Babićevo pismo prenosimo u cijelosti:

"Poštovani, želim se ovom prilikom ispričati svim umirovljenicima i starijim građanima koje je povrijedila izjava o „ograničavanju prava glasa, primjerice na 18 do 70 ili 80 godina“ izrečene kao komentar u članku u Jutarnjem listu 'Sada jednog umirovljenika uzdržava 1,35 zaposlenih' objavljenog 30. 10. 2009.

Komentar u tom članku je dan telefonski, bez mogućnosti naknadne verifikacije, u neslužbenom dijelu i u cijelosti je glasio 'ponekad mislim da bi bilo bolje (za umirovljenike) da se glasačko pravo ograniči na 70 ili 80 godina', a dan je u kontekstu rasprave o ekonomskim poteškoćama gospodarstva koje grca pod teškim opterećenjem poreza i doprinosa i kojekakvih davanja, odnosno uzdržavanja velikog dijela populacije od strane onih koji su zaposleni i koji stvaraju dodanu vrijednost. Štoviše, raznim komentarima je izbrisan čitav kontekst članka i ta nespretno zapisana izjava je stavljena u posve drugačiji kontekst, politike, ustava, pa čak i ljudskih prava.

Poanta je bila da su umirovljenici najbrojnija skupina s pravom glasa, te da su razni političari, populisti i politički mešetari kroz godine upravo zato nudili razne programe umirovljenicima (od ranog umirovljenja početkom 1990-tih, preko povrata 'duga' umirovljenicima, do usklađivanja mirovina s prosječnom plaćom) kojima su potpuno zanemareni direktni, indirektni i trajni troškovi koji su s time povezani. Umirovljenici su najbrojnija, ali ne i jedina skupina koju obilaze raznorazni populisti i politički mešetari.

Ja nisam političar niti pravni stručnjak, niti imam namjeru bilo kome ograničavati demokratska ili ustavna prava. Moja je namjera bila upozoriti na opasnost od populističke politike koja se godinama vodi i kojom razni populisti i politički mešetari podilaze raznim skupinama i stvaraju pritisak na proračun i povećavaju davanja za svoje interesne skupine stvarajući godinama 'ovisnički mentalitet'. To sve plaćaju zaposleni i gospodarstvo u obliku prevelikih poreza i doprinosa (koji su nam najviši u Europi), financirajući naraslu potrošnju države (iz čega se ti sve veći zahtjevi plaćaju), te to završava kroničnim deficitom i zaduživanjem države u zemlji i inozemstvu.

Moram priznati da sam malo zabrinut za održivost gospodarstva. Moj tek rođeni sin već je opterećen s 10 tisuća eura vanjskog duga, a čitav će svoj vijek raditi da se otplate nastali dugovi koji će se u njegovom radnom vijeku i više nego udvostručiti, ako bude imao posla zbog posljedičnog gubitka konkurentnosti i ako ga strani vlasnici koji će naplatom dugova postati isključivi vlasnici hrvatskih nekretnina i poduzeća zaposle.

Novaca više nema. A s ovakvim opterećenjem privrede neće ga ni biti jer je gubitak konkurentnosti takav. Stoga se svi zagovaratelji svih interesnih skupina, od umirovljenika, branitelja, manjina, radnika trebaju zamisliti nad zdravljem krave muzare – gospodarstva i poreznih obveznika koji sve to plaćaju. Omjer zaposlenih i umirovljenika je 1 naprama 1,35 umirovljenika. Ako se pribroje ostali „ovisni“ članovi, taj omjer pada ispod 1:1. Američka, Europska i druga razvijena gospodarstva smatraju da je omjer ispod 1 zaposlenog naprama 3 ovisna člana neodrživ. Tko će plaćati silne zahtjeve ako gospodarstvo zbog silnih nameta proglasi stečaj?

Postoji još jedan problem vezan uz odnos određenih skupina i njihovih 'lobista' i pokušajima da se stvari dovedu u održivo ekonomsko stanje. Čim se pokrene neka reforma koja ima za cilj racionalizaciju, povećanje efikasnosti i postizanje održivosti odmah se udruže lobisti s političarima i populistima te „ubiju“ reformu. Tako je „ubijena“ mirovinska reforma, čime je radno sposobno stanovništvo koje je prešlo u drugi stup zapravo ostalo bez svoje mirovine, jer što znači 5%-tno izdvajanje na plaće (koje je trebalo vremenom porasti na 15% ali se od toga odustalo zbog manjka sredstava u državnom proračunu za aktualne umirovljenike) koje će mirovinski fondovi ulagati u vrijednosnice domaćih firmi koje će grcajući u prevelikim izdvajanjima otići u stečaj? Tako su 'ubijene' i reforme HŽ-a, brodogradnje, ostalih subvencija, socijalne pomoći, zdravstva, obrazovanja i tako dalje...

Ponovno dolaze izbori za predsjednike, pa opći, pa lokalni izbori i svaki glas je važan. Svaki glas može dati legitimitet nekom od šarolikih populističkih programima koji sa sobom donose koristi nekoj skupini biračkog tijela. Ne želim ograničiti pravo glasa nikome, niti želim docirati u odabiru, samo želim naglasiti kako svaki od tih šarolikih populističkih programa ima izravne, neizravne i dugoročne troškove cijeloj populaciji. Budućnost Hrvatske, koja se prije i iznad svega zasniva na održivosti gospodarstva, a personificirana je mladima, dovode u pitanje populizmi koji povećavaju prava bilo kojoj skupini.

Moj tata koji je novopečeni umirovljenik i moja mama koja unatoč svome radnom stažu nema dovoljno godina za starosnu niti državnu mirovinu bi na dilemu hoće li dobiti dodatnih 100 kuna ili osigurati radno mjesto i budućnost svome unuku svakako odabrali ovo potonje, kao i, mislim, ostale bake i djedovi.

Odgovornost za nespretnu izjavu koja je krivo interpretirana i izvučena iz jednog konteksta, ispolitizirana i stavljena u drugi kontekst snosim sam i ograđujem od nje sve ustanove s kojima imam poslovne i profesionalne veze."