U Rijeci je između dva svjetska rata napravljen auto koji je po mnogočemu bio ne samo ispred svog, nego i ispred našeg vremena. Riječ je o Alfi Romeo 6C 2300 Aerodinamica Spider, odnosno, kako je danas poznata u svijetu - Alfi Jankovits ili Alfi Aerospider. Odgovorni za ovo unikatno remek djelo su braća Oscar i Gino Janković. No cijela priča oko jedine Alfe ovog imena okružena je misterijom, od njezinog nastanka do njezinog prikazanja javnosti.

Kao i na mnoge aute tog vremena, na njega je, bar indirektno utjecao - Hitler. Do sredine 30-ih godina trkaćim stazama Europe dominirala je Alfa Romeo. Kako je austrijski kaplar morao svugdje biti prvi, morala je tako pod njegovom kapom ojačala njemačka automobilska industrija svoju snagu dokazati i na utrkama. Auto Union (preteča današnjeg Audija) i Mercedes svojim su modelima Tip A i W25 pregazili Alfu i talijansku čast, te je stoga glavni inženjer Vittorio Jano morao učiniti nešto. Do danas nije jasno zašto je Jano povjerio rađenje auta, koji je ustvari bio PlanB, braći Janković. Prema jednom izvoru, razlog bi mogao biti i taj da je on porijeklom bio iz Budimpešte, otkud su korijene vukli i Jankovići. Šasija modela 6C-2300 dopremljena je u Rijeku i rad na autu je počeo.

Automobilska ikona
Krajnje neobično za to vrijeme, Jankovići su mjesto za motor predvidjeli u sjedištu automobila, što je tada bilo napredno poput danas, na primjer, auta na vodik. Prvi nađeni nacrti ukazuju na to da su braća doista sama konstruirala karoseriju koja je, de facto, remek-djelo aerodinamike. Osim toga, cijeli je automobil vrlo lagan, ukupna masa iznosi 1.150 kilograma. Tu je i središnje smješteno vozačko sjedalo, davno prije McLarena F1, koji je, između ostalog, postao legendaran i zbog tog rješenja. Ovjes je dijelom s trkaćih Alfa, a dijelom rješenje braće Janković. Kako je Jano otpušten

iz Alfe Romeo 1937, tako su braća Janković automobil registrirala i koristila za cestovnu vožnju. No, prava misterija počinje tek dolaskom rata. Automobil je spremljen na sigurno, samo do dolaska komunističkih vlasti. Tada se na buržoaziju nije gledalo s odobravanjem, a konstruktori automobila za tvrtku iz fašističke Italije definitivno su bili buržoazija. Kao i mnogi drugi, Jankovići su prebjegli u Italiju. No dok su neki išli brodom, a neki pješke, Oscar i Gino Janković krenuli su - Aerospiderom. Na Božić 1946. punim su gasom prošli granicu prema Trstu, što je izazvalo klasičnu reakciju naoružanih vojnika na prelazu - pucanje. Uspjeli su proći, ali s dvije rupe od metka u karoseriji. Kako nisu imali ništa, Alfu Aerospider su uskoro prodali jednom Amerikancu i potom joj se gubi svaki trag. Pojavila se 1967. u New Yorku, gdje ju je kupio izvjesni Colin Crabbe, sakupljač neobičnih auta. No nitko, pa čak ni Crabbe, nije znao o kojem je auto riječ, ali je sve fascinirao njegov oblik i napredna tehnička rješenja - osim Luigija Fusija, poznavatelja Alfi koji ju je pokušao kupiti dva puta. Prvi put za braću Janković 1980, a drugi put za muzej Alfa Romea. Oba puta bez uspjeha. Auto je kasnih devedesetih došao u ruke talijanskog kolekcionara, a potom kod aktualnog vlasnika, Georga Gerbharda, koji ga je prije dvije godine restaurirao. Danas je prava ikona među legendarnim automobilima, a krajem ove godine o njemu će izaći i knjiga.