Obračuni hrvatskih političara preko Facebooka sve su žešći, a mediji ih u pravilu prenose čak i onda kada su profili virtualnih ratnika otvoreni samo za 'prijatelje'. Proteklog vikenda u javni prostor prokuljao je vatreni sukob Gordana Marasa i Nikole Grmoje, a niti zatvoreni profil mostaša, koji je burno reagirao na uvrede SDP-ovca, nije priječio bivšeg ministra poduzetništva da mu uzvrati još jačom mjerom. 'Ne vidim status Grmoje, ali vjerovat ću portalima koji su ga prenijeli', napisao je Maras, sasuvši potom bujicu kritika po njemu te mu kao kakvom dojučerašnjem pajdi poručivši: 'Nikola, ne izigravaj sveca, i ti si krvav ispod kože.' Komunikologinja Smiljana Leinert Novosel upozorava da komunikacija političara putem društvenih mreža krije u sebi velike zamke
Leinert Novosel smatra da komunikacija Facebookom u većoj mjeri podsjeća na komunikaciju uživo, iako ne omogućuje vizualni doticaj. S druge strane, opet je toliko 'udaljena' da se akteri osjećaju puno slobodnije te su otvoreniji nego što bi to bili u situaciji da zaista sjede u nečijoj blizini.
'Oni u tom 'ležernom tonu' zapravo prezentiraju one misli i činjenice koje možda u javnoj komunikaciji inače ne bi činili, pa u većoj mjeri otkrivaju što misle o onom drugom, kako ga vide, kako ga doživljavaju i u kakav se odnos stavljaju u odnosu na njega – jesu li pametniji, dominantni, a ovi drugi glupi… Oni u suštini žele poniziti, uvrijediti onu drugu stranu, poslati neku poruku koja će toj drugoj strani ići na štetu', upozorava u razgovoru za tportal Smiljana Leinert Novosel, profesorica s Fakulteta političkih znanosti.
Upravo zato što na Facebooku postoji takva sloboda lako se gubi kontrola. Vrijeđanjem druge strane, međutim, nastaje šteta i po vlastiti imidž. 'U javnoj masovnoj komunikaciji imate ili biste trebali imati puno više samokontrole jer u principu imate cilj koji želite ostvariti, a ovaj tip komunikacije više podsjeća na ćaskanje kakvom ljudi prisustvuju dok sjede negdje na kavi. Ne vidite osobu i čini vam se da ste zaštićeniji, da možete reći i napraviti više nego što biste mogli uživo', objašnjava Leinert Novosel.
'Dobar komunikator vodi računa o poštivanju drugih'
Urušava li se time nekakva razina političke komunikacije u Hrvatskoj?
'Treba osvijestiti da takve stvari koje ste razmijenili na Facebooku zapravo postaju dio vašeg imidža. To nije nešto što nestaje – to itekako djeluje na imidž kako onoga tko tako piše tako i onoga tko uzvraća na isti način. Zapravo time možete oslabiti svoju poziciju, na neki način rušiti imidž koji gradite, a sve pod objašnjenjem da ste 'iskreno' htjeli reći što mislite. Vrlo često se u posljednje vrijeme, po mom sudu, brkaju pojmovi iskrenosti u smislu slanja jasne poruke i zanemarivanja toga kako će druga strana primiti i interpretirati takvu poruku. Naime, i najneugodniju stvar možete prenijeti jasno, ali vodeći računa o tome da drugu osobu ne povrijedite. Dakle možete i trebate slati informaciju, ali ne gazeći, ne uništavajući osobu kojoj se upućuje informacija ili kritika', poručuje komunikologinja.
Dobar komunikator upravo je onaj koji vodi računa o poštivanju druge osobe. 'I kritiku možete priopćiti tako da je sadržaj jasan, ali pritom niste nikoga uništili. Niste neprijatelji, nego ste na suprotnim stranama, drugačije vidite neki problem. U tome je razlika', podučava Leinert Novosel.
Političari, međutim, mogu računati na to da će njihovi virtualni obračuni doprijeti do šire javnosti. Nisu li svjesni da je to za njih dvosjekli mač? Komunikologinja kaže da ih katkad ponese nekakva atmosfera pa se u takve obračune upuštaju spontano, možda koji puta i ne misleći o posljedicama. S druge strane, time se može i svjesno upravljati, dakle može se namjerno slati takav tip poruka, čime se uz urušavanje imidža suparnika može i destabilizirati određena grupacija. 'Dakle to možete napraviti što iz zafrkancije, a što i vrlo svjesno i namjerno', ocjenjuje.
Platforma Facebook, kao novi kanal informiranja, može poslužiti za prikupljanje dodatnih informacija za oblikovanje stavova o nekomu ili nečemu. No pitanje je 'jesmo li svi mi koji to koristimo svjesni posljedica, možemo li se 'zaboraviti' pa početi pisati i slati poruke poput male djece, kako bismo uzdrmali nekog, pa i homogenizirali neku skupinu koja onda počinje napadati onu drugu stranu', navodi Leinert Novosel. Onaj tko odašilje poruku računa na podršku svoje grupe, što se itekako uzima u obzir.
Bilo da je riječ Facebooku, Twitteru, bilo nekoj trećoj, četvrtoj platformi - riječ je o interpersonalnoj komunikaciji, u kojoj se ljudi zbog fizičke razdvojenosti osjećaju zaštićeni i sigurniji su nego što bi to bili u situaciji da sjede pored onoga kome žele nešto reći. Osim toga, računa se faktor brzine te se iskorištava mogućnost promptne reakcije.
'Sve to na neki način dodatno uzburkava našu javnost jer više nemate samo komunikaciju na razini masovnih medija. Broj subjekata koji su izravno uključeni putem društvenih mreža enormno se povećao te je sve veći i nemir u javnom prostoru. Nisam zato da svi misle isto i da se svi slažu, to su zablude, ali uvijek mislim da treba voditi računa o tome da javna komunikacija naprosto utječe na cjelokupno javno mnijenje', naglašava Leinert Novosel. Političari koji se na vrlo osoban način obračunavaju putem društvenih mreža podsjećaju je na nekakve fakine iz kafića koji oštre glasnice, a 'da su sami u kafiću, jedan na jedan, vjerojatno ne bi imali ni hrabrosti reći to jedan drugom'.
