To ne znači da su određene vrste pčela izumrle, već su postale toliko rijetke da ih je gotovo nemoguće proučavati u prirodi, piše Guardian.

Divlje pčele, a poznate su još i kao solitarne pčele ili samice žive izvan košnica i nemaju maticu. Vrlo su uspješni oprašivači i imaju slabašan žalac, koji rijetko koriste. Zahvaljujući suradnji s istraživačima amaterima i mogućnosti razmjene podataka, znanstvenici su prikupili veći broj informacija te zaključili da se broj vrsta divljih pčela smanjuje.

'Ne radi se o kataklizmi, no ne možemo biti zadovoljni stanjem u kojemu su se pčele zatekle', izjavio je glavni autor studije, biolog Eduardo Zattara s argentinskog državnog Sveučilišta Comahue koji je i član argentinskoga Nacionalnog vijeća za znanstvena i tehnička istraživanja (Conicet).

Brojna nedavno provedena istraživanja pokazala su da se broj svih insekata svakih deset godina smanjuje za 10 do 20 posto, što je, kaže Zattara, 'apsolutno zastrašujuć podatak'.

Studija provedena tijekom 2020 u Sjedinjenim Državama ukazuje na to da nedostatak pčela na poljoprivrednim područjima ograničava dostupnost određenih vrsta usjeva. Istodobno je britanska vlada nedavno poljoprivrednicima dopustila korištenje neonikotinoida pri uzgoju šećerne repe, unatoč tomu što je riječ o pesticidu koji ubija pčele. U Europskoj uniji njegovo je korištenje zabranjeno 2018..

Najnovija studija, objavljena u časopisu One Earth, analizirala je podatke o 20.000 vrsta pčela iz cijelog svijeta, prikupljane tijekom triju stoljeća. Istraživanjem je uočeno da pad broja pčela nije jednak kod svih vrsta i da on nije ravnomjerno raspoređen po pčelinjim obiteljima.

Znanstvenici su ustanovili da je broj halictidnih pčela, drugih po brojnosti u svijetu, od 1990. manji za 17 posto, dok se broj melitidae pčela smanjio za više od 41 posto. Vrsta melitidae je bila i do danas je ostala među najmalobrojnijima.

Stručnjaci upozoravaju da nedostatak podataka o padu broja insekata u tropskim dijelovima našeg planeta onemogućuje razumijevanje razloga globalnog smanjenja broja pčela. Podaci GBIF-a odnose se samo na Sjevernu Ameriku i Europu.

Premda studijom nije utvrđen status pojedinih vrsta pčela, ona jasno ukazuje na globalni trend smanjenja bioraznolikosti unutar populacije pčela.

'Želimo ukazati na to da se potvrđuje činjenica po kojoj se ono što se događa na lokalnoj razini, događa i globalno. Da bi spoznaje o ovome problemu bile što valjanije potrebno je javno podijeliti podatke i nova saznanja', smatra argentinski biolog.

'Nešto se događa s pčelama i treba hitno nešto poduzeti. Ne možemo čekati da u neka saznanja budemo u potpunosti sigurni, jer na taj način rijetko uspijevamo nešto postići u prirodnim znanostima ”, rekao je Zattara. 'Sljedeći nam je potez potaknuti kreatore politika da krenu u akciju dok još imamo vremena jer - pčele ne mogu čekati.'