U proteklih deset godina, dakle uzimajući u obzir i lani, nikad nismo imali ovoliko kvalitete. I izbjegavao sam, koliko sam mogao, spominjati Repešu, ali ne ide. Ovo što je Jasko napravio na ovom turniru, to i laiku oči bode.

Neću ulaziti u prethodne utakmice u kojima je imao „mali milijun“ pogrešaka, već ću pogledati samo onu protiv Francuske. To zaista nije imalo smisla. Dečki su u utakmicu ušli sjajno i prvu četvrtinu napravili +8. No, u tom momentu Repeša, već poslovično vadi Tomića (na kojem i kratkovidni uočavaju da ima dan, napokon) i stavlja Žorića. Ne želim dečka vrijeđati, daje sve od sebe, ali ono je mučno za gledati. Kontrola lopte nikakva, postavljanje nikakvo (Gobert zakucava za 12:15, nakon Rudežove trice, nova dva ulaska pod koš Fourniera i eto 19:18), napadački nevidljiv.

Zaista nema smisla. Rotacija mu je kriminalna, ali ono što me najviše boli jest napad. Niti jednu, apsolutno niti jednu šablonu naša reprezentacija nema. Pa što si s njima radio kompletne pripreme ? Samo nisko postavljanje Bogdanovića nakon čega on ide jedan na jedan. Ali to nije šablona, to je igra na njegovu kvalitetu.

Imaš Tomića pod košem, kojeg većinom čuvaju dvojica i nemaš uigrano prebrojavanje do Rudeža ? Pa to su osnove! I Rudež me boli. Umjesto da se za takvog šutera otvore 2-3 čiste prigode pa da u utakmicu krene s 2/3 ili 3/4, mi ga „ubijamo“ kad mu lopta dođe tri sekunde prije kraja, a onda nek se vadi kad psihički nesvjesno padne nakon tri promašaja.

Naravno, nedostatak kreacije je problem naših playmakera koji su i na ovom prvenstvu, suma summarum, bili loši. Ali, sada bez pretjerivanja, gotovo sam suzu ispustio na jednoj drugoj stvari.

Posljednja minuta, 66:64 za njih, naša lopta i 37 sekundi do kraja. Tu se vidjelo koliki je Repeša ignorant. Žao mi je, ali svaka druga riječ nije na mjestu. Imaš još jedan timeout, a ti puštaš da ti momčad šamara loptu kao da ista gori. Svaka čast Bogdanoviću, naš je daleko najbolji igrač, ali onakav njegov šut, preko igrača s metar i pol udaljenosti od trice, pokazuje samo dvije stvari – da nema autoriteta i da Hrvatska nema niti jednu uigranu akciju za stvaranje viška.

Hrvatska ima, bez ustručavanja, fantastične igrače, ali nema dvije stvari. Playmakera i trenera. Dajmo prigodu nekom mladom playu, jer gori od ovih i nema kamo biti, a njegovu mladost (bez obzira tko to bude) ćemo lakše istrpiti nego glupost Lafayetta ili soliranje Ukića.

Nije problem izgubiti, ali je šteta jer ova momčad može više. Taktički maksimalan podbačaj, rezultatski i ne toliko. Ali na ime smiješnog vođenja, Repeša mora platiti ostavkom...za bolje sutra.