Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić, koji je preko noći sjeo na 'vruću klupu' i uz Kramarićeve golove dobio Ukrajinu te izborio dodatne kvalifikacije, pa preko Grčke stigao na SP 2018. godine i osvojio srebrno odličje, uoči novog SP-a otkriva neka svoja razmišljanja
Zlatko Dalić bio je gost portala Coaches' Voice te je opisao praktički svih pet godina na najdražoj mu funkciji, izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.
Prenosimo dijelove teksta.
Na mojoj prvoj konferenciji za medije kao izbornik Hrvatske 2017. godine rekao sam da ću podnijeti ostavku ako se ne uspijemo kvalificirati za Svjetsko prvenstvo sljedeće godine. Upravo sam se tako osjećao. Bila su samo dva dana prije utakmice s Ukrajinom, posljednjoj u kvalifikacijskoj skupini.
Da smo izgubili tu utakmicu, ispali bismo. Ipak, vjerovao sam u sebe i vjerovao sam u kvalitetu moje momčadi. Želio sam pokazati igračima da sam tu za njih - ne zbog sebe, svojeg ugovora ili novca, već da im pomognem postići velike stvari za koje su sposobni.
Pokušao sam pokazati igračima da sam istinski vjerovao u njih i da, ako pokažu za što su sposobni, mogu postići velike stvari. Dva dana kasnije, pobijedili smo Ukrajinu i završili na drugom mjestu u skupini te se plasirali u dodatne kvalifikacije. Nešto više od devet mjeseci kasnije, igrali smo u prvom finalu Svjetskog prvenstva u povijesti Hrvatske.
Pobjeda nad Ukrajinom u važnoj kvalifikacijskoj utakmici bila je posebno značajna za nas, jer je velika hrvatska momčad kasnih 1990-ih morala napraviti istu stvar kao dio svog puta do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. To je bio vrlo važan djelić motivacije za naše igrače - pogotovo one starije, koji se sjećaju 1998. i Svjetskog prvenstva.
O problemima tijekom priprema
Naše pripreme ipak nisu bile jednostavne. Bilo je nekoliko negativnih medijskih naslova nakon što sam donio odluku kako neki igrači mogu ranije otići kući iz trening-kampa u SAD-u, tri mjeseca prije turnira. Shvatio sam da su naši igrači bili pod velikim pritiskom svojih klubova, koji im plaćaju velike novce da igraju dobro u velikim utakmicama.
Reprezentativna pauza u ožujku nije baš popularna među klubovima, pogotovo kada igrate prijateljske utakmice u vrijeme kada se klubovi natječu za naslove prvaka, plasmane u domaćim natjecanjima, ali i kada se igra nokaut faza Lige prvaka. Znao sam da naše putovanje u Ameriku nije idealno za mnoge naše zvijezde, pa sam želio biti fleksibilan i dopustiti nekima od njih da odu ranije.
Trening utakmice 'stari-mladi' imaju poseban naboj
Također se trudimo treninge učiniti zabavnima kad god možemo. Posebno im se svidjelo na treninzima igrati utakmice 'mladi protiv starih' - uvijek su to bile vrlo kompetitivne i zanimljive igre koje donose puno dobre kemije među igračima.
Konačno, vrlo je važno izabrati dobre, pozitivne i zabavne ljude među osobljem - ljude poput fizioterapeuta, trenera i liječnika - jer oni provode puno vremena s igračima. Želimo da igrači osjete kako unutar momčadi vlada prava obiteljska atmosfera.
Znam da svi to govore, ali nije isto izgovoriti tako nešto i živjeti tu filozofiju. Tijekom tog Svjetskog prvenstva uistinu smo živjeli kao obitelj. Nisu nam trebale nikakve vježbe team-buildinga; samo smo dopustili da naša ljubav prema reprezentaciji prirodno i organski gradi dobru kemiju kroz otvorenu komunikaciju i opušten pristup. Kad je posao u pitanju, bili smo ozbiljni - ali smo se opustili kad je riječ o zajedničkom druženju.
Najteža odluka u trenerskoj karijeri
Ipak, na turniru je Nikola Kalinić napustio momčad, nakon što je odbio ući kao zamjena u prvoj utakmici skupine protiv Nigerije. Bila je to najteža trenerska odluka u mojoj karijeri, jer sam cijenio Nikolinu kvalitetu i vjerovao sam da može doprinijeti momčadi tijekom turnira. Međutim, morao sam donijeti tu odluku jer on u tom trenutku nije bio spreman dati doprinos momčadi. O tome nisam htio previše govoriti tada, a neću ni sada. Detalji su nešto što bi trebalo ostati u svlačionici.
Luka je 'glava' ove momčadi, ona ga prati
Jedna od naših zvijezda bio je Luka Modrić, koji je proglašen igračem turnira zbog svoje uloge u dolasku do finala. Luka je jednostavno igrač svjetske klase i to je pokazao tijekom turnira, ali to je dokazao i prije i poslije s Real Madridom.
Iako je on ključni igrač na terenu, za mene je bilo jednako važno imati ga kao vođu momčadi. Kada vaš najbolji igrač i kapetan toliko naporno radi na treninzima, tako se dobro pripremi za svaki trening, brine o svom tijelu, poštuje sve, od igrača do svakog člana osoblja, i jednostavno ima tako profesionalan pristup nogometu, cijela momčad prati to njegovo vodstvo.
Više od svega, to je razlog zašto je osvojio tu nagradu za najboljeg igrača turnira kao i sve nagrade nakon toga. To mu je nagrada za cijelu karijeru, jer on je primjer nekoga tko daje sve za momčad i svaki dan marljivo radi kako bi bio bolji.
O tome kako je Hrvatska stigla do kraja, odnosno finala SP-a i što za Dalića znači ova funkcija pročitajte OVDJE.