Protekle godine najbolji hrvatski nogometaš Luka Modrić razbio je desetogodišnju vladavinu Lea Messija i Cristiana Ronalda. Argentinac i Portugalac toliko dugo igraju na najvišem nivou da se teško sjetiti kad jedan od njih dvojice nije bio smatran najvećim. No dok su oni počeli dominirati nogometnim terenima još od 2007., najbolji nogometaš svijeta u desetljeću prije bio je zasigurno Francuz Zinedine Zidane. A kao i iza mnogih sportskih velikana, iza Zidanea je nevjerojatna, gotovo filmska životna priča.

Francuska u srcu, Alžir u krvi

Slično mnogim Afroamerikancima koji su proveli djetinjstvo u getima u kojima su kriminal, droga i nasilje bili svakodnevnica i kojima je sport bio jedini izlaz iz takvog svijeta, i Zidane je lako mogao krenuti pogrešnim putem.

Njegovi roditelji su prije početka Alžirskog rata 1953. emigrirali u Francusku. Prvo su stigli u Pariz, no kako su imali problema u nalaženju posla, sredinom 60-ih preselili su u predgrađe Marseillea na jugu zemlje. Zidane je rođen 1972. kao najmlađe od petero djece. Dok mu je majka bila domaćica i brinula se o djeci, otac je radio dva posla. Danju u skladištu, a noću kao noćni čuvar. U izrazito siromašnom susjedstvu Zidaneovi su živjeli relativno dobro. No ključna stvar je bio otac, poznat kao posebno strog. Znao je da je stopa kriminala u Marseilleu iznimno visoka i da dječak može lako zastraniti. Tako je činio sve da bi Zinedine i ostala djeca bili što dalje od opasnih ulica i iskušenja koja one nose.

Prvi kontakt s nogometom Zidane je imao kao petogodišnjak. Pokazao se kao iznimno nadaren dječak i s deset godina počeo se ozbiljnije baviti nogometom. U to doba za Marseille su igrali bivši igrač splitskog Hajduka Blaž Baka Slišković, Jean-Pierre Papin te Enzo Francescoli, koji su mu postali i prvi nogometni uzori. Kao 14-godišnjak gledao je kako Diego Maradona odvodi Argentinu do naslova prvaka svijeta na SP-u u Meksiku 1986. i sanjao je o tome kako će on to isto jednog dana napraviti s Francuskom. U to doba zamijetio ga je skaut Cannesa Jean Varraud i preporučio ga sportskom direktoru.

Vježbao slobodnjake s Markom Mlinarićem

Iako je prvotno u Cannes otišao na dvomjesečnu probu, Zidane se zadržao ondje pune četiri godine. Napustivši prvi put obitelj, Zidane je završio u domu s dvadesetak dječaka koji su također stigli u Cannesov kamp. No ubrzo ga u svoju kuću prima direktor Cannesa Jean-Claude Ellineau. Mladi Zidane bio je tempirana bomba. Kako je bio jedini igrač arapskog podrijetla, često je bio meta rasističkih napada kako gledatelja tako i protivnika na terenu. Imao je kratak fitilj i često bi ulazio u fizičke obračune. Prve tjedne u kampu često je provodio čisteći razne stvari kao kaznu za udaranje protivnika koji su ga provocirali. Iako je s vremenom postao smireniji, tu svoju stranu nikad nije uspio kontrolirati. Rezultat toga je i najpoznatiji crveni karton u povijesti finala svjetskih prvenstava. U njemu se uvijek vodila borba dviju kultura.

'Gajim sklonost arapskom svijetu. Imam tu povezanost u svojoj krvi, preko svojih roditelja. Ponosan sam na to što sam Francuz, no isto tako ponosim se i svojim korijenima', kazao je puno puta Zinedine Zidane.

S nepunih 17 godina debitirao je u prvoj francuskoj ligi. Kao tinejdžer postigao je i prvi prvenstveni gol. Taj prvi gol itekako će mu ostati u sjećanju jer mu je vlasnik Cannesa Alain Pedretti kao nagradu poklonio - automobil. U prvoj punoj sezoni s Cannesom momčad je završila na četvrtom mjestu u prvoj ligi, što je bio njihov najbolji rezultat od 1932. Tada mu je suigrač bio i legendarni vezni igrač zagrebačkog Dinama Marko Mlinarić. S popularnim Mlinkom, koji je jednako dobro pucao s obje noge, što je Zidanea oduševilo, često je vježbao slobodne udarce koji su mu u nastavku karijere postali ubojito oružje. Nakon Cannesa Zidane je kao 20-godišnjak prešao u Bordeaux. I tamo je proveo četiri godine osvojivši s momčadi Intertoto kup te igrajući finale Kupa UEFA, u kojem su poraženi od Bayerna. Dvaput je bio blizu engleske Premier lige, no vlasnici Blackburna i Newcastlea nisu vjerovali da je dovoljno dobar za tu ligu. U posljednjoj sezoni u Bordeauxu osvojio je nagradu za najboljeg igrača prve francuske lige. Bilo je jasno da je nadrastao Bordeaux i francusku ligu. Za razliku od katastrofalne procjene engleskih klubova, talijanski velikan Juventus znao je koga dovodi.

Platinijev nasljednik u Juventusu

U veliki torinski klub stigao je u proljeće 1996. i, poput svog slavnog sunarodnjaka Michaela Platinija, preuzeo je konce njihove igre. Uspjeh je bio instantan. Za nekoliko mjeseci osvojili su Intertoto kup, a u prvoj Zidaneovoj sezoni postali su i prvaci Italije. Stigli su i do finala Lige prvaka, no Borussia je bila prejaka. Zidane se u igri sjajno nadopunjavao sa zvijezdama poput Alessandra Del Piera, Christiana Vierija i sunarodnjaka Didiera Deschampsa.

Zanimljiva je jedna anegdota iz tog doba. Srpski reprezentativac Zoran Mirković potpisao je za Juventus i dobro se sjeća prvog treninga:

'Prvo smo trčali s utezima od deset kilograma, da bismo se potkraj treninga podijelili u dvije grupe i zaigrali nogomet. Napao sam Zidanea i on mi je dvaput zaredom provukao loptu kroz noge. Nakon toga trener Marcello Lippi prekinuo je trening, pozvao me na stranu i rekao: 'Ti si novi ovdje pa ne znaš. Ovo je Zidane. Mi njega ovdje ne napadamo. Pokrivaj tu svoj dio terena, a njega pusti da igra ono što igra. Nemoj da te pravi budalom bezveze.''

Preko Hrvatske do titule prvaka svijeta

Iduće sezone obranili su naslov prvaka Italije, no ponovo su poraženi u finalu Lige prvaka, ovog puta od Reala. Tugu zbog poraza od Reala ubrzo je zamijenila velika radost kad je Zidane predvodio reprezentaciju Francuske do naslova prvaka svijeta. Nakon što su u polufinalu s(p)retno dobili Hrvatsku 2:1 (dva gola Thurama), u finalu su Trikolori razbili favorizirani Brazil 3:0. Dva pogotka, oba glavom, postigao je Zidane i postao francuski heroj. A lako je mogao biti tragičar. Naime, njegov kratak fitilj donio mu je nepotrebni crveni karton u grupi te se Francuska bez njega jedva provukla u osmini finala protiv Paragvaja.

Za sjajne igre u dresu Juventusa i Francuske Zidane je prvi put proglašen najboljim nogometašem svijeta. Još bolji je bio dvije godine kasnije, kad je Francuskoj donio naslov prvaka Europe. U finalu su svladali Italiju. Proglašen je najboljim igračem prvenstva, a na službenoj Uefinoj stranici pisalo je:

'Na Europskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj Zidane je pokazao dominaciju kakva na velikom natjecanju nije viđena od Diega Maradone 1986. Od prve utakmice protiv Danske do finalne protiv Italije, Zidane je bacio čini na svoje protivnike pametnim kretanjem, hipnotizirajućim driblinzima i vrhunskim pregledom igre.'

Te 2000. Zidane je drugi put proglašen najboljim igračem svijeta.

Liga prvaka s Realom i najteži trenutak karijere u Berlinu

Nakon što je s reprezentacijom Francuske pokorio svijet, Zidane je 2001. za tada rekordnih 77,5 milijuna eura prešao u Real iz Madrida. Već prve sezone investicija im se isplatila jer im je Zidane sjajnim volejom u finalu Lige prvaka donio naslov. Iduće sezone s Realom osvaja naslov prvaka Španjolske te treći put biva izabran za najboljeg igrača svijeta. Jedan od najvećih nogometaša u povijesti, legendarni Alfredo Di Stefano, za Zidanea je tada rekao:

'Dominantan je i spektakularan. Igra kao da ima svilene čarape na oba stopala. Zbog njega se isplati ići na utakmice. Svakako je jedan od najboljih igrača koje sam ikada vidio.'

S njegovim mišljenjem složili su se i navijači koji su 2004. upravo Zidanea u konkurenciji Cruyffa, Beckenbauera, Platinija, Eusebija i Müllera izabrali za najboljeg europskog igrača u proteklih 50 godina.

Zahvaljujući nevjerojatnoj Barceloni, Zidane i Real ostali su bez trofeja u njegove posljednje tri sezone. Postajalo je jasno da se velika karijera bliži kraju i on je najavio umirovljenje nakon Svjetskog prvenstva 2006. Poslije dva velika naslova 1998 i 2000. Francuzi su na iduća dva prvenstva debelo podbacili. Na Svjetskom prvenstvu 2002. Zidane je zbog ozljede propustio prve dvije utakmice. Nezaliječen je nastupio u trećoj, no nije mogao spriječiti ispadanje aktualnog prvaka već u grupnoj fazi. Dvije godine kasnije, na Europskom prvenstvu, Francuska je iznenađujuće ispala u četvrtfinalu od kasnijeg prvaka Grčke. Nakon tog bolnog poraza objavio je da se oprašta od reprezentativnog nogometa. No kad je Francuskoj zaprijetilo da se neće plasirati na Svjetsko prvenstvo 2006., trener Raymond Domenech uspio je nagovoriti Zidanea, 'hrvatskog krvnika' Liliana Thurama i Claudea Makelelea da se vrate u nacionalni dres. Zidane je tada automatski postavljen za kapetana. Scena je bila postavljena za filmski, holivudski kraj jedne velike karijere.

Nakon što su na jedvite jade prošli grupu Francuzi su u osmini finala svladali Španjolsku 3:1, a Zidane je upisao gol i asistenciju. U četvrtfinalu su odigrali taktički briljantno. Brazilu su dozvolili samo jedan udarac u okvir vrata i slavili 1:0. On je bio asistent i igrač utakmice. U polufinalu je Francuska s 1:0 pobijedila Portugal koji su predvodili bivši Zidaneov suigrač iz Reala Luis Figo i njegov budući igrač u Realu - Cristiano Ronaldo. Odlučujući pogodak s bijele točke postigao je upravo Zidane. Sve je bilo spremno za veliko finale Francuska – Italija.

Oči svijeta bile su uperene u Zidanea. Hoće li veličanstveni ćelavac u posljednjoj utakmici karijere odvesti svoju momčad do kraja? Počelo je sjajno. Zidane je već u sedmoj minuti zabio jedanaesterac za vodstvo 1:0. No Talijani su izjednačili 12 minuta kasnije. U posljednjoj minuti regularnog dijela veliki talijanski vratar Gianluigi Buffon sjajno je obranio Zidaneov udarac glavom i otišlo se u produžetke. Pred kraj produžetka uslijedio je najteži trenutak njegove karijere. U jednom jedinom trenutku njegovi korijeni, njegovo teško djetinjstvo, njegova eksplozivna narav pomutili su mu sposobnost rasuđivanja. Potpuno je izgubio kontrolu i nasjeo je na provokaciju talijanskog specijalca za prljave poslove Marca Matterazzija te ga snažno udario glavom u prsa. Rezultat je bio zaslužen, no toliko nepotreban crveni karton. Francuzi su ostali bez svog lidera, svog kapetana i šokirani su izgubili utakmicu na jedanaesterce. Umjesto holivudskog kraja ostao je gorak okus u ustima. No Francuzi su mu ipak sve oprostili, svjesni da se bez njega vjerojatno ne bi ni plasirali na Svjetsko prvenstvo, a kamoli došli u priliku da osvoje naslov. Kasnije je otkriveno da mu je Matterazzi 'spomenuo sestru', a Zidane i dandanas kaže da bi prije umro nego se ispričao Talijanu.

'Kad pogledam unazad, od 14 crvenih kartona koje sam dobio u karijeri, 12 su bili rezultat provokacija. Ovo nije opravdanje ni isprika - moja strast, narav i krv tjerali su me na takve reakcije.'

Tri osvojene Lige prvaka u nizu kao trener Reala

Nakon igračkog umirovljenja Zidane je ostao aktivan u sportu. Prvo na raznim savjetničkim funkcijama. Uz to je bio vrlo aktivan u dobrotvornim akcijama te često organizator i sudionik raznih humanitarnih utakmica. Svoj povratak u kompetitivni nogomet započeo je 2010. kao savjetnik tadašnjeg trenera Reala Josea Mourinha. Godinu kasnije postao je sportski direktor kluba, a 2013. glavni pomoćnik trenera Carla Ancelottija. Bio je i na edukaciji kod Guardiole na treninzima Bayerna. Nakon toga dvije sezone bio je glavni trener B momčadi Reala, da bi u siječnju 2016. na klupi 'kraljevskog kluba' zamijenio Rafaela Beniteza. Nakon njegova imenovanja legendarni lijevi bočni Brazila i Reala Roberto Carlos je izjavio:

'Napokon, Perez je svojom inteligencijom imenovao Zidanea. On je moderan trener i misli kao igrači. Uvjeren sam da će Real sa Zidaneom igrati bolje. Ovo je najbolja odluka koju je Perez donio. Zidane nije trener, on je učitelj.'

U prvenstvu Španjolske ostali su bod iza Barcelone, no osvojili su Ligu prvaka. Zidane je tako postao tek sedmi čovjek u povijesti koji je postao klupski prvak Europe kao igrač i kao trener. Preostala šestorica su Miguel Munoz, Giovanni Trappatoni, Johan Cruyff, Carlo Ancelotti, Frank Rijkaard i Pepe Guardiola.

Iduće sezone, njegove prve pune u Madridu, Zidane predvodi Cristiana Ronalda, Luku Modrića, Sergija Ramosa i društvo do sezone iz snova. Osvojili su čak pet trofeja. Osvojili su europski superkup, španjolski superkup, svjetsko nogometno prvenstvo, prvenstvo Španjolske i na kraju obranili naslov pobjednika Lige prvaka. U španjolskom prvenstvu oborili su rekorde u broju uzastopnih pobjeda (16) i broju uzastopnih utakmica bez poraza (40). U tom trenutku Zidane je imao strašnu statistiku. U nepune dvije sezone na klupi Reala imao je čak sedam trofeja i ukupno samo sedam poraza.

Iduće sezone obranili su naslov klupskog prvaka svijeta te su pobjedom nad Liverpoolom treći put uzastopno osvojili Ligu prvaka. Time je Zidane postao tek treći trener s tri naslova prvaka Europe (uz Paisleyja i Ancelottija) i prvi kojem je pošlo za rukom da te naslove osvoji tri godine zaredom. Nakon osvojenog naslova obznanio je svoj odlazak s klupe, a kao razlog je naveo to da momčad 'treba promjenu'. Bez njega i Ronalda, koji je otišao u njegov bivši klub Juventus, Real je strašno pao. Potonuli su na svim frontama i povratak Zidanea na klupu bio je logično rješenje. Startao je uvjerljivom pobjedom nad Celtom i ostaje vidjeti hoće li iduće sezone uspjeti vratiti 'kraljevski klub' na staze stare slave.

Tajanstveni obiteljski čovjek

Zidane je samozatajni čovjek koji ne voli govoriti puno o sebi. Odrastao je s tri brata i sestrom i ostali su jako povezani. Svoju suprugu Veronique upoznao je sa 17 godina, kad je još bio u Cannesu, i s njom je dobio četiri sina. Sva četiri bave se nogometom. Najstariji Enzo igra u španjolskoj drugoj ligi, Luca je četvrti vratar Reala, a Theo i Elyaz igraju u mlađim kategorijama Reala. Vodi iznimno uspješan posao, no sve oko njega prepustio je braći i sestri. Tajnovit je do te mjere da njegov broj mobitela znaju samo članovi obitelji, a i taj broj mijenja svakih šest mjeseci. Poslovne brojeve i češće. Surađuje s mnogim velikim kompanijama i u svakoj samo jedna osoba ima njegov broj. Najčešće je ta osoba predsjednik uprave. Vrlo je nepovjerljiv. Ukoliko netko od njegovih prijatelja medijima ili nekom drugom kaže nešto o njemu bez njegova znanja, za Zidanea je on zauvijek prekrižen. Prije 11 godina objavljena je njegova autobiografija 'Zidane, tajni život'. Slavni je nogometaš radio sve da ta autobiografija ne ugleda svjetlo dana. Kad je autorica Besma Lahouri napisala prvu neslužbenu verziju, dva primjerka knjige imali su ljudi iz izdavačke kuće. Tad su se u Parizu u dvije noći zaredom dogodile provale u njihove stanove. U tim provalama ukradeni su jedino laptopi u kojima su bile pohranjene prve verzije njegove biografije. Iako te provale službeno nikad nisu razriješene, raširena je verzija priče da je upravo Zidane preko svojih prijatelja naručio provale. Korijene njegova nepovjerenja i fanatične obiteljske zbliženosti možemo naći u njegovu odrastanju. Odrastanju u opasnom predgrađu u kojem je on uvijek bio negdje u sredini. Za Alžirce prebijel, za Francuze pretaman.

Igrački trofeji

BORDEAUX

Intertoto kup 1995.

JUVENTUS

• prvak Italije 1997., '98.
• superkup Italije 1997.
• UEFA-in superkup 1996.
• Interkontinentalni kup 1996.
• Intertoto kup 1999.

REAL MADRID

• Liga prvaka 2002.
• prvak Španjolske 2003.
• superkup Španjolske 2001., '03.
• UEFA-in superkup 2002.
• Interkontinentalni kup 2002.

FRANCUSKA

• prvak svijeta 1998.
• prvak Europe 2000.

Trenerski trofeji

REAL MADRID

• Liga prvaka 2016., '17., '18.
• prvak Španjolske 2017.
• superkup Španjolske 2017.
• UEFA-in superkup 2016., '17.
• FIFA-in svjetski klupski prvak 2016., '17.