Sezona akcijskih koljačina iz trećeg lica definitivno je u punom jeku. Nakon solidnog naslova Darksiders, a prije konačnog dolaska God Of Wara 3, dobili smo i hipnotičku Bayonettu. A tako se lijepo već na prvi pogled vidi da su ovu igru, za razliku od Darksidersa, radili 'ludi' Japanci. Igra gotovo vrišti svojom umjetničkom nabijenošću i idejama koje mogu proizaći samo iz posebnih umova. Naime, glavna junakinja Bayonetta je vještica koja se bori protiv anđela. No ovi anđeli su neke čudne, bizarne, izvrnute slike svojih uzora iz kršćanske mitologije. Ispod njihovih sjajnih maski i perja nalazi se crveno meso, pa ti anđeli zapravo djeluju poput demona! Osim dizajna, osupnuo nas je i prekrasan, jednostavan, ali istovremeno bogat sustav borbe.

Inače, neki bi mogli prigovoriti Bayonetti da previše kopira Devil May Cry. To je donekle istina, ali mora se znati da je taj Devil May Cry stvorio specifični stilski podžanr. Pa kako onda osuđivati neku igru što spada u određeni žanr? U svakom slučaju, ljubitelji žestoke i brze akcije te igara koje su malo pomaknute i 'bolesno' maštovite u Bayonetti će doći na svoje. Napominjemo i da je prilično dugačka - ima čak trideset poglavlja pa ćete se igrati satima i satima. Tu je još hrpa ostalih elemenata koje smo sačuvali za videorecenziju. Prema tome, noga na stol, miš u ruke, jedan fini klik i uživajte u recenziji jedne od najneobičnijih mainstream igara u zadnje vrijeme.