Balon od sapunice
Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.
Draga Rujana,
Imam problem. Imam i 38 godina. Prije nekoliko mjeseci počela sam se dopisivati preko fejsa s jednim tipom iz Bruxellesa. On je oženjen i ima malo dijete, radi za jednu telefonsku kompaniju u nekom research projektu i na početku mi nije ništa posebno padalo na pamet. Da ne duljim, on je preko ljeta došao u Zadar na tjedan dana i nismo se skidali jedno s drugog. I tu definitivno nije bio samo sex. On je pukao i kada se vratio doma rekao mi da će ostaviti ženu i djete i da želi biti sa mnom. Od prije znam da mu brak baš ne funkcionira i da se uglavnom nisu još razveli zbog djeteta. Sada ćeš ti meni reći da sam naivna i da je ovo klasična priča, ali možda i nije. Kažem možda. Ja znam da se on zaljubio u mene, ali ne tvrdim da će naći snage i mogućnosti da ostavi obitelj. Ne znam ni da li bi on došao živjeti ovdje ili ja išla gore (ja ne znam da li bi išla gore).
Ja sam si dala rok od 6 mjeseci da se to riješi. Zaboravila sam ti napisati da smo se od ljeta vidjeli još dva puta. Prije dva tjedna je opet došao na vikend, a ja sam u rujnu bila gore kod njega. Uz sve obaveze na poslu i obitelji vidjeli smo se 8 od 10 dana koliko sam bila gore.
Savjetuj, molim te... da li mi je rok predugačak? prekratak?
Jasmina
Draga Jasmina,
kome si dala rok. Čini mi se - sebi?! To znači da moraš nešto i napraviti da se "to riješi", a ne očekivati da on napravi, pa recimo .... sve.
Dakle, obzirom da ti ne znaš bi li "išla gore", to bi recimo bio prvi korak u proaktivnom djelovanju, odnosno prva stvar koju moraš UČINITI - saznaj! Jer meni ovo tvoje pitanje djeluje kao da ćeš se sada tih 6 mjeseci prepustiti tzv. sudbini, a zatim vidjeti na čemu si. Od njega, međutim, očekuješ previše - ukratko, koliko sam shvatila, brutalno rečeno - da ostavi ženu, djecu i posao i dođe živjeti u zemlju čiji jezik ne govori? A sve to na osnovu ljetne avanture, jednog vikenda i tjedana provedenog skupa?
Ne znam, ali koliko mogu vidjeti - barem sudeći po pričama koje mi ljudi pišu, ljubavni se trokuti ne rješavaju baš tako jednostavno - niti jednostrano. Ima ih i koji se vuku godinama, a ljudi stanuju ne samo u istom gradu, već su i susjedi. Bojim se da si prilično nezrela, unatoč godinama - koje isto izgleda vidiš kao problem, barem sudeći po načinu kako si započela email? Da se nisi ti sada pomalo ufurala u tu romansu - em zato jer ti tikataka pod guzom, em zato jer je on zapravo na granici dosega - u smislu, ako te povrijedi, možeš kriviti ženu, djecu i udaljenost, a da o kulturološkim razlikama i ne govorimo...
Ne kažeš ništa o svom poslu ili znanju jezika, ali zar ne bi pokušala razmisliti što bi ti učinila za njega, a ne se samo koncentrirati na ono što bi on (u jako romantičnoj komediji i rozaliteraturi) TREBAO učiniti za tebe, odnosno Vas (ah, to Veliko V)?
Mislim, nije da sad zagovaram odljev mozgova, ali realno - nije da ovdje cvatu ruže (gledam sad ekonomski), a nije niti da ne možeš bar pokušati - još bi jedan proaktivan čin bio učenje jezika (bez obzira što vjerojatno razgovarate na inglišu, možda baš neće biti moguće naći posao na istom). Ali razmišljanje o realnim poteškoćama i konkretnim situacijama bi te moglo prilično ohladiti, zar ne?
Lakše je plutati u ružičastom balonu od sapunice koji se odvojio s nasapunjane Marilyn Monroe u nekom starom romantičnom filmu nastalog u doba kada se od žena očekivalo "samo" da lijepo izgledaju, a ne nužno i da koriste mozak u neke zanimljivije svrhe - te snose odgovornost za svoj život, umjesto da tu brigu svaljuju na neko "jako muško"....
Draga moja, ako očekuješ da on sve žrtvuje i ako se to nekim čudom zbilja dogodi, kod prvih problema (a uvijek bude problema, ma koliko ih gušila u ružičastoj sapunici), on će početi zbrajati pluseve i minuse i (možda tek tada) shvatiti da ti baš ništa nisi učinila za Vas.
