Rekord za jedno putovanje u svemir trenutno iznosi 437 dana, ali produljena razdoblja u orbiti mogu promijeniti tijelo astronauta na neke iznenađujuće načine, mijenjajući njihove mišiće, mozak, pa čak i crijevne bakterije
Uz nekoliko rukovanja, kratko fotografiranje i mahanje fanovima, NASA-in astronaut Frank Rubio oprostio se od zbirke modula i solarnih panela veličine igrališta američkog nogometa, a koja je bila njegov dom 371 dan. Njegov odlazak s Međunarodne svemirske stanice (ISS) i povratak na Zemlju u listopadu 2023. označili su kraj najdužeg pojedinačnog svemirskog leta u povijesti američkih astronauta, piše BBC.
Rubio je u svemiru proveo više vremena nego što je bilo planirano jer je oštećenje rashladnog sustava na letjelici, kojom se trebao vratiti kući u ožujku 2023., uzrokovalo produljenje njegove misije. Tijekom tog perioda Rubio je ostvario 5963 orbite oko Zemlje i prešao ukupno 253,3 milijuna kilometara.
Unatoč tome, njegov boravak u svemiru bio je za otprilike dva mjeseca kraći od rekorda najdužeg svemirskog leta ikad, a drži ga ruski kozmonaut Valerij Poljakov s 437 dana provedenih na svemirskoj postaji Mir sredinom 1990-ih godina.
U rujnu 2024. ruski kozmonauti Oleg Kononenko i Nikolaj Čub postavili su novi rekord za najduži boravak na ISS-u, a proveli su 374 dana u orbiti. S američkom astronautkinjom Tracy Dyson, koja je boravila šest mjeseci na postaji, vratili su se na Zemlju u svemirskoj letjelici Sojuz MS-25. Kononenko, s velikim osmijehom na licu, dao je dvostruki 'palac gore' dok su ga izvlačili iz kapsule u oblaku prašine u kazahstanskoj stepi. Također sada drži rekord za najviše kumulativno provedenih dana u svemiru – ukupno 1111 dana.
Kononenko i Čub prešli su više od 254,2 milijuna kilometara tijekom svojih 5984 dana u orbiti oko Zemlje. Ipak, dugo vrijeme provedeno u okruženju niske gravitacije na svemirskoj postaji ostavilo je trag na njihovim tijelima, pa su ih iz kapsule morali izvući timovi za oporavak.
'Dobro je biti kod kuće' nakon 371 dana u svemiru
Rubio je dao važan doprinos istraživanju toga kako ljudsko tijelo reagira na dugotrajan boravak u svemiru i kako se najbolje nositi s problemima koje takvi uvjeti mogu izazvati. On je prvi astronaut koji je sudjelovao u studiji koja ispituje kako vježbanje s ograničenom opremom za teretanu utječe na organizam.
Ove informacije bit će ključne kako ljudi budu planirali veće misije u Sunčevom sustavu. Naprimjer, povratno putovanje na Mars, prema trenutačnim planovima, trajat će oko 1100 dana (nešto više od tri godine). Letjelice koje će se koristiti bit će znatno manje od ISS-a, što znači da će biti potrebni manji i lakši uređaji za vježbanje.
No osim problema s održavanjem kondicije, što boravak u svemiru čini našem tijelu?
vezane vijesti
Mišići i kosti
Bez stalne gravitacije koja vuče udove prema tlu, mišići i kosti u svemiru brzo počinju propadati. Najviše su pogođeni mišići koji održavaju posturu, poput onih leđa, vrata, listova i kvadricepsa, jer u mikrogravitaciji ne moraju raditi ni približno toliko naporno - uslijed čega počinju atrofirati. Nakon samo dva tjedna mišićna masa može pasti za čak 20 posto, a tijekom dužih misija, od tri do šest mjeseci, može se smanjiti za 30 posto.
Kako astronauti ne podvrgavaju kostur mehaničkom opterećenju kao na Zemlji, njihove kosti također počinju gubiti mineralizaciju i snagu. Astronauti mogu izgubiti od jedan do dva posto koštane mase svaki mjesec proveden u svemiru i do 10 posto tijekom šestomjesečne misije. Na Zemlji stariji muškarci i žene gube koštanu masu brzinom od 0,5 do jedan posto godišnje.
Da bi se to suzbilo, astronauti na ISS-u svaki dan vježbaju oko dva i pol sata. Njihov režim uključuje čučnjeve, mrtvo dizanje, veslanje i bench press pomoću sprave za vježbanje, uz redovito trčanje na traci i vožnju na sobnom biciklu. Također uzimaju dodatke prehrani za očuvanje zdravlje kostiju.
Nedavna studija pokazala je da čak ni ovaj režim vježbanja nije dovoljan da spriječi gubitak mišićne funkcije i mase. Preporučeno je ispitivanje intenzivnijih vježbi s većim opterećenjima kako bi se suzbio taj gubitak mišića.
Mršavljenje i vid
Iako težina u orbiti ne znači puno jer mikrogravitacija utječe na to da sve, uključujući ljude, slobodno lebdi, održavanje zdrave tjelesne mase je ogroman izazov. Naprimjer, astronaut Scott Kelly izgubio je sedam posto tjelesne mase tijekom svog 340-dnevnog boravka na ISS-u.
Što se tiče vida, bez gravitacije koja vuče krv dolje, tekućina se nakuplja u glavi, što može uzrokovati promjene u vidu. Astronauti često prijavljuju smanjenu oštrinu vida, a te su promjene ponekad trajne.
Mozak i mikrobi
Neka istraživanja pokazala su da dugotrajan boravak u svemiru može promijeniti funkcije mozga, osobito one povezane s motoričkom kontrolom i ravnotežom. Na mikrobiološkoj razini Rubio i drugi astronauti bilježili su i promjene u sastavu crijevnih bakterija, što može utjecati na zdravlje.
Rubio će, kao i drugi astronauti, biti predmet temeljitih medicinskih istraživanja kako bi se bolje razumjeli učinci dugotrajnog boravka u svemiru, što će pomoći u pripremi budućih misija, uključujući one na Mars.
