Je li se u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima održanima 8. studenoga 2015. dogodilo teško kršenje ustavnih i zakonskih normi koje su jednu koaliciju na izborima oštetile za više zastupničkih mjesta? Konkretno, 5 ili 6 mandata kako je to rekao novi prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Naime, formalno drugi čovjek Vlade i čelnik najjače parlamentarne stranke izjavio je da postoje indicije da su njegova stranka i pripadajuća koalicija u izbornoj noći pokradene za spomenuti broj mandata. Otkako su u Hrvatskoj 1990. organizirani prvi demokratski višestranački izbori to je dosad najozbiljnija sumnja u zakonitost provedenih izbora izrečena s dosad najviše političke dužnosti. I ranije se sumnjalo u to jesu li sve okolnosti provedenih izbora za Hrvatski sabor bile poštene, posebice 1992. i 1995. kada tijela za provedbu izbora nisu bila višestranačka, nego nestranačka, ali je sve ostajalo na pojedinačnim indicijama. O krađama na svim izborima nakon 2000. nitko nije govorio na način na koji je to sada napravio Tomislav Karamarko. Pritom se postavljaju dva pitanja. Prvo, je li se takvo što uistinu dogodilo, a drugo, zašto takve radnje nisu odmah prijavljene nadležnim institucijama kako bi reagirale.

Kada se u bilo kojoj demokratski uređenoj zemlji u svijetu u kojoj funkcioniraju institucije pravne države pojave sumnje o izbornim prevarama, odmah počnu djelovati mehanizmi zaštite ustavnosti i zakonitosti. Hrvatska je, prema svom Ustavu, i demokratska i pravna država, odnosno među najvišim su vrednotama njezina ustavnog poretka upravo vladavina prava i demokratski višestranački sustav. O vlasti u Republici Hrvatskoj, također prema Ustavu, odlučuju hrvatski državljani s navršenih 18 godina kao birači. Pritom se Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti bira na temelju općeg i jednakog biračkog prava te neposredno tajnim glasovanjem. Tko god bi makar pokušao spriječiti ili onemogućiti ostvarivanje ovih ustavnih normi, na najteži bi način ugrozio ustavnopravni poredak i stabilnost države. Postoje li sumnje u takva djelovanja, odmah se obavještavaju nadležne institucije kako bi se zaštitio ustavni poredak i njegove najviše vrednote. Sumnje se ne moraju pokazati opravdanima, ali se moraju ispitati odmah kako posljedice ne bi bile pogubne.

Ako su Karamarkove indicije potkrijepljene dokazima, Hrvatska je suočena s dosad nezabilježenom ustavnom krizom. Prvi potpredsjednik Vlade morat će dati što preciznija objašnjenja situacije o kojoj govori. Iako je čelnik HDZ-a prozvao tvrtku APIS IT, niz je nedoumica uz vezi moguće zloporabe. Naime, u kojem su se dijelu izbornog procesa dogodile krađe? Na kojim razinama? Tko im je nalogodavac, a tko izvršitelj? Jesu li se krađe za koje postoje indicije dogodile u radu određenih biračkih odbora ili u radu općinskih i gradskih povjerenstava? Je li do kršenja zakona došlo na razini izbornih povjerenstava izbornih jedinica ili samog Državnog izbornog povjerenstva? Komu su se glasovi uzimali, a komu davali? U fazi zbrajanja ili preračunavanja glasova u mandate? U kojim izbornim jedinicama? Jesu li se glasovi krali pojedinim listama ili određenim kandidatima na njima? Kako su se krađe uopće mogle dogoditi ako su sva tijela za provedbu izbora na svim razinama bila višestranačka što znači da su u njima sudjelovali i članovi HDZ-a i Domoljubne koalicije? Znači li to da je netko 'odozgo' naknadno mijenjao izborne rezultate?

Kada bi Domoljubna koalicija doista bila pokradena za 5 ili 6 mandata trebalo bi matematički izračunati jesu li joj glasovi ukradeni u korist glavnoga političkog suparnika koalicije Hrvatska raste ili drugih aktera izbora. Kako se uopće došlo do broja ukradenih mandata? Da je, kojim slučajem, netko oduzimao glasove Domoljubnoj koaliciji i istodobno ih dodavao koaliciji Hrvatska raste, slijedom D'Hondtove metode preračunavanja glasova u mandate nužno bi došlo do preraspodjele mandata ne samo u odnosu na te dvije koalicije, nego u odnosu na sve liste koje su stekle pravo na sudjelovanje u raspodjeli zastupničkih mjesta. Je li u svjetlu izrečenih indicija teško oštećen i Most nezavisnih lista ili su pak njegove liste profitirale zbog krađe glasova i mandata Domoljubnoj koaliciji?

Hrvatsku očito, shvate li se izjave Tomislava Karamarka ozbiljno, a trebale bi, čeka prava izborna forenzika. Svojevrsni CSI: DORH ili u završnici CSI: Ustavni sud jer upravo Ustavni sud Republike Hrvatske, prema članku 129. Ustava RH, nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma. Da je Domoljubna koalicija na izborima dobila spomenutih 5-6 mandata više, a koalicija Hrvatska raste 5-6 mandata manje, protekla bi tri mjeseca u hrvatskoj politici izgledala potpuno drukčije. HDZ i koalicijski partneri bili bi uvjerljivi pobjednici te bi i postupak formiranja parlamentarne većine i Vlade bio kudikamo brži i jednostavniji. Zašto se onda nije odmah posumnjalo u rezultat izbora i reagiralo? Ili barem u nekoj od ranijih faza počesto mučnih pregovora oko tvorbe buduće vlasti? Je li takve indicije lakše izreći s pozicije vlasti, nego li s pozicije neizvjesnog ostanka u oporbi ili je u pitanju nešto drugo?

Koliko god bilo pitanja, netko će morati ubrzo ili odgovoriti na njih ili odgovarati pred javnošću za indicije o krađi mandata. To je toliko ozbiljna situacija za jedan demokratski i pravni poredak da indicije ne smiju ostati visjeti u zraku. Ako je uistinu došlo do dosad nezabilježenog udara na ustavni poredak zemlje i volje birača, institucije će morati odraditi svoj posao. U suprotnom, morat će se preuzeti odgovornost za svaku izrečenu riječ. Jer – upravo je počela kampanja za sljedeće parlamentarne izbore kad god se održali. U slučaju da su prethodni izbori pokradeni, jedino je pravno i političko rješenje da se stvore uvjeti za održavanje novih što prije. Onaj tko je na prošlima oštećen, na novima će trijumfirati. No, rezultat ovisi o istini. Nema dvojbe da su neke stranke i koalicije ostale bez očekivanih mandata. Zašto? Treba krenuti od birača...