Nedugo nakon invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022., Švedska, kojoj je neutralnost utkana u nacionalni identitet, iznenadila je cijeli svijet objavom da sa susjednom Finskom želi pristupiti NATO-u. Samo mjesec dana prije početka rata u toj zemlji s radom je započela Agencija za psihološku obranu, kojoj je glavni cilj od zlonamjernih stranih utjecaja obraniti svetinju tamošnjeg naroda – demokraciju. Na čelu odjela za operativne poslove joj je Mikael Tofvesson, renomirani stručnjak za dezinformacije i propagandu koji godinama radi u sektoru nacionalne sigurnosti.

'U ovoj agenciji branimo našu demokraciju i temeljne vrijednosti društva. Polazimo od toga da je naše društvo na prvoj crti obrane, stoga edukacijom gradimo psihološku obranu i otpornost naših građana na strane prijetnje', rekao nam je Tofvesson. To dakako ne znači da oni nemaju i psihološko oružje u pripravnosti, no kako nam kaže ovaj izuzetno smireni i staloženi Šveđanin, na psihološke operacije gledaju samo kao na proaktivnu obrambenu mjeru koju aktiviraju samo onda kada postoji stvarna opasnost od rata.

'Dakle ne radimo ništa što je nedemokratično. Ako to na taj način nama rade primjerice Rusi, onda mi ne odgovaramo istom mjerom. Kao prvo, to nije učinkovito, a kao drugo, nije usklađeno s našom demokracijom', objašnjava nam Tofvesson.

Neke (dez)informacije umiru same

U ovu mladu agenciju donio je svoje znanje iz Agencije za izvanredne situacije, u kojoj se od 2014., nakon ruskog napada na Krim, bavio suzbijanjem informacijskog utjecaja. Danas, kaže, analizom podataka mogu svakodnevno vidjeti koje zlonamjerne informacije Rusija širi da bi potencijalno destabilizirala Švedsku, baš zato što znaju na koji način je to radila u Ukrajini prije sedam godina. No pritom ističe da oni nipošto ne nadziru svoje društvo jer bi na taj način oskvrnuli stupove demokracije. Iako surađuju i s obavještajnim službama, Tofvesson kaže da se sve što rade temelji na onome što već znaju o zlonamjernim akterima iz drugih država.

'Pogledajte to iz njihove perspektive. Ako Rusi namjeravaju utjecati na nekog, to čime žele utjecati mora postati vidljivo. I u tom trenutku mi dobijemo signal za nadzor situacije', objašnjava. U toj prvoj fazi uskače Odjel za utjecaj i analizu, čija je zadaća definirati gdje je njihovo društvo ranjivo, čega se ljudi boje i postoji li neka polarizirana debata koju bi druge države poput Rusije mogle iskoristiti. Zatim definiraju koje su potencijalne posljedice te zlonamjerne kampanje utjecaja izvana i gdje Švedska želi biti ako uspije riješiti taj problem.

Nakon toga u igru ulazi Tofvessonov operativni odjel određujući što treba činiti, odnosno kakva će biti njihova reakcija. 'To može biti strateška komunikacija, kojom se služe i ostale zemlje EU-a, a možemo odlučiti da ništa ne diramo jer većina informacija i dezinformacija umire sama od sebe – skloni smo zaboravljanju', naglašava Tofvesson te dodaje da su jako oprezni u ovom procesu jer ne žele poticati konflikt samo zato što su primijetili neku dezinformaciju.

'Sigurno društvo komunicira'

Što se pak tiče internetskih trolova, kaže da na njih nikad ne reagiraju kontraakcijama jer bi to bilo dokidanje slobode govora. Tako bi jedino postupili kad bi ustanovili da pojedinac operira izravno za Rusiju ili bilo koju drugu zemlju koja pokušava destabilizirati Švedsku. 'Ako imate slobodu govora i mišljenja, onda imate i pravo na to da vaše mišljenje bude pogrešno. Kad bismo išli protiv trolova na društvenim mrežama u svom informacijskom okruženju, to bi bila već siva zona i vrlo sklizak teren za demokraciju. Moramo zaštititi pravo nekoga da bude trol. Ne sviđa nam se to, naravno, ali ako ga ne poštujemo, nemamo slobodu govora! Uostalom, netko tko sad nije u pravu, možda će biti u budućnosti. Društvene mreže su prilika da se čuje što ljudi misle jer sigurno društvo komunicira', smatra on.

U njegovu odjelu se i nadziru i identificiraju svi vektori u organizacijama, na društvenim mrežama, u medijima, na bilo kojim platformama koje bi neka država mogla koristiti za širenje utjecaja.

Ako pak primijete da neke informacije koje šire državne organizacije štete društvu, obavijeste ih o tome. 'Ako netko primjerice širi strah od potencijalnog terorističkog napada, možda je samo komuniciranje toga da terorističkog napada neće biti kontraproduktivno u takvim trenucima. Ono što možete napraviti je postaviti više policajaca na ulice pa će se ljudi osjećati sigurnije, a da toga nisu ni svjesni', kaže. Zbog takve komunikacije s drugim agencijama i državnim organizacijama, ali i zbog činjenice da su i sami ljudi stupovi obrane, ova agencija zapravo koordinira psihološku obranu među svim društvenim akterima u Švedskoj, dakle ona je motor koji je pokreće.

Kaže da u trenutačnoj situaciji nema naznaka da Rusija želi napasti Švedsku, stoga u pripremi nije nikakvo psihološko oružje. Iako nisu pod ruskim napadima visokog intenziteta, oni su blagi i kontinuirani. Švedska u usporedbi s drugim državama ima vrlo otporno društvo na ruske dezinformacije jer je vrlo visok stupanj povjerenja u državu. No, kako kaže Tofvesson, i to povjerenje je posljednjih godina u blagom padu.

Rusija s kampanjama protiv Švedske od 2015.

'Rusija pokušava naštetiti Švedskoj kampanjama utjecaja još od 2015. Nekad šire dezinformacije, a nekad samo iskorištavaju određenu situaciju potičući konflikt', objašnjava. Ruskih napada nešto je više nakon što je Švedska obznanila da želi pristupiti NATO-u, a narativ koji šire je da Šveđani nisu poželjni u toj organizaciji te da NATO nije siguran savez za Europu. A čini se da švedsko društvo na Putinove prijetnje samo odmahuje rukom jer se njegova vojna mašinerija u Ukrajini pokazala neučinkovitom, a tu je i velika spremnost ljudi da brane zemlju bude li to potrebno. S druge strane je veća zabrinutost zbog informacija koje Rusi šire u drugim zemljama.

'Nije da želimo ući u NATO jer se bojimo Rusije, nego je to prije svega solidarnost s našim susjedima Fincima, s kojima smo kulturno i povijesno jako bliski, a tu su i baltičke zemlje koje graniče s Rusijom. Kad je Finska rekla da želi u NATO, to je za nas bilo zeleno svjetlo', dodaje. Kako su ruski mediji, koji su bili glavni vektor za operacije utjecaja, blokirani na društvenim mrežama, Rusi su izgubili ogromnu platformu za širenje netrpeljivosti, na kojoj su navikli operirati.

Šveđani ne čitaju ruske medije jer su svjesni da je to propaganda, pa su Rusi morali pronaći druge kanale – svoje ambasade – jer ti pojedinci imaju pristup društvenim mrežama. Sad Tofvesson očekuje da će početi više koristiti dijasporu, ali i da već sad svjedočimo njihovim novim akcijama u kojima iskorištavaju europske prosvjede kako bi pojačali netrpeljivost na kontinentu.

Iako druge zemlje EU-a nemaju specijaliziranu agenciju za psihološku obranu, Tofvesson kaže da je većina imala stratešku komunikaciju koja je pripremila građane na rusku invaziju. Dodamo li u tu formulu SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, on smatra da je reakcija Zapada bila vrlo dobra, unatoč tome što nedostaje dio povećavanja otpornosti građana, što provode Šveđani. No onda je i veća uloga civilnog društva i medija. 'Svijest o tome da je Rusija prijetnja sama po sebi već je psihološka otpornost', zaključno će Tofvesson.