje zašto preoblikovanje i zašto baš sada. Jer Dinamu je nedavno istekao rok postupanja po nalazu sportske inspekcije, a klub nije objavio da je učinio išta po pitanju obaviještenosti i prava svojih članova.
