Akihabara je ime kvarta smještenog oko istoimene željezničke stanice koja povezuje istočne rubne tokijske dijelove grada sa zapadnim (Shinjuku), a ujedno je smješten i na kružnoj liniji Yamanote, što ga čini važnim prometnim sjecištem s vrlo velikim prohodom putnika, od preko milijun njih po danu. Srce Akihabare je ulica Chuo-dori, počevši od Suehirochou metro stanice pa na jug do mosta Mansei svakog potrošača ozbiljne ili zabavne elektronike očekuje raj na zemlji. Zamislite ulicu u obliku naopakog slova T gusto ispunjenu zgradama-trgovinama, a svakoj od njih po šest ili sedam katova tematski posložene elektroničke i popratne robe.

Već krajem pedesetih Akihabara je bila mjesto gdje su otvoreni prvi dućani s elektronikom, bilo da ste tražili prve tranzistorske čipove ili čuda moderne tehnologije poput crno-bijelih televizora. Osamdesetih su se pojavili dućani s PC računalima, a koju godinu kasnije japansko tržište preplavili su prvi uređaji za reprodukciju anime crtića i videoigara. Devedesete su donjele i duty free shopove i danas u njima možete kupiti elektroniku prilagođenu korištenju na Zapadu, jednako u Americi kao i u Europi.

Zabavna elektronika danas zauzima više od polovine trgovačkog prostora Akihabare, sve što možete zamisliti u elektroničkom obliku ovdje poprima fizički oblik i nudi vam se za sasvim prosječnu cijenu kao i na Zapadu, no uđete li u koju ulicu dalje, možete naići i na prilično jeftinije uređaje. Zbog svoje specifičnosti, zabavna elektronika traži i drukčiji način reklamiranja: veliki ekrani na pročeljima zgrada stvaraju kakofoniju zvuka i slike u nastojanju predstavljanja sadržaja, raspjevani i rasplesani ženski modeli u odjeći kojom predstavljaju najnoviju videoigru ili anime crtić slatkim glasićima kroz nos mame vas u dućane prenatrpane igračkama, anime DVD-ima, mangama. Što se ponude tiče, rekli bismo - nebo je granica - no u ovom slučaju moramo reći da je granica - jezična barijera. Ipak, teško da ćete izaći, a da nešto ne kupite, pa bio to makar i minijaturni privjesak za ključeve ili poster nekog od japanskih stvarnih ili virtualnih idola.

Poseban doživljaj je posjet Akihabari noću kada izlozi zabliješte u svom najjačem sjaju. Svi dućani tada žmirkaju magičnim bojama i doslovno hipnotiziraju svakog štovatelja otaku kulture* koji se prvi put nađe na ovakvom mjestu. Mnogi od njih će se zateći u nasumičnom pravcu kretanja ulicama i dućanima, usta razvučenih u dječje začuđen osmijeh i širom otvorenih očiju obojanih neonom.

* otaku – uvriježeno ime (ponegdje i posprdno) za ljubitelja japanskih zabavnih sadržaja poput anime crtića, mangi, videoigara i sl.