Kad su se Zoran Ivančić i Sabina Šabić prošlog četvrtka otputili iz Sarajeva na VIP Zagreb Jazz Festival kako bi poslušali legendarnu Carlu Bley, zvijezdu iz galaksije prijatelja Boška Petrovića, ništa nije dalo naslutiti da će idućeg dana postati tražena 'medijska roba' u Hrvatskoj
Dok su vozili prema Zagrebu, nazvali su ih prijatelji i pitali ih hoće li usput na Pleso, 'udarit kontru' na dočeku ratnog zločinca Darija Kordića, odgovornog za ubojstvo 116 ljudi u Ahmićima, uključujući 32 žene i 11 djece.
Ivančić je aktivist do srži, veteran prosvjeda - on je taj koji je u ovo vrijeme prošle godine pokrenuo val tzv. JMBG prosvjeda kako bi se pomoglo teško oboljeloj bebi Belmini Ibrišević koja nije mogla na liječenje u inozemstvo. Kad su ga prijatelji pitali hoće li na Pleso, zamislio je klasičan 'kontraprosvjed', nekoliko transparenata i možda policiju između okupljenih, nešto poput onog kad je u Hrvatskoj na djelu Građanska akcija. Nisu znali da će biti sami protiv stotina obožavatelja Darija Kordića i da će se njihov čin pretvoriti u ono što mnogi označavaju nezapamćenom građanskom hrabrošću, a policija narušavanjem javnog reda i mira.
'Kad smo došli tamo, vidjeli smo da nema nikoga, ali nismo htjeli odustati od prvotne namjere da izrazimo taj prosvjed', kaže Ivančić, dodajući da su, inače, bili 'na knap' s vremenom, pa su i transparent s brojem žrtava napravili tek oko 13 sati, neposredno pred odlazak na Pleso. Tamošnji prizor zatekao je Sabinu Šabić.
'Bilo je jezivo stajati među tolikim brojem ljudi na aerodromu glavnoga grada Hrvatske koji su se, svjesno i bolno jednostavno, obilježili imenom ratnog zločinca. Unisono pjevanje ustaških brojalica koje pozivaju na lažno i neljudsko junaštvo, oduševljenje svih prisutnih, meni je mirisalo na rat koji, u tim trenucima shvatih, još nikada nije stao. Zdrav razum se ozbiljno zapita', navodi Sabina Šabić, producentica u Sarajevskom ratnom teatru, po struci flautistica.
Povikom 'sotono, ubojico', Ivančić je reagirao nakon što je svjetina počela uzvikivati 'Za dom, spremni', te je primio nekoliko udaraca. Najteži mu se sručio na glavu na samom izlazu iz aerodromske zgrade, dok su ga policajci odvodili. Tom prilikom zadobio je ozljedu uha.
'Izgleda kao ogrebotina, ali unutra je nekakav podljev. Ići ću na još neke kontrole', kaže Ivančić. Na pitanje kako se nosi s tim što je priveden on, a ne napadači koji su mu nanijeli ozljedu, kaže da se time nije stigao baviti. 'Potražit ću neki pravni savjet. Vjerujem da je aerodrom pokriven kamerama', dodao je taj 47-godišnji Zagrepčanin s Volovčice.
Od Vukovara do Srebrenice
U Sarajevo je preselio 1999. godine, dok je radio za Europa press produkciju, nastalu iz TV Mreže gdje je bio producent Informativnog programa u mandatu urednika Igora Mirkovića. Između ostalih sadržaja, proizvodili su emisije 'Latinica', 'Zaleđe' i 'Špijunka'.
'U to doba, EPP se krenuo širiti po zemljama bivše Jugoslavije, pa su me poslali u Bosnu', tumači Ivančić, koji je u Zagrebu studirao kazališnu režiju. Nadimak Scout, inače, vuče još iz izviđača.
U međuvremenu, podigao je ljetni kamp za djecu žrtve rata na Korčuli, bio generalni direktor agencije McCann Erickson Sarajevo, organizirao rock turneje i koncerte, radio za međunarodne TV kuće i organizacije Medicines Sans Frontiers, Handicap International, Catholic Relief Services, Global Children's Organization. U Sarajevu je utemeljio fondaciju Centar za zastupanje građanskih interesa (CPI).
'Radim nešto slično onome što Marko Rakar radi u Hrvatskoj - platforme, aplikacije preko kojih građani mogu dobivati informacije i možda u budućnosti participirati oko odluka vezanih za proračune i drugo', kaže Ivančić.
Najpotresnija iskustva vuče iz doba rada za Liječnike bez granica, kojima se pridružio mjesec dana prije pada Vukovara 1991. godine.
'Tražili su volontere sa znanjem hrvatskog jezika, nekog tko bi radio evakuaciju ranjenika iz vukovarske bolnice. Javilo se nas sedam-osam. Uspjeli smo izvući više od 100 ranjenika - nažalost, ovi drugi su svi ubijeni na Ovčari. Bio sam i kod Srebrenice u vrijeme pada, tamo gdje su bili preživjeli. Od početka rata u Hrvatskoj do kraja rata u BiH bio sam svjedok svih tih strahota i možda sam osjetljiviji na teme ratnih zbivanja od nekog drugog', pretpostavlja.
Bio je u osnivačkom odboru Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata dok je njome predsjedao general Martin Špegelj, surađivao sa Zajednicom udruga udovica hrvatskih branitelja pod vodstvom Nade Balog.
'Imam hrvatski pedigre, ali se ne reduciram na to da stvari promatram iz mainstream hrvatske perspektive', zaključuje Ivančić.
Više o Ivančićevu iskustvu s Plesa možete doznati ovdje