Svi mi igrali smo pucačke arkade, oni najstariji na prastarim automatima, a ni danas njihova popularnost nije pala, tako da se na tržištu svako malo pojavi novi naslov. Naravno, takve igre nemaju ni produkciju ni marketing u rangu superhitova koje obično recenziramo, ali arkade su uvijek dobro došle na satu informatike kad profesor objašnjava C++, a vi, naravno, u njemu plivate kao riba u vodi.

Ipak, Beat Hazard iskače iz te sveukupne ponude po tome što je u njemu ključna – glazba. Da, moramo to odmah naglasiti, ova igra zaokupit će ponajprije fanatične ljubitelje glazbe. Nekima se sad pale klikeri pa se prisjećaju Audiosurfa, no Beat Hazard je ipak drukčiji i, ako se nas pita, bolji. Zanimljivo, igra vas odmah pri ulasku upozorava na neprikladnost igre za epileptičare, što nikako nemojte shvatiti neozbiljno jer igra je često naporna i za savršeno zdrave oči.

Igra vam na glavnom meniju nudi dva moda – klasični Play u kojemu nasumično odabirete neku pjesmu na hard disku i igrate je te Survival Mode u kojemu vam je cilj svladati cijeli album! Nema tu neke velike filozofije, vi upravljate malom svemirskom letjelicom i cilj vam je uništiti druge letjelice i tu dolazimo da gameplaya. Gameplay vam, kao što smo već spomenuli – kreira glazba. Glazba utječe na pojavu protivnika i na vašu paljbenu moć. Što je glazba dinamičnija i žešća, to je i vaša paljba moćnija i raskošnija, a i neprijatelji su uporniji. Ako je početak pjesme lagan, jedva ćete poubijati prve nalete neprijatelja jer streljivo će izlaziti sporo i u malim količinama. Ako ste pak pri sredini dinamične pjesme koja naglo postane lagana, onda se možete naći u škripcu. Konkretno, tako je i autor ovih redaka igrao uz 'The Map of Problematique' Musea i, usred borbe s dva bossa, pjesma je odjednom došla do svog laganijeg dijela, a ja sam se našao u škripcu, no spasile su me bombe koje uništavaju sve prisutno na ekranu. Zbog opisane situacije igra postane iznimno zarazna jer svaka pjesma kreira drukčiji gameplay. Jedina preporuka u pogledu glazbe je da ne pokušavate igrati na laganije pjesme jer, očito je iz opisanoga, jednostavno nećete imati dovoljno paljbene moći da uništite protivnike.

Protivnika nema mnogo, tek nekoliko vrsta i tek nekoliko ih može i zapucati, većina je tu da stvara kaos i probleme s obzirom da je svaki kontakt s drugim brodom koban za vas. Nekoliko puta tijekom pjesme nailaze i bossovi, koji najčešće dolaze za vrijeme refrena u pjesmi te imaju tri moda paljbe – ispaljivanje nasumičnih projektila, ispaljivanje navođenih projektila koji vas slijede te napad laserskim zrakama. Bossovi često predstavljaju pravi izazov, da ne pričamo o situacijama kad su na ekranu dvojica. Što se vašeg naoružanja tiče – imate samo primarnu paljbu te spomenute bombe koje skupljate po levelu i one pri aktivaciji uništavaju sve na ekranu.  

Grafika u igri je odlična i neke scene u igri će biti vrlo impresivne. Kaotične, ali impresivne. Glazba, osim što određuje količinu paljbe, utječe i na boju streljiva, što u masovnijim borbama izgleda zaista dobro. Zvukovi u igri prilično su površni i – loši i vjerojatno ćete ih u opcijama skroz stišati kako biste mogli uživati u glazbi bez smetnji.

Naravno, Beat Hazard ima i nekoliko iritirajućih nedostataka, a najgori od njih je kada igra neko vrijeme jednostavno ne šalje protivnike na vas. Pjesma je na vrhuncu, bass vam probija uši i nabrijani ste, a protivnika ni za lijek. Također, bilo bi lijepo da su se autori potrudili napraviti više modova paljbe za vaš brod, kao i više tipova protivnika.

Unatoč svemu, radi se o vrlo dobroj igri koja će vas definitivno zaraziti na neko vrijeme, dok će ljubitelji glazbe biti oduševljeni.

OCJENA: -4