Dok se istražuje uzrok nesreće u kojoj su, uz Raisija, poginuli iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian, guverner iranske pokrajine Istočni Azerbajdžan i drugi, unaprijed se zna da će se svaki službeni nalaz staviti pod povećalo javnosti, baš kao i vatromet na ulicama Teherana u nedjelju navečer. Jesu li građani slavili uoči praznika kojim se slavi Reza, poznat i kao osmi imam, ili smrt tvrdolinijaša Raisija, pita jutros američki Time Magazine.

Razloga za sumnju ima napretek. Do pada helikoptera došlo je dva mjeseca nakon što je Iran pokrenuo masivni napad raketama i dronovima na Izrael, uzvraćajući za izraelski zračni napad u kojem su 1. travnja ubijena dva visoka iranska generala u Siriji. Prvobitni odgovor Izraela na direktan napad bez presedana bio je toliko minoran da je kvalificiran kao simboličan.

Za one koji vjeruju da iza helikopterske nesreće stoji Tel Aviv osobito je zanimljivo mjesto incidenta. Raisijev helikopter pao je u šumovitom planinskom području u blizini granice s Azerbajdžanom, a koji je od iranskih susjeda najmanje prijateljski nastrojen – dijelom i zato što održava odnose s Izraelom i ima povijest suradnje s Mossadom.

'Ovo nisu loše vijesti za Izrael. No, događaji u Iranu će se vjerojatno odvijati drugačijim tempom od onih oko nas. Prema pozitivnom scenariju, u početku bi vlada u Teheranu mogla biti više zabrinuta za unutarnje stvari i vršit će manji pritisak na Hezbollah da održi aktivnu vojnu frontu protiv Izraelskih obrambenih snaga', napisao je Amos Harel, vojni analitičar, u ljevičarskom izraelskom dnevniku Haaretz.

U međuvremenu, izraelski dužnosnik koji je želio ostati anoniman kazao je Reutersu da Izrael nije umiješan u smrt iranskog predsjednika. 'To nismo bili mi', rekao je, prenosi ugledna novinska agencija.

U fokusu su i same vremenske prilike: Teheran je izvijestio da su napore lociranja helikoptera ometali magla, vjetar i jaka kiša te su objavljene snimke spasilačkih ekipa koje se bore s teškim vremenskim uvjetima.

Konačno, tu je i unutarnja politika Islamske Republike - notorno brutalna u najboljim vremenima, a sada i zbog tvrdokorne glasine da je iranski vrhovni vođa Ali Hamenei, koji vlada posljednjih 35 godina, bolestan. Karim Sadjapour, viši suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, za Time je u nedjelju ustvrdio da bi Raisijeva smrt rezultirala 'krizom nasljeđivanja u Iranu'. U tom trenutku voditelji na iranskoj televiziji već su bili odjeveni u crno.

Uz Raisija, jedini spominjani kandidat za Hameneijeva nasljednika je Mojtaba Hamenei, sin 85-godišnjeg vrhovnog vođe. U iranskoj konspirativnoj političkoj kulturi malo tko će vjerovati da je Raisijeva smrt slučajna.

Time piše da je Raisi napredovao upravo u takvoj zavjereničkoj kulturi. Karijeru je izgradio kao izvršitelj, radeći kao tužitelj u raznim provincijama te pritom pokazujući svoju predanost kao tvrdolinijaš. U kasnim 1980-ima služio je u 'odboru za smrt' koji je naredio pogubljenja tisuća političkih zatvorenika bez suđenja. U desetljećima koja su uslijedila Raisi se nastavio uzdizati, naposljetku vodeći pravosuđe koje odgovara izravno vrhovnom vođi. Međutim nije imao očitih političkih sljedbenika, osim onih lojalnih režimu, a koji čine oko 20 posto od 88 milijuna Iranaca.

Njegov izbor za predsjednika 2021., u kontekstu rekordno niskog odaziva i optužbi za izborne manipulacije, promatrači su doživjeli kao signal da 'sustav', kako Iranci nazivaju vladajući aparat, više ne smatra izborne položaje nužnim 'ispušnim ventilom' za većinu kritički nastrojenih Iranaca u društvu koje kombinira vladavinu tvrdokornih svećenika i Islamske revolucionarne garde. Ta je računica preživjela i najjači unutarnji izazov režimu u posljednjih nekoliko desetljeća, kada su žene predvodile višemjesečne prosvjede diljem zemlje nakon smrti Mahse Amini u rujnu 2022. Režimske sigurnosne snage ubile su više od 500 prosvjednika, a više od 20.000 ih je uhićeno.