Zlatan Ibrahimović jedan je od najboljih europskih nogometaša u posljednjih 20-ak godina te je ostavio dubok trag u svim klubovima u kojima je igrao. Njegov put do uspjeha bio je prepun prepreka koje je uspješno preskakao, a usprkos teškom djetinjstvu i siromaštvu u kojem je odrastao u rodnoj Švedskoj, nikada nije zaboravio odakle je došao i od kuda vuče podrijetlo
Premda je nedavno (3. listopada) napunio 38 godina, Zlatan Ibrahimović ne misli o mirovini. Veliki nogometni nomad navodno razmišlja o tome da se u poznim godinama okuša u još jednom velikom klubu u novoj ligi. Navodno je plaća koju traži jedino što još odugovlači dogovor o prelasku u argentinski klub Boca Juniors, no iz uprave kluba dolaze informacije o tome da novac nije problem. Trenutačno nije poznato hoće li se transfer realizirati, niti kada, jer u listopadu i studenom igra se doigravanje američkog MLS-a, u koje se kvalificirao njegov trenutni klub LA Galaxy, no ako zaigra u Buenos Airesu, bit će to njegov deseti klub u osmoj državi za koji će profesionalno igrati. Usput spomenimo kako je u američkoj MLS ligi oborio nekoliko rekorda uključujući i klupski po broju golova. Svojim majstorijama zaludio je ljubitelje nogometa u SAD-u.
U svakom slučaju, usprkos tome što je zakoračio u 39. godinu života i ne razmišlja o igračkoj mirovni, a nakon što je zaludio Europu i SAD, želi zaludjeti i Argentinu. Velika želja mu je zaigrati u Boca Juniorsima, klubu iz kojeg je u Europu otišao veliki Diego Armando Maradona.
Deset puta u nizu švedski nogometaš godine
Mnogi su kritizirali Ibrahimovića zbog čestih promjena klubova, no ne može se osporiti to da je njegova metoda bila vrlo uspješna. Osvojio je ukupno 11 naslova državnih prvaka, 13 ako pribrojimo dva oduzeta Juventusu zbog afere Calciopoli, te niz drugih trofeja, pri čemu je najčešće bio jedan od ključnih igrača u većini momčadi u kojima je igrao. Na vrhuncu karijere bio je među najboljim nogometašima u Europi. Devet puta bio je nominiran za Zlatnu loptu, a 2013. godine došao je najbliže. Tada je bio četvrti u poretku. Čak 11 puta, od toga 10 puta u nizu, proglašen je švedskim nogometašem godine.
U najužem je krugu kandidata za najboljeg švedskog nogometaša svih vremena, a mnogi vjeruju kako je upravo on i najbolji. Ostavio je dubok trag u reprezentaciji. U 116 nastupa postigao je rekordna 62 gola. U profesionalnoj karijeri zabio je 534 gola u službenim utakmicama, što je nedvojbeno impresivan učinak. Mnogi od tih golova bili su spektakularni. Poput slaloma kroz obranu Brede dok je, 2004., igrao u Ajaxu, akrobatske pete protiv Italije na Euru 2004. ili nevjerojatnih škarica s tridesetak metara u prijateljskoj utakmici protiv Engleske 2012. godine, njegovu četvrtom golu te večeri. O toj utakmici novinaru Guardiana je rekao:
'Ako ne zabijete protiv engleske momčadi, niste dovoljno dobri (prema mišljenju engleskih medija). Nisam do tada zabijao protiv engleskih momčadi pa su tvrdili da nisam dovoljno dobar. Ponavljali su to nakon svake utakmice. To me motiviralo. Ljudi misle da me to može slomiti. No to me ljuti i motivira da se dokažem. Uoči utakmice s Engleskom ponavljali su isto. Kad sam im zabio prvi, bio sam sretan. Drugi, lud od sreće. Treći, gledao sam okolo i mislio: 'U redu, što sada kažete?' Kad sam zabio četvrti, te škarice, pomislio sam: 'To je to. Ne znam što bih bolje od toga mogao napraviti.' Premda ste iz Engleske, moram vam priznati da sam se nakon toga osjećao posebno', kazao je Ibra, poznat po tome da uvijek kaže ono što misli. Nema kod njega okolišanja.
Gol škaricama nije bio slučajan. Nekoliko dana kasnije na treningu PSG-a postigao je sličan, po kiši i s manjim golovima za trening. 'To je način na koji treniram. Uvijek želim biti bolji. Ako je nikad biti zadovoljan problem, onda imam problem. No to je dobar problem.'
Patentirao je ime Zlatan pri Švedskom uredu za patente
Jednako kao i spektakularnim golovima, slavu je stekao brendiranjem samoga sebe. Godine 2003. patentirao je ime Zlatan pri Švedskom uredu za patente i stekao ekskluzivna prava na njegovo korištenje za proizvode kao što su sportska oprema, odjeća i obuća. Na društvenim medijima prate ga deseci milijuna ljudi, a o njemu je napisana knjiga te snimljen dokumentarni film.
O sebi često govori u trećem licu, u čemu ima barem malo samoparodije, a poznat je po nizu izjava koje bismo mogli nazvati zlatanizmima. Neke od poznatijih su:
- Ako zamijene Eiffelov toranj jednako velikom Zlatanovom statuom, onda možda ostanem u PSG-u.
- Što sam kupio ženi za Valentinovo? Ništa. Pa ona svaki dan dobiva najljepši poklon: Zlatana.
- Sa 17 godina Wenger me zvao na probu u Arsenal. Odgovorio sam mu kratko: 'Zlatan ne ide na audicije.'
- Švedska se nije kvalificirala. Svjetsko prvenstvo bez Zlatana nije vrijedno gledanja.
- 'Ne znam puno o novim suigračima u PSG-u, ali jedno je sigurno: Svi oni jako dobro znaju tko sam ja.
- 'Kralj Old Trafforda? Pa ne dolazim ja u United da bih bio kralj nego bog Manchestera.
- Ovdje (u MLS-u, op.a.) sam kao Ferrari među Fiatima.
Doduše, treba znati da velik broj izjava koje mu se pripisuju zapravo nisu njegove. Kako je švedski pisac i novinar David Lagercrantz, autor Ibrahimovićeve biografije 'Ja sam Zlatan', a poznat i kao pisac novih nastavaka serijala Millennium, svojedobno priznao:
'Jako sam dobro surađivao s Ibrahimovićem. Pitao sam ga sve što nisam znao o njemu. Bio je potpuno iskren. Ali ključ je u tome što nisam radio kao novinar. Nisam ga citirao. Ukoliko želite da nešto zvuči iskreno i autentično, zadnja stvar koju želite je citirati. Mislim da nisam imao nijedan njegov pravi citat. Pokušao sam dobiti iluziju o njemu i pronaći priču. Pokušavao sam u Ibrahimoviću pronaći lika iz književnosti. Možete zamisliti kako je izgledao trenutak kada sam ja, lažni Zlatan Ibrahimović, trebao poslati rukopis pravom Zlatanu Ibrahimoviću. Prva stvar koju je rekao bila je: ‘Koji je ovo k…? Nikada to nisam rekao.' Ipak, nakon nekog vremena shvatio je što sam pokušao učiniti. Danas on misli kako je ovo stvarno njegova priča.'
Okršaji sa suigračima, protivnicima, sucima i trenerima
Bila njegova persona koju pokazuje u medijima stvarna ili u velikoj mjeri fikcionalna, Ibrahimović je svakako vrlo osebujan na terenu. Tijekom karijere pratile su ga vijesti o okršajima sa suigračima, protivnicima, sucima i trenerima. Kada ga je, tada suigrač u Ajaxu Van der Vaart optužio da ga je namjerno ozlijedio, Ibrahimović mu je javno zaprijetio da će mu slomiti obje noge. Žučan okršaj u Ajaxu imao je i s Midom. Udario ga je nakon što ga je egipatski napadač gađao škarama. U Barceloni je bio u, ponekad vrlo glasnom, sukobu s trenerom Pepom Guardiolom. Na kraju je navodno prijetio da će javno pretući Guardiolu ako ga ne puste u Milan. Incidenti su se nastavili i u Milanu i u PSG-u, a nisu prestali ni u SAD-u, u kojem je prije nekoliko mjeseci kažnjen s dvije utakmice neigranja nakon što je davio vratara New York Cityja. U međuvremenu je ulazio u sukobe i s ljudima u švedskom nogometu.
U isto vrijeme poznat je po karitativnim aktivnostima; 2014. godine financirao je odlazak švedske nogometne reprezentacije za igrače s intelektualnim teškoćama na Svjetsko prvenstvo. U sklopu akcije UN-ovog Svjetskog programa za hranu, u veljači 2015. nakon gola skinuo je majicu i pokazao privremenu tetovažu s imenima 50 ljudi koji širom svijeta pate od gladi kako bi ukazao na postojanje problema.
Nema nikakve dvojbe da je Ibrahimović vrhunski nogometaš. No način njegove igre često je bio kritiziran. Njegova centralna uloga u gradnji napada često je činila momčadi u kojima je igrao predvidljivima. Mnogi su smatrali da je inzistiranjem na tome da nogometaš visok 195 centimetara bude u centru akcije gušio potencijal nekih svojih suigrača. Guardiola je smatrao da je njegovo uvrštavanje u početne sastave u dvije polufinalne utakmice Lige prvaka protiv Intera 2010. jedna od njegovih većih grešaka jer je time usporio igru Barcelone u napadu. Ibrahimović nikad nije osvojio Ligu prvaka, dok su dva kluba u kojima je igrao, Inter pa Barcelona, ostvarila to sezonu nakon što je otišao. Pred kraj njegove reprezentativne karijere mogle su se čuti ocjene da je Švedska igrala bolje, više momčadski, kada njega nije bilo u sastavu. U isto vrijeme nitko ne spori to da je bio ključni igrač u većini momčadi u kojima je igrao i da se naslov koji je 2011. osvojio Milan, kao i rana faza uspona PSG-a u dominantnu silu francuskog nogometa, može u velikoj mjeri pripisati upravo njegovim igrama. A u ranijim godinama bio je i nezamjenjiv u švedskoj reprezentaciji. Uvijek je bio igrač nevjerojatne tehnike, ideje i mogućnosti kreacije, jedino je pitanje je li ih uvijek koristio na optimalan način.
Otac iz Bijeljine, a majka iz Škabrnje
Zlatan Ibrahimović rodio se 1981. u švedskom gradu Malmöu. Otac Šefik Ibrahimović Bošnjak je iz Bijeljine, dok mu je majka Jurka Gravić Hrvatica iz Škabrnje. Kada je imao dvije godine, roditelji su mu se razveli. Odrastao je u Rosengårdu, četvrti Malmöa naseljenom velikim brojem imigranata.
'Moje je djetinjstvo bilo teško, a odrastao sam u imigrantskom naselju u Malmöu, na jugu Švedske, u nametnutom okruženju siromašnih imigranata iz Jugoslavije, Somalije, Turske i Poljske. Moji roditelji nisu mi mnogo pomagali, a rijetko bi pokazivali osjećaje. Bili smo strašno siromašni, ništa si nismo mogli priuštiti. Frižider je uvijek bio prazan i sjećam se da sam često bio gladan.'
U mladosti je bio delinkvent. Krao je po dućanima i gađao automobile ciglama. Nogomet je počeo igrati sa šest godina u klubovima Malmö BI i FBK Balkan, a to nije promijenilo njegovo ponašanje. Jednom od svojih trenera tako je ukrao bicikl. Paralelno uz nogomet Zlatan je trenirao tekvando i koliko je bio uporan, govori i podatak da je već kao desetogodišnjak stigao do crnog pojasa, a taj sport itekako mu je pomogao da usprkos visini od 195 centimetara bude jednako spretan i brz s loptom kao puno niži nogometaši.
U ranim tinejdžerskim godinama prešao je u Malmö FF. Kada je imao 15 godina, razmišljao je o napuštanju nogometa i poslu na lučkim dokovima, no njegov trener ga je odgovorio od toga. Iz mlađih dana u momčadi Malmöa uz Ibrahimovića se veže i jedna, u isto vrijeme tipična i bizarna, epizoda. Nakon što je pretukao suigrača otac pretučenog dječaka pokrenuo je peticiju da se Ibrahimovića izbaci iz momčadi. No trener nije pristao. Debitirao je u prvoj momčadi 1999. godine, kada još nije bio punoljetan, a dvije godine kasnije završio je u nizozemskom Ajaxu, klubu koji je slovio kao najbolji za razvoj mladih igrača top klase.
'U Nizozemskoj igraju prekrasan nogomet. Ajaxova škola - jedan dodir, dodaj i nastavi se kretati. Iznimno interesantan sustav. Liga nije kompetitivna kao one u kojima sam kasnije igrao, ali za mene je to bio savršen početak. A onda sam otišao u Italiju.'
U dvije sezone s Juventusom osvojio je dva naslova, oba oduzeta zbog afere Calciopoli. Nakon izbacivanja Juventusa u drugu ligu prešao je u Inter, s kojim je tri puta zaredom bio prvak. U zadnjoj sezoni kao trener ga je vodio Jose Mourinho, a smatrao ga je najinteligentnijim trenerom s kojim je radio.
'Mourinho je iznimno inteligentan. Prema svakome se ponaša različito. Zna kako se prema svakom igraču ponašati da bi dobio 100 posto od njega.'
Nakon tri sezone u Interu, Ibrahimović nije više vjerovao da je momčad dovoljno kvalitetna da ostvari ono što je oduvijek želio - osvoji Ligu prvaka. Da bi to postigao, odlučio je prijeći u Barcelonu. No novac dobiven od transfera Inter je uložio u seriju pojačanja. Na kraju sezone prvak Europe bio je Inter, pri čemu je izbacio Barcelonu u polufinalu. Ibrahimović je u Barceloni dobro krenuo, no neuklapanje u Guardioline taktičke ideje i Messijevo inzistiranje na igranju u sredini, na poziciji lažne devetke, stvorili su od njega višak u momčadi. Daleko gore, glasan višak. Nakon samo jedne sezone otišao je na posudbu u Milan, a razlaz je bio buran. Uz javne sukobe s Guardiolom obrecnuo se na suigrače, usporedivši ih sa školarcima koji slušaju sve što im govori trener. Nekoliko godina kasnije u Guardianu je ipak govorio u pomirljivijem tonu:
'To je vjerojatno bila najbolja momčad u povijesti. Prekrasan nogomet. Kad sam se spremao za utakmicu, znao sam da ću pobijediti i prije početka. Gledam oko sebe i vidim Messija, Xavija, Iniestu, Puyola, Piquea, Alvesa, Busquetsa... Nevjerojatno! Bio je to nogomet s drugog planeta i uživao sam u njemu. Tehnički savršeno... Bili su nevjerojatno disciplinirani. Zvijezde, ali spremni napraviti sve što trener traži od njih. U Italiji je drukčije. Tamo su u momčadi 22 velika ega od kojih svaki misli da je najbolji na svijetu.'
Jedanaest godina starija supruga Helena Seger rodila mu dva sina
U prvoj sezoni s Milanom, 2010./11., osvojio je naslov prvaka. Prvi za klub od 2004. godine. Nakon još jedne sezone opet je promijenio klub i ligu. Godine 2011. Qatar Sports Investments kupio je PSG i odlučio ga pretvoriti u jedan od velikih europskih klubova. Ibrahimović je, koji je 2012. doveden iz Milana s Thiagom Silvom, bio ključni čovjek projekta. U Parizu je osvojio četiri uzastopna naslova prvaka Francuske i niz drugih trofeja. U četvrtoj sezoni zabio je 50 golova u 51 odigranoj utakmici, što je i dalje njegova najuspješnija golgeterska sezona. No u Ligi prvaka nije išlo, nikad nisu otišli dalje od četvrtfinala. Uslijedile su dvije nepune sezone u Manchester Unitedu, s kojim je osvojio Europsku ligu i Liga kup, te dvije sezone u LA Galaxyju. Vjerojatno ćemo uskoro saznati gdje će nastaviti karijeru. Naravno, važnu ulogu u promjeni grada i države imat će njegova supruga Helena.
'Kako to mislite žene? Ja volim samo jednu ženu', odgovorio je jednom Ibrahimović na pitanje novinarke kakve žene voli. Od 2003. godine u vezi je s jedanaest godina starijom poslovnom ženom Helenom Seger. Imaju dva sina, Maximiliana, rođenog 2006., i Vincenta, rođenog 2008. godine.
'Zlatan? Ne želim da moji sinovi imaju takvu sliku o meni. Čak i kad me u šali zovu Zlatanom, to mi smeta. Trebaju me zvati pappa, samo to ima smisla', izjavio je Ibrahimović prije nekoliko godina.
A bicikl? 'O da, definitivno bih ih kaznio. Ja sam to napravio, ukrao bicikl, ali mene nitko nije kontrolirao. Bio sam prepušten sam sebi, ali to što sam napravio nije bilo ispravno.'
Koliko je zapravo Zlatan popularan u Švedskoj, govori i podatak da će 10. listopada u svom rodnom gradu Malmöu dobiti statuu. Kako se doznaje, spomenik visok 2,7 metara, a težak 500 kilograma, postavit će Švedski nogometni savez na trgu između starog i novog stadiona.
'To je bila moja želja od samog početka. Ondje je sve počelo i ondje je moje srce.'