No u posljednjih mjesec dana, 100 godina nakon velike tragedije, pojavile su se dvije nove teorije koje nastoje objasniti kako je iskusni kapetan Edward Smith na probnom putovanju mogao tako ozbiljno pogriješiti i previdjeti ubojite sante. Prvu, prema kojoj je blizina Mjeseca i Sunca u to vrijeme izazvala plimu i migraciju leda kakva nije zabilježena u posljednjih 1000 godina, već smo vam predstavili na tportalu (pogledajte dolje među vezanim vijestima). Prema drugoj koju je Tim Maltin, autor triju knjiga o legendarnom brodu, predstavio u svojem novom djelu 'Titanic: A Very Deceiving Night', u kobnoj noći posadu su mogle zbuniti fatamorgane stvorene u hladnoj atmosferi.

Stručnjaci za ovo pitanje pozdravili su nove perspektive koje su otvorila posljednja istraživanja.

Prema Andrewu T. Youngu, astronomu i stručnjaku za fatamorgane sa San Diego State Universityja, koji je surađivao s Maltinom u istraživanju materijala za novu knjigu, 15. travnja 1912. godine ledene su vode stvorile idealne uvjete za nastanak neuobičajenih fatamorgana. Čim kažemo fatamorgana, prva asocijacija su pustinje u kojima vruć zrak iskrivljuje zrake svjetlosti prema gore tako da čovjek koji gleda u pijesak u njemu vidi dijelove neba i misli da vidi vodu. Hladan zrak naprotiv savija svjetlost prema dolje pa promatrač može vidjeti prizore koji se vide daleko iza obzorja. Ove slike se često i brzo iskrivljuju kao prizori u cirkuskim dvoranama ogledala.

Maltin kaže da je prvi put za postojanje hladnih fatamorgana saznao kada je čitao jedno britansko istraživanje Titanicova potonuća iz 1992. Prema njemu ledene su vode mogle ohladiti zrak iznad mora i iskriviti slike te zbuniti posadu drugog broda Californiana koji nije pritekao u pomoć utopljenicima iako se nalazio u blizini.

Fasciniran otkrićem Maltin, koji je i sam plovio u mladosti, istražio je navigacijske zapise i otkrio da su i Californian i Titanic iste večeri zabilježili slične ledene fatamorgane. Njegova analiza službenih i neslužbenih iskaza pokazala je kako je moguće da su fatamorgane stvorile lažna obzorja koja su prikrila santu leda od Titanicove posade. Prema ovoj teoriji projekcija zvjezdanog neba na more zamaglila je kontrast između ledene sante i tamne vode.

U službenom izvješću čak trojica stražara s Titanica prijavili su da je horizont bio maglovit unatoč tome što je noć bila mirna i bistra. George Symons je izjavio da su udaljeni prizori bili prilično mutni. Frederick Fleet je u službenom ispitivanju rekao da je na obzorju vidio izmaglicu prije nego što je Titanic udario u santu. Dodao je da je pojava bila takvog intenziteta da ju je prodiskutirao s kolegama. Reginald Lee je pak izjavio da je santa leda bila poput tamne mase koja se probila kroz tu izmaglicu.

Fatamorgane su mogle značajno utjecati i na doživljaj Titanica s Californiana. Primjerice, član posade Californiana James Gibson izjavio je da Titanic uopće nije izgledao kao putnički brod. Kapetan istog broda Stanley Lord, kojeg su mnogi optužili za kriminalni nemar, rekao je da mu se činilo da je brod koji je slao signale za pomoć bio srednje veličine, a nikako Titanic.

Na sličan način posada Californiana nije ozbiljno doživjela ni signalne rakete. Drugi časnik broda Herebert Sone sjećao se da rakete uopće nisu letjele visoko.

No Maltin smatra da je ovakva iskrivljenja mogla izazvati upravo hladna fatamorgana koju je predstavio u svojoj novoj knjizi.