Razvojem digitalnih tehnologija, svaki nadobudni filmaš svoj projekt može do kraja odraditi s malom kamerom i na kućnom računalu što se pokazalo dobrim, jer je film sad postao dostupan svima. No u pornografskoj se industriji to pokazalo Trojanskim konjem, jer je strašno pojeftinilo produkciju pa danas svatko može biti Pornelo, a internet se pokazao savršenom platformom za distribuciju takvog materijala. Stoga su svi pornići postali isti i rade se po principu 'kamera na rame, lokacija privatna kuća i udri...', pa ne čudi da velikani poput Rona Jeremyja kukaju za boljim vremenima kada su pornići imali i nešto više za ponuditi od najobičnijeg mesa. U to ime, prisjetimo se pornića koji su nudili nešto više te čak imali i artističkih pretenzija.

Behind the Green Door (1972)

Prvi pornić koji se smatra klasikom pušten je u kinodistribuciju baš poput normalnih filmova, a upoznao je svijet s vještinama prve porno zvijezde Marilyn Chambers. U viziji braće Mitchell, Marilyn tumači Gloriju koju otmičari prisiljavaju na nastup u nekakvom seks teatru, scene seksa prati džez glazba, nerijetko su snimane u slow motionu te krupnim kadrovima, a film se pamti i po navodno prvoj međurasnoj sceni seksa. Snimljen je minimalistički i nadrealno s vrlo malo dijaloga (Marilyn ne izgovori ni riječi) i zrnastom fotografijom pa ne čudi da ga neki teoretičari smatraju eksperimentalnim uratkom. Film je zaradio 25 milijuna dolara i skupa s 'Dubokim grlom' pokrenuo razdoblje koje se danas pamti kao zlatno doba pornografije.

Duboko grlo (1972)

Jedan od prvih pornića koji doista ima zaplet (i to kakav – doktor otkriva da seksualno frustrirana žena ima klitoris duboko u grlu) i karaktere što se kroz film razvijaju, a vjerojatno je i najpoznatiji pornić svih vremena. U režiji Gerarda Damiana i s Lindom Lovelace u glavnoj ulozi, nakrcan je humorom, glazbom, scene orgazma prate prizori vatrometa, raketa što se lansiraju u svemir dok u pozadini zvone zvona.  Potaknuo je interes mainstream publike za pornografijom, a uz njega su se vezale brojne kontroverze: distribucija u rukama mafije; mnogi ga smatraju jednim od najisplativijih filmova svih vremena, jer je koštao svega 50.000 dolara, a zaradio – koliko se zna – barem 600 milijuna. Glavna glumica je poslije snimanja tvrdila da je bila prisiljena i silovana itd.

The Opening of Misty Beethoven (1976)

Priča o paru koji pomaže prostitutki da se makne s pariških ulica i postane vrhunskom escort damom snimana je s relativno visokim budžetom i na lokacijama u Parizu, Rimu i New Yorku te je neki čak i smatraju porno verzijom  'Pygmaliona' i 'My Fair Lady' Georgea Bernarda Shawa.  Ne čudi stoga da ga danas mnogi proglašavaju više nego uspjelom satirom, i to zahvaljujući sjajnoj režiji Rudolfa Metzgera (snimao i pod pseudonimom Henry Paris) koji je prije prelaska u pornografske vode bio montažer, uglavnom trailera za europske art filmove odakle očito vuče svoje uzore.




Cafe Flesh (1982)

Titula jednog od bizarnijih pornića bez problema bi mogla otići u ruke redatelju Stephenu Sayadijanu za ovu nevjerojatnu avangardnu mješavinu seksa i postapokaliptičnih motiva. Priča se odvija u budućnosti kada je svijet naseljen seks pozitivcima (njih jedan posto) i seks negativcima koji u slučaju upuštanja u seksualne avanture teško obolijevaju te su stoga 'pozitivni' prisiljeni upražnjavati seks pred publikom da bi i 'negativni' mogli uživati. Kultni je naslov godinama prikazivan u kinodvoranama diljem svijeta te je iznjedrio još dva nastavka.

Shock (1996)

Nakon svršetka zlatnog doba pornografije (a sve o sumraku ste mogli vidjeti u sjajnom P. T. Andersonovom 'Kralju pornića') gotovo da su se prestali snimati ambiciozniji porno uraci. No tu i tamo bi se pojavio redatelj poput Michaela Ninna (započeo karijeru kao redatelj video spotova) koji je – pazite sad – vodio računa o rasvjeti, kostimima, kadriranju, uvodio specijalne efekte itd. Ovaj je uradak nakrcan prekrasnim ženama u lateks opremi, ima svoj soundtrack i specijalne efekte, a montažu je odradio profesionalac.  Zanatski gledano, riječ je o jednom od najprofesionalnijih pornografskih uradaka.

Zazel: The Scent of Love (1996)

Fotograf Penthousea Philip Mond udružio se s brojnim ljepoticama tog magazina na projektu koji je vizualno vjerojatno najljepše snimljeni pornić svih vremena. S produkcijom od 200 tisuća dolara, glumicama u potpunosti oslikanih tijela, novim tehnikama snimanja (podvodne scene seksa) te pomno odabranim setovima ovaj je pornić jedan od onih filmova u kojima svaki kadar djeluje poput umjetničke fotografije pa bi ga svaki VJ komotno mogao prikazivati na bilo kojem tulumu, partiju elektronske glazbe itd.