U emisiji 'Studio 4' HRT-a izvanredni profesor na pekinškom Sveučilištu Capitol Normal, Ivica Bakota, osvrnuo se na aktualnu situaciju i istaknuo da je Kina već odavno pripremljena na nepredvidiv pristup Donalda Trumpa – još od trenutka u kojem je u siječnju objavio svoju predsjedničku kandidaturu. Uz to, prokomentirao je bilateralne odnose između Hrvatske i Kine.

Govoreći o trgovinskom sukobu koji traje mjesecima, Bakota ističe da je on u Kini već izgubio svoju stvarnu učinkovitost.

'S jedne strane carinski rat, koji se vodi već nekoliko mjeseci, prema nekim procjenama u Kini izgubio je nekakvu efektivnu svrhu. Moramo uzeti u obzir činjenicu da je po nekim procjenama sama marža kineskog izvoza prema Sjedinjenim Američkim Državama u okviru dvadeset, trideset posto. U ekstremnim slučajevima do 40 posto. Tako da je u ovom drugom naletu tih carina, koje je Trump uveo prije mjesec dana, već izgubila smisao. Tako da se može reći da je granica prijeđena i Kina bi trebala plaćati izvoz u Ameriku', rekao je Bakota.

Dodao je i da se najnovije carinske mjere, koje dosežu razine od 55, 75, pa i 125 posto, mogu promatrati više kao političke deklaracije nego kao ekonomski učinkovite mjere. Ako se ovakav trend nastavi, moguće je i da će carinske stope doseći 225 posto, no učinak na postojeće trgovinske odnose bit će ograničen.

Psihološki rat

'Mislim da neće imati velikog učinka na trenutačno stanje trgovinskih odnosa', napomenuo je.

Prema Bakoti, aktualna dinamika između dvije globalne sile više nalikuje psihološkom nadmudrivanju nego konkretnoj ekonomskoj borbi. 'To je psihološki rat, love se pregovaračke pozicije', naglasio je, dodajući da će stvarni pomaci uslijediti tek kada obje strane sjednu za pregovarački stol.

'S američke strane to je pokušaj da se reducira jedan kineski level, kada će sjesti za pregovarački stol i pregovarati o nekim dugotrajnijim carinskim stopama, a koje bi trebale važiti između Kine i Amerike u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju', pojasnio je.

U proteklom desetljeću kineska ekonomija doživjela je znatne strukturne promjene. Bakota pojašnjava da je došlo do pomaka iz kvantitativnog razvojnog modela u onaj fokusiran na kvalitetu.

'Kinesko gospodarstvo prošlo je transformaciju', rekao je, dodajući da se sve više orijentiraju na proizvodnju visoke tehnologije – osobito u sektorima obnovljivih izvora energije, filmske industrije i zabave – te pokazuju snažnu konkurentsku sposobnost.

'Ključni trenutak je na koju će stranu krenuti EU'

Govoreći o odnosima Kine i SAD-a, Bakota ukazuje i na širi kontekst te podsjeća da je dugogodišnja međuovisnost bila ključna karakteristika tih odnosa. Mnogi američki proizvođači preselili su proizvodne pogone u Kinu, čime su podržavali gospodarski razvoj SAD-a zadnjih tridesetak godina. Prekid tih veza nije jednostavan.

Pitanje koje se prirodno nameće jest kakva će biti uloga Europske unije. 'Ključni trenutak je na koju će stranu krenuti Europska unija', istaknuo je Bakota. Dodao je da bi, s obzirom na neizvjesnost razvoja situacije, Unija možda trebala pričekati i vidjeti kamo vode sadašnje napetosti.

'Ako gledamo usko, možda je najbolje pričekati i vidjeti kako će uopće taj verbalni rat, odnosno carinske stope, završiti, pa onda krenuti u neki tip pregovaranja o našim stopama prema SAD-u', rekao je.

Prema njegovim riječima, trenutačna situacija otvara prostor za Europsku uniju i Kinu da otvore razgovore o smanjenju trgovinskih barijera.

Kada je riječ o suradnji između Hrvatske i Kine, Bakota je izrazio zadovoljstvo dosadašnjim odnosima, naglašavajući njihovu visoku razinu kvalitete. 'Kina doživljava Hrvatsku kao model kako treba imati suradnju s državom članicom Europske unije', rekao je.

Kada možemo očekivati početak stvarnih pregovora?

Na pitanje kada će napokon započeti konkretni pregovori između SAD-a i Kine, Bakota navodi da je trenutačna situacija više inscenirani 'politički teatar', kojim obje strane pokušavaju ojačati svoje pregovaračke pozicije prije ozbiljnih razgovora.

Zaključno, upozorava da bi dugotrajna eskalacija mogla rezultirati slabljenjem dosadašnje trgovinske međuovisnosti između ključnih svjetskih aktera – SAD-a, Kine i Europske unije.