Čudo do djeteta, kako su joj kasnije tepali, rođeno je 9. ožujka 1982. u Dortmundu. Maloj su gurnuli reket u ruke s kojim je ona trebala doseći zvijezde. S obitelji je stigla u Makarsku, a za njezinu karijeru bio je zadužen otac Marinko.

Mikica je imala brz uspon, sa samo 15 godina bila je u profesionalcima na Touru, osvojila je odmah WTA u Bolu (1997.) i igrala finale u Strasbourgu (Steffi Graff). Godine 1998. u dobi od 15 godina 10 mjeseci i 21 dan u paru s Martinom Hingis potukla je konkurenciju na Australian Openu i postavila rekord, jer nitko nikada nije došao tako rano do naslova u Melbourne Parku. Nešto kasnije igrala je i finale Wimbledona u mješovitim parovima s Indijcem Maheshom Bhupathijem (poraz od para S. Williams/Mirnyi).

Teniski svijet sve je glasnije pričao o novoj zvijezdi iz gradića u Dalmaciji, a Mikica je rasla kao tenisačica. Kada je 1999. stigla do još jedne titule u Bolu postala je opet rekorderka, najmlađa igračica na WTA Touru koja je obranila naslov (16 godina, 1 mjesec, 24 dana).

Te godine mala Lučićka zaludila je i gospodu iz Wimbledona. Svojim snažnim udarcem i beskompromisnom igrom izbacila je s turnira legendarnu Moniku Seleš, pa finalistkinju iz 1998. Nathalie Tauziat, a pokleknula je tek u polufinalu protiv sedmerostruke pobjednice travnatog Grand Slama Steffi Graff (7:6, 4:6, 3:6).

Poraz koji nije trebao boliti, jer mala je ionako bila preodređena za pobjede na najvećim turnirima. No kako se Mikica probijala u tenisu tako su u javnost sve više dolazile glasine o nasilnom ocu koji je terorizirao cijelu obitelj. Nažalost, one su se pokazale istinitima, a sve je izašlo na vidjelo nakon bijega od oca u SAD.

Mirjana Lučić o nasilnoj naravi oca, batinama koje je dobivala te prijetnjama njezinoj majci smrću progovorila Goranu Ivaniševiću, a proslavljeni hrvatski tenisač odlučio je pomoći tinejdžerki. Mirjana, njezina majka, dvije sestre i dva brata, uz Goranovu pomoć sakrili su se u okolici Zagreba i čekali da im se odobri politički azil. Kada se to realiziralo uslijedio je odlazak na aerodrom Pleso u pratnji naoružanih čuvara te let prema New Yorku. Kao u holivudskim filmovima, samo što je sada bila riječ o stvarnosti.

'Goran mi je spasio život. Nikada mu to neću zaboraviti', rekla je jednom Mirjana Lučić.

'Mislim da bi 98 posto ljudi na mom mjestu vjerojatno završilo na psihijatriji, jer kad vas netko petnaest godina sustavno maltretira, to ne može biti normalno. No, uspjela sam se nekako izvući, prije svega zahvaljujući majci Anđelki koja je nevjerojatno jaka žena. Ona je mene, moje sestre i braću održala na okupu. Nikada ne bih izdržala sve sama. Sve to napravilo me jakom, čvrstom i stabilnom ženom', bila je jedna od njezinih rijetkih izjava o cijeloj situaciji koju je dala za Extru 2007.

Odlaskom u SAD mukama nije došao kraj. Obitelj je ostala bez novca, otac je uzeo gotovo sve, a zbog spora s menadžerskom agencijom hrvatska tenisačica upala je u začarani krug iz kojeg se nije nazirao izlaz. Bez novca nije bilo trenera ni odlazaka na turnire. U jednom razdoblju radila je kao blagajnica na Floridi kako bi prehranila obitelj, tenis je postao sporedna stvar pa od 2003. do 2007. nije odigrala niti jedan profesionalni meč. Mikicu su zaboravili, nitko nije mogao ni znati da bi se nakon takve stanke, svega što je prošla, mogla opet vratiti u tenisku elitu.

Ipak nakon godina patnje, nostalgije za domovinom, života bez tenisa, u Mirjaninom životu dogodio se preokret. Pronašla je ljubav svojeg života u talijanskom poduzetniku Danieleu Baroniju (2007.), sretnu vezu okrunili su brakom četiri godine kasnije, a sve je savršeno i danas.

'Danas sam sretna jer imam supruga kojeg volim najviše na svijetu, koji me razumije, podržava, putuje sa mnom na turnire. Odlično se osjećam, zdrava sam i vjerujem u sebe, danas više nego ikad. Nakon svega što sam prošla, moram reći i da sam ponosna na sebe', pričala je naša tenisačica.

Nakon što je upoznala Danielea, Mirjana je prelomila u sebi i odlučila se na povratak tenisu. No morala je krenuti ispočetka, od turnira najniže kategorije gdje je igrala za 50 dolara. Nije joj to bio problem, naučila se je boriti za sebe iako joj nije bilo ni lako. Već 2009. uz challengere hrvatska tenisačica igrala je i na WTA turnirma, a 2010. na US Openu je prošla tri kvalifikacijske runde, prvo kolo, da bi je u tri seta zaustavila Jelena Janković. No bio je to dobar Grand Slam turnir na kojem se moglo vidjeti da Mirjana i dalje ima ono nešto u sebi zbog čega je kao klinka bila etiketirana kao 'čudo'.

Uslijedile su godine odlazaka na najveće turnire, ali bez pravih rezultata, da bi u 2014. srušila par odličnih tenisačica na US Openu (Muguruza, Halep, Pe'er) i stigla do osmine finala. Privukla je zanimanje hrvatske javnosti, a zatim je došao trijumf u Quebec Cityju (u finalu dobila Venus Williams). Naravno, postavila je novi rekord u najdužoj stanci između dvije titule u WTA povijesti (1998-2014.).

Promjenjiva igra nastavila se u 2015. i 2016. s pokojim velikim 'skalpom', a onda se dogodio siječanj 2017. Turnir na kojem je imala tek jednu pobjedu u glavnom ždrijebu (1998.) pa sedam poraza zaredom u prvom kolu nadmašila je na senzacionalan način. Nanizala je Wang, Radwansku, Sakkari, Brady i Pliškovu te postala glavna priča Australian Opena. U polufinalu ju je zaustavila Serena Williams, ali Mirjana je za nas bila pobjednica.

Iako je ostala bez finala, u ponedjeljak će osvanuti na 29. mjestu pojedinačne WTA ljestvice, čime će nadmašiti svoj prijašnji najbolji renking, 32. mjesto na kojem se našla prije gotovo 19 godina.

'To je zadivljujuće. Tko bi mogao pomisliti da ću s 34 godine postavljati osobne rekorde? To je pomalo ludo, zabavno i doista lijepo. Oduvijek sam znala da vrijedim, da to mogu, ali jedno je govoriti o tome, a drugo doista pripadati tom društvu, zaslužiti mjesto svojim rezultatima. Ponosna sam na sebe.'

O ružnoj prošlosti nije željela u trenucima sreće iako su mediji proteklih dana o tome puno pisali te je tako svaki dan na Australian Openu podsjećali na jedno dugo teško razdoblje.

'Jednog ću dana ispričati veliku, dugačku priču o onome što mi se dogodilo, poručila je. Australian Open bio je prava bajka za Mikicu, a nekako imamo onaj osjećaj da Lučić-Baroni nije rekla zadnju riječ za WTA Touru. Nekada čudo do djeteta, možda napravi zaista pravo čudo.

'Po ovome kako sada igra i kako dobro trenira, mislim da Mirjana može osvojiti grand slam titulu', najavio je njezin trener Marin Bradarić.