U lipnju je dvoje američkih astronauta napustilo Zemlju očekujući da će provesti osam dana na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Nakon strahovanja da njihova letjelica Boeing Starliner nije sigurna za povratak, NASA je odgodila povratak Suni Williams i Butcha Wilmorea sve do 2025. godine.

Sada dijele prostor veličine kuće sa šest spavaćih soba s još devetero ljudi. Dok Williams naziva to svojim 'sretnim mjestom', Wilmore kaže da je 'zahvalan' što je u svemiru.

Ali kakav je doista osjećaj biti 400 kilometara iznad Zemlje? Kako se nositi s nezgodnim članovima posade? Kako vježbati i prati odjeću? Što jedu i, najvažnije, što je to točno 'svemirski miris'? U razgovoru za BBC News troje bivših astronauta otkrivaju tajne života i preživljavanja u orbiti.

Život u orbiti

Astronauti se bude dosta rano. Oko 6.30 ujutro po GMT-u izlaze iz spavaće sobe veličine telefonske govornice u modulu ISS-a pod nazivom Harmony. 'Ima najbolju vreću za spavanje na svijetu', kaže Nicole Stott, NASA-ina astronautkinja koja je provela 104 dana u svemiru u dvije misije 2009. i 2011. godine.

Odjeljci imaju prijenosna računala da bi posada mogla ostati u kontaktu s obitelji, a i kutak za osobne stvari poput fotografija ili knjiga. Astronauti nakon toga mogu koristiti kupaonicu, mali odjeljak s usisnim sustavom. Obično se znoj i urin recikliraju u pitku vodu, no zbog kvara na ISS-u posada ga zasad mora pohranjivati.

Zatim prionu na posao. Održavanje ili znanstveni eksperimenti oduzimaju najviše vremena na ISS-u, velikom otprilike kao igralište za američki nogomet. 'Unutra izgleda kao da imate nekoliko spojenih autobusa. Može proći pola dana, a da ne vidite nijednu osobu', objašnjava kanadski astronaut Chris Hadfield, zapovjednik misije Expedition 35 2012.-13.

'Ljudi se jednostavno nikamo ne žure. Sve je veliko i prilično mirno', kaže.

ISS ima šest namjenskih laboratorija za eksperimente, a astronauti nose monitore srca, mozga ili protoka krvi kako bi izmjerili svoje reakcije na izazovno fizičko okruženje. 'Mi smo pokusni kunići', kaže Stott, dodajući da 'svemir stavlja kosti i mišiće u ubrzani proces starenja, a znanstvenici iz toga mogu štošta naučiti'.

Svemir miriše po - metalu?

Ako astronauti to mogu, obave svoje zadatke brže nego što predviđa kontrola misije. Hadfield objašnjava: 'Glavna 'igra' je pronaći pet slobodnih minuta. Odlebdio bih tada do prozora da gledam kako nešto prolazi. Ili bih pisao glazbu, fotografirao i napisao nešto za svoju djecu.'

Nekolicina sretnika dobiva zadatak šetnje svemirom, odnosno izlazak iz ISS-a. Hadfield je to napravio dvaput. 'Tih 15 sati vani, bez ičega između mene i svemira, osim mog plastičnog vizira, bilo je stimulativno i nezemaljsko u usporedbi s bilo kojih drugih 15 sati mog života', kaže. Takve svemirske šetnje u svemirsku stanicu mogu uvesti i nešto posve novo - metalni 'miris svemira'.

'Na Zemlji imamo mnogo mirisa, poput mirisa rublja izvađenog iz perilice ili svježeg zraka. Ali u svemiru postoji samo jedan miris i na njega se brzo naviknemo', objašnjava Helen Sharman, prva britanska astronautkinja koja je 1991. provela osam dana na ruskoj svemirskoj postaji Mir.

Predmeti koji izlaze izvan ISS-a, poput odijela ili znanstvenog pribora, pod utjecajem su jakog svemirskog zračenja. 'To zračenje stvara slobodne radikale na površini, a oni reagiraju s kisikom unutar svemirske postaje, stvarajući metalni miris', objašnjava.

Kad se vratila na Zemlju, puno je više cijenila osjetilna iskustva. 'U svemiru nema promjene vremena – nema kiše na licu ili vjetra u kosi. Cijenim ih puno više nakon što sam se spustila na Zemlju', prisjeća se Sharman 33 godine kasnije.

Fitnes u svemiru

Astronauti koji dugo borave u svemiru moraju također vježbati dva sata dnevno. Tri stroja pomažu im u suzbijanju učinka života u nultoj gravitaciji, što smanjuje gustoću kostiju. Advanced Resistive Exercise Device (ARED) je dobar za čučnjeve, mrtvo dizanje i zaveslaje, pomoću kojih rade na svim mišićnim skupinama, kaže Stott.

Posada koristi dvije trake za trčanje na koje se moraju vezati da bi spriječili lebdenje, a tu je također cikloergometar za trening izdržljivosti.

Jedne hlače - tri mjeseca

Sav taj posao stvara mnogo znoja, kaže Stott, što dovodi do vrlo važnog problema - pranja. 'Nemamo rublje - samo vodu koja se pretvara u leteće mjehure i neke sapunaste stvari', objašnjava ona. Bez gravitacije koja ga povlači s tijela, astronauti su prekriveni slojem znoja - 'puno više nego na Zemlji', kaže ona.

'Osjetila bih kako mi se znoj sakuplja na tjemenu i morala sam brisati glavu. Ne biste ga htjeli otresti jer bi jednostavno letio posvuda', kaže Stott, a provela je na ISS-u 104 dana.

'Ta se odjeća toliko zaprlja da se izbaci u teretno vozilo koje izgori u atmosferi', dodaje. S druge strane, njihova dnevna odjeća ostaje čista, kaže.

'Pri nultoj gravitaciji odjeća pluta na tijelu tako da ulja i sve ostalo ne utječe na nju. Nosila sam jedne hlače tri mjeseca', objašnjava. Umjesto toga - hrana je bila najveća opasnost.

'Netko bi otvorio konzervu, naprimjer, mesa i umaka i svi su bili na oprezu jer bi isplivale kuglice masti. Ljudi su lebdjeli unatrag, kao u filmu 'Matrix', kako bi izbjegli kuglice mesnog umaka', kaže.

U nekom trenutku stigne im letjelica s novom posadom ili zalihama hrane, odjeće i opreme. NASA, kažu astronauti, šalje nekoliko opskrbnih letjelica godišnje, a dolazak na svemirsku stanicu sa Zemlje je 'nevjerojatan', kaže Hadfield.

'Onaj tren u kojem vidite ISS usred vječnosti svemira - vidite taj mali mjehurić života, mikrokozmos ljudske kreativnosti u tom crnilu', kaže on.

Nakon napornog radnog dana vrijeme je za večeru. Hrana se uglavnom drži u paketima, odvojenim u različite odjeljke po zemljama. 'To je poput hrane za kampiranje ili vojnih obroka. Dobro je, ali moglo bi biti i zdravije', kaže Stott. 'Omiljeni su mi bili japanski kari ili ruske žitarice i juhe', rekla je.

Obitelji šalju svojim voljenima bonus pakete hrane. 'Moj suprug i sin izabrali su male poslastice, poput đumbira prelivenog čokoladom', kaže ona, dodajući da posada većinu vremena dijeli hranu.

Astronauti su unaprijed odabrani prema osobnim karakteristikama - tolerantni su, opušteni, smireni - i obučeni za timski rad. To smanjuje vjerojatnost sukoba, objašnjava Sharman. 'Ne radi se samo o podnošenju nečijeg lošeg ponašanja, već o prozivanju toga. I uvijek metaforički tapšemo jedno drugo po ramenu kako bismo se podržali', kaže ona.

Lokacija je bitna

Vraćaju se u krevet nakon dana punog obaveza provedenog u bučnom okruženju (ventilatori stalno rade da bi raspršili džepove ugljičnog dioksida koje bi astronauti mogli udisati, čineći stanicu otprilike jednako glasnom kao vrlo bučan ured). 'Možemo spavati osam sati - ali većina ljudi zaglavi na prozoru gledajući Zemlju', kaže Stott.

Troje astronauta govorilo je o psihološkom utjecaju promatranja matičnog planeta s 400 kilometara u orbiti.

'Osjećala sam se vrlo beznačajnom u tom prostranstvu svemira', kaže Sharman. 'Vidjeti Zemlju tako jasno, vrtloge oblaka i oceane, natjeralo me da razmislim o geopolitičkim granicama koje gradimo i kako smo zapravo potpuno povezani.'

Stott kaže da je voljela živjeti sa šest ljudi iz različitih zemalja koji 'obavljaju ovaj posao u ime cijelog života na Zemlji, radeći zajedno i smišljajući kako se nositi s problemima'.

'Zašto se to ne događa dolje, na našem planetarnom svemirskom brodu?' ističe ona. Na kraju svi astronauti moraju napustiti ISS - ali ovo troje kažu da bi se vratili istog trena. Ne razumiju stoga zašto ljudi misle da su NASA-ini astronauti Williams i Wilmore 'nasukani'.

'Sanjali smo, radili i trenirali cijeli život nadajući se produljenom boravku u svemiru', kaže Hadfield i zaključuje: 'Najveći dar koji možete dati profesionalnom astronautu je dopustiti mu da ostane dulje u njemu.'