Dosadašnji rekorder u vremenu provedenom bez formirane vlade bio je Irak sa 249 dana. Danas Belgijanci izjednačuju rekord, a od sutra podižu letvicu sa svakim sljedećim danom. Kako građani komentiraju novu titulu? Pa, skoro da pucaju od veselja, što će biti i demonstrirano sutrašnjim slavljem po ulicama Bruxellesa, Ghenta, Leuvena.

Kako su u izborima u lipnju pobijedile dvije ideološki dijametralno suprotstavljene stranke, formiranje legitimne vlade pokazalo se kao nemoguća misija. S jedne strane Nova flamanska alijansa želi postupno teritorijalno odvajanje flamanskog (nizozemskog) i valonskog (frankofonog) dijela, s druge strane Socijalistička partija želi zadržati jedinstvo.

Nije pomoglo niti nagovaranje belgijskog kralja Alberta II na širokopojasnu koaliciju koja bi barem kako-tako predstavljala šest milijuna nizozemskih i 4,5 milijuna francuskih građana.

No, najbolje od svega, Belgijanci se uopće ne brinu. Regionalne uprave rade svoj posao, upravljačke poslove na državnoj razini obavlja provizorna tehnička vlada i zapravo se nigdje ne primjećuje da je zemlja faktički obezglavljena, osim, eto, u slavljeničkim prigodama poput sutrašnje.

Nacija s hipertrofiranim smislom za nadrealistički humor nije propustila sudjelovati u političkoj pat-poziciji. Glumac Cedric Cauderlier je pozvao sugrađane da se ne briju dok se ne formira legitimna vlast, a jedan je senator pozvao kolege da se u tom periodu uzdržavaju od seksa. Sve je to dio 'revolucije pomfrita', kako su je krstili zaigrani Belgijanci.

Suludih ideja kako obilježiti novi svjetski rekord ima napretek. 250 studenata u Ghentu je najavilo skidanje do gola, u Leuvenu nadomak Bruxellesa besplatno će se dijeliti prženi krumpirići, dok će se ostatak zemlje odraditi stvar klasično - javnim partijanjem.