Ova trodimenzionalna replika stvorena je uz pomoć podvodnih robota koji su zaronili 3.800 metara do dna Atlantskog oceana, pri čemu je snimljeno više od 700.000 slika kako bi se rekonstruirao detaljan "digitalni blizanac" olupine, prenosi Independent.

Računalna simulacija pokazala je da su pukotine u trupu — veličine otprilike A4 papira — vjerojatno bile ključni čimbenik koji je doveo do potonuća, pri čemu je život izgubilo oko 1500 ljudi nakon sudara broda s ledenim brijegom 1912. godine.

Među novootkrivenim detaljima nalazi se i prozor za koji se vjeruje da ga je razbio upravo ledeni brijeg. Ova spoznaja dodatno potkrepljuje svjedočanstva preživjelih koji su tvrdili da je led tijekom sudara prodrio u putničke kabine.

"Titanic je posljednji preživjeli očevidac katastrofe — i još uvijek ima priče za ispričati," izjavio je Parks Stephenson, istraživač i analitičar koji se godinama bavi proučavanjem Titanica.

Skeniranje je provedeno za potrebe novog dokumentarnog filma National Geographica i Atlantic Productions pod nazivom Titanic: Digitalno uskrsnuće.

Sveobuhvatan pogled na cijelu olupinu

"To je poput mjesta zločina – morate promatrati dokaze u kontekstu njihove točne lokacije," rekao je Stephenson. "Imati sveobuhvatan pogled na cijelo mjesto olupine ključno je za razumijevanje onoga što se stvarno dogodilo."

Iako su proizvođači tvrdili da je Titanic nepotopiv, brod je pretrpio razornu štetu kada je ledeni brijeg prorezao šest njegovih vodonepropusnih odjeljaka, što je izazvalo nekontroliranu poplavu. Tijekom sljedećih sati Titanic se počeo naglo naginjati, no putnici su izvještavali da su svjetla još uvijek bila uključena i u trenucima kada je brod nestajao pod valovima.

Kako se kotlovnica nalazila u stražnjem dijelu pramčane sekcije — točno na mjestu gdje se brod prelomio na dva dijela — stručnjaci su primijetili da su neki od kotlova konkavne forme, što sugerira da su i dalje bili u pogonu u trenutku lomljenja broda.

Zabilježen je i ventil koji se nalazi u otvorenom položaju, što ukazuje na to da je para još uvijek kružila kroz sustav za proizvodnju električne energije.

Herojska skupina inženjera, zaduženih za ubacivanje ugljena u peći i održavanje rada brodskog sustava, poginula je tijekom katastrofe, žrtvujući vlastite živote kako bi osigurala da svjetla ostanu upaljena — omogućujući tako posadi da spusti čamce za spašavanje i spasi što više života.

Sićušne pukotine potopile 'nepotopiv brod'

Simulacija broda također pokazuje da, iako je udarac u ledeni brijeg bio lokaliziran, izazvao je niz manjih pukotina koje su se protezale duž trupa.

"Razlika između toga da Titanic potone ili ostane na površini svodi se na niz sićušnih pukotina veličine komada papira," objasnio je Simon Benson, suradnik predavač pomorske arhitekture na Sveučilištu Newcastle. "Problem je što su te male pukotine raspoređene duž cijele dužine broda, pa voda prodire polako, ali neumoljivo. Na kraju se vodonepropusni odjeljci popunjavaju i prelijevaju, što dovodi do konačnog potonuća broda."

Titanic, koji je bio u vlasništvu britanske kompanije White Star Line, potonuo je u ranim jutarnjim satima 15. travnja. Skeniranje je otkrilo i osobne predmete putnika, zakopane i očuvane u sedimentu morskog dna, što ovoj tragičnoj priči daje još jedan dirljiv i ljudski element.