Njihova prilagodljivost životu u hladnim vodama čini ih jedinstvenima u životinjskom carstvu. Dugi su između tri i 5,5 metara, teže od 700 do 1600 kilograma, a njihovo ronjenje može trajati do 25 minuta, pri čemu dosegnu dubinu i do 800 metara. Posebni su i po tome što mogu plivati unatrag, a imaju veliko fleksibilno čelo koja se naziva 'dinja' i može 'mijenjati oblik'.

Znanstvenici čak vjeruju da bi 'dinja' mogla imati skrivenu funkciju. Istraživači su počeli bilježiti zvukove koje beluge u zatočeništvu mogu proizvesti pomicanjem svoje čeone grbe. Tako, naime, mogu usmjeriti valove zvuka koji im služe za eholokaciju.

Za razliku od mnogih dupina i kitova, sedam kralješaka u vratu beluga nije sraslo, što im omogućava da okreću glavu bez istovremenog okretanja tijela. To daje glavi bočnu pokretljivost koja omogućava preciznije vidno polje i kretanje, a pomaže i u hvatanju plijena te izbjegavanju grabežljivaca u dubokim vodama.

U svijetu postoji između 150 do 200.000 beluga, većina ih živi u Arktičkom oceanu te morima i obalama oko Sjeverne Amerike, Rusije i Grenlanda, a hrane se raznim vrstama riba, poput lososa i haringe, kao i škampima, rakovima i mekušcima. Dok neki kitovi žive stalno na jednom području, mnogi migriraju u toplije klime tijekom zime, kada se voda na Arktiku smrzava. Kada migriraju, prolaze kroz vode mnogih drugih zemalja, uključujući UK, Dansku, Japan, Norvešku, Švedsku i Farske otoke. Vrlo često se mogu vidjeti i kako ulaze u rijeke.

Prepoznatljivi su po svojoj bijeloj boji koja se razvija kako stare jer se rađaju smeđi ili sivi, a bijeli postaju između pete i osme godine, kada dostignu zrelost. Ispod kože imaju debeli sloj masti koji ih grije i čini bijelima, a ta im boja može pomoći pri kamuflaži, kako bi se sakrili u ledu od grabežljivaca.

Pretpostavlja se da se kod beluga tijekom evolucije bijela boja razvila kao zaštita od napada bijelih medvjeda, s obzirom na to da se obično zadržavaju na rubu leda na kojem su često i polarni medvjedi. Kako nemaju leđne peraje, lako se kreću ispod leda.

Suočavaju se i s ozbiljnim ekološkim prijetnjama koje ugrožavaju njihov opstanak. Klimatske promjene i topljenje arktičkog leda ozbiljno narušavaju njihova staništa, a industrijski razvoj, poput naftnih i plinskih operacija, dodatno prijeti njihovu ekosustavu. Zagađenje mora, uključujući kemikalije i buku brodskog prometa, narušava zdravlje i sposobnost komunikacije beluga. Uz to, smanjenje dostupnosti hrane zbog lova i promjena u ekosustavu dodatno otežava njihov opstanak, a sudari s brodovima i zapetljavanje u ribolovne mreže predstavljaju dodatne opasnosti.

Najglasniji kitovi koji imitiraju ljudski jezik

Kreću se sporo (3-9 km/h), no sposobni su za kratke nalete brzine do 22 km/h. Ovaj tempo je mnogo sporiji od onog većine vrsta kitova i delfina; naprimjer orke mogu plivati ​​do 56 km/h. A upravo su potonji, o kojima smo ranije pisali, uz polarne medvjede najveći neprijatelji beluga.

Ti 'bijeli nježni divovi' žive do 35 godina. Trudnoća ženki otprilike traje 14 mjeseci, nakon čega slijedi razdoblje dojenja od oko 18 mjeseci. Zbog duge trudnoće i oslanjanja mladih na majke ženke se razmnožavaju otprilike svake tri godine.

Žive uglavnom u obiteljskim skupinama ili malim grupama od oko deset jedinki, manji dio pliva i pojedinačno, no viđene su i skupine od preko 100 beluga. Velike skupine od ponekad više od 1000 jedinki su iznimka koja se događa samo u vrijeme parenja.

Beluge su među najglasnijim kitovima, s opsežnim repertoarom cvrkutanja, zvižduka i škljocaja koji imaju više svrha, uključujući komunikaciju s drugim kitovima i eholokaciju za navigaciju i pronalaženje hrane. Međutim to seže puno dalje. Naime jedan japanski istraživač tvrdio je da je naučio belugu da 'govori' koristeći te zvukove za prepoznavanje tri različita predmeta.

Slično su opažali i kanadski istraživači, promatrajući belugu koja je 'govorila'. Primjer je i NOC, beluga koja je mogla oponašati ritam i ton ljudskog jezika. Istraživači tvrde i da divlje beluge oponašaju ljudske glasove.

Osim svoje društvenosti i vokalnih sposobnosti, poznate su po znatiželjnoj i razigranoj naravi. Ova inteligentna stvorenja sudjeluju u razigranim interakcijama s ostalim belugama, a često i s, poput mnogih kitovima, ljudima, kojima se bez straha rado približe u divljini...

...ali i u zatočeništvu. Naime 2009. godine zatočena beluga Mila spasila je natjecateljicu u slobodnom ronjenju od utapanja tako što ju je gurnula na površinu.

Beluge su jedni od kitova koji se najčešće drže u zatočeništvu i nalaze se u akvarijima, dupinarijima i zabavnim parkovima u Sjevernoj Americi, Europi (u Ukrajini i Rusiji) i Aziji.

Dosad nema javno zabilježenih napada na ljude u divljini, pa ni u zatočeništvu. Poznato je da prilaze ljudima i u moru i na čamcima. Jednom su djevojci - ako je za vjerovati videozapisu - vratili mobitel koji joj je pao u more. Zabilježeno je na videu i kako čovjek belugi iz čamca baca loptu, a ona je hvata i vraća. Međutim uvijek treba imati na umu da je riječ o divljim životinjama koje tako treba i tretirati, pa i poštivati njihov prostor.

Upravo je ova divna životinja bila inspiracija za Airbus A300-600ST (Super Transporter) ili Beluga, specijalizirani širokotrupni zrakoplov koji se koristi za prijevoz dijelova zrakoplova i izvangabaritnog tereta. Rano je dobio službeni naziv Super Transporter, ali je njegov nadimak, po kitu na kojeg nalikuje, postao popularan i od tada je službeno usvojen.

Tajanstvena beluga iz norveških mora

Najpoznatija beluga na svijetu je Hvaldimir, a postao je poznat zbog svog neobičnog ponašanja i spekulacija o porijeklu. Njegovo ime je kombinacija norveške riječi 'hval' (što znači kit) i imena Vladimir zbog sumnje na povezanost s Rusijom.

Hvaldimir je prvi put primijećen u blizini obale Norveške 2019. godine, a pažnju je privukao zbog opreme koju je nosio. Naime pojas pričvršćen za Hvaldimira imao je natpis 'Equipment of St. Petersburg', što je izazvalo sumnju da je ovaj prijateljski nastrojen kit treniran za vojne svrhe.

Hvaldimir je navodno pokazivao neobično prijateljsko ponašanje prema ljudima, često prilazeći čamcima i dopuštajući ljudima da ga dodiruju. Oprema koju je nosio dodatno je potpirila spekulacije da je bio dio programa obuke morskih sisavaca koje koristi ruska mornarica. Razne teorije brzo su se proširile, uz tvrdnje da bi Hvaldimir mogao biti treniran za zadatke kao što su pronalaženje mina, nadzor i slične aktivnosti.

Nakon što je postao poznat, Hvaldimiru je skinuta oprema i pušten je da bi se vratio slobodnom životu u norveškim vodama.