Ondje su je ispitivali bi li radije izabrala dečka ili curu, a kvazi-happy endom smatrali smo njen izlazak iz bolnice s navršenom 21 godinom. Što je u međuvremenu učinjeno za Anu Dragičević, kako se društvo, koje je dopustilo da se tada još djevojčici prekine djetinjstvo i oduzme mladost, odužilo toj nesretnoj djevojci? Gotovo nikako.

'Sada ću biti mjesec dana kod prijateljice, poslije... Ne znam. Probat ću je pitati da ostanem još malo dulje. Živjela sam neko vrijeme s curom, ali nismo mogle plaćati podstanarstvo pa se ona vratila roditeljima', slegnula je ramenima Ana, za koju roditelji, kao ni dvije sestre, ne pitaju. S njom su jučer razgovarali novinari Večernjaka, nakon dolaska u Zagreb. Ana nije imala novca za autobusnu kartu iz Rijeke, a na račun joj ga je uplatila Ljubica Jaković Lazarić, redateljica dokumentarnog filma 'Zašto', potresnog svjedočanstva o Aninom slučaju, koji je jučer prikazan na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Zagreb Dox.

Ana je danas psihički bolje, zahvalna je svom psihijatru dr. Draganu Lovroviću za kojega niže riječi hvale, a zvuči zrelo i dok spominje svoju partnericu. Jedna od posljedica tortura koje je prošla jest i poremećaj rada crijeva pa je na rubu anoreksije. Kad je napokon izašla iz Lopače, Ana je upisala frizersku školu u riječkom Narodnom učilištu i prvi razred završila s odličnim uspjehom.

'Bilo je to najbliže kreativnom radu s bojama jer slikanje je ono što volim, ali bila sam prestara za upis, nakon svega', pojašnjava svoj izbor Ana koja poneku kunu zaradi frizerskom praksom. Financijski je prvu godinu izgurala uz pomoć djevojaka iz lezbijske udruge Lori, a drugu joj je godinu, na njeno veliko čuđenje, platila nepoznata djevojka iz Indonezije, također preko udruge Lori. Međutim, Ana je češće gladna nego sita, a redateljica koja ju je dočekala na Autobusnom kolodvoru uočila je da je njezina jaknica pretanka za zagrebačku susnježicu. No Ana drugu jaknu nema. Povremenu jednokratnu socijalnu pomoć svakodnevne potrebe brzo pojedu. Zar je udruga građana okupljenih po seksualnoj sklonosti najpozvanija da se brine o životnim potrebama djevojke koju nisu zaštitile državne institucije?!

'Zvala sam ured riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela, objasnila tajnici da želim s njim razgovarati o mogućoj pomoći koju trebam. Uzela je moje podatke, ali mi se već dva mjeseca nitko nije javio', navodi Ana.

'A Grad Rijeka suodgovoran je i trebali bi joj pomoći, jer Lopača u kojoj joj je oduzeto pet godina života pripada djelom i Gradu. Kad bi joj osigurali makar jednu sobu da ima gdje živjeti', ističe redateljica Jaković Lazarić. Uskoro će, kaže, krenuti s radom na drugom dijelu filma o Ani. Nazvat će ga 'Zašto nisi reagirao?', jer upravo će to pitanje postavljati nizu mjerodavnih osoba i ustanova.