Tog nekog dana saznao sam za osobu koju nećemo imenovati jer nema smisla da joj ubijem šanse za zaradu u zemlji gdje je nezaposlenost omiljena društvena disciplina. Žena se bavi karmičkom dijagnostikom i saznao sam kako je nekoga sjajno karmički izmijesila pogodivši detalje iz biografije, činjenice koje nema šanse da ih pogodiš ako ti ih netko ne kaže. Pomislim – predobra ideja. Idem kod, nazovimo je, Karmuše pa ću podijeliti iskustvo sa svojim najdražim čitateljstvom. Nakon par tjedana usklađivanja rasporeda, konačno smo Karmuša i ja uboli termin koji nam objema paše. Napunio sam mobitel, stavio na snimanje i pokucao na vrata. Dobra večer...

Posjeo sam se na kauč, mobitel spustio pored sebe i usmjerio ga prema Karmuši. Žena je sjela na stolac nasuprot meni i nježnim glasom me inicirala u disciplinu karmičke dijagnostike. Imam li kakvih pitanja? Nemam. Odlično. Ajmo na posao: 'Ja bih ti sad ušla u biopolje. Ti se samo opusti. Pogledat ću što se dešava pa ćemo pričati o tome. Ako će te nešto posebno zanimati, mogu ti ponovno ući, ali samo da te upozorim - ja ne dajem informacije o budućnosti. Na to nitko nema pravo. Mi u svakom trenutku možemo mijenjati svoju budućnost.' 

Hm, zvuči prihvatljivo. Nisam položio ni sadašnjost, a kamoli da me netko educira o budućnosti. Karmuša je, naravno, vidovita i u tom smjeru, ali, eto, ne želi me zeznuti na foru da mi prorekne jedno pa ja namjerno radim drugo, e da bi se dogodilo ono prvo, što je zapravo nešto treće, ali zapravo isto. Ne, ne. Žena će mi reći kakav sam i što sam i ostaviti me takvog na cjedilu. Jer, karmički doktori ne propisuju recepte. Samo ustanove oblik i način na koji si tragično pogubljen.

OK. Nakon pet minuta tišine u kojima je Karmuša sjedila zaklopljenih očiju i mentalno prčkala po mom biopolju, a ja zujao pogledom po sobi bezuspješno tražeći kakav bizarni detalj, žena mi se obrati: 'Dobro... tu ima svega. Ne znam koliko si upućen u energetiku samog tijela, ali sve je tu povezano – materija, psiha, emocije, informacija. Ono što je kod tebe, na što bih ja stavila naglasak, to ide od pleksusa prema gore. Počet ćemo sa srčanom čakrom. Generalno, tu je nepovezanost s izvorom. Nepovjerenje. Nepovjerenje prema životu, samom sebi, svemu što dolazi. Imaš energetski slabe ruke. Znači, nepovjerenje u svoje sposobnosti. Tu je i slezena u koju nakupljaš brige. Potisnuo si ih dosta. Nepovjerenje prema stvaranju. To je ta nesigurnost koja dolazi iz solarnog pleksusa.'

Wow. Karmuša je u deset rečenica sasula svu moju biografiju u pepeo. Ako sam od nečeg živio svih ovih godina, to su bile ideje. Ako sam išta radio, bio sam kreativan. Ako sam igdje imao samopouzdanja, to je bilo vezano za moj posao. Još gore. Ne da imam povjerenja u svoje sposobnosti, nego ga imam taman toliko previše da postajem preopušten. Pisanje, glazba, a po najnovijem i snimanje dokumentaraca – ne sjećam se kada sam zadnje nešto napravio, a da sam pomislio da nije dovoljno dobro. Ne najbolje, nego dovoljno dobro. Nisam tip koji se opterećuje. Ne zanima me perfekcionizam.

Mogla je nadrobiti nešto o egu, o nemaru, o manjku empatije. Fakat ti ne treba diploma iz karmičke dijagnostike da u bilo kojoj od tih tema kod bilo koga budeš barem djelomično u pravu. Ali ne. Karmuša mi – tipu koji neizmjerno voli žensku energiju i do te mjere da malo sirovije cure iz malo manjih mjesta redovito pomisle da sam gej – dakle, Karmuša mi spočitava da imam nepovjerenje prema ženama, da sam previše muški fokusiran, da ne poštujem svoju žensku energiju i da moja muška energija izlazi puno sirovije nego što bi trebala: 'Ne čuješ taj glas žene u sebi. Žena u tebi je ono što donosi ideju. Muška strana je sprovodi u djelo. Ako ne poštuješ svoju žensku stranu, onda je jasno da ne poštuješ ni svoje ideje.'

Opet wow. Draga Karmušo, ne znam po čijem si ti biopolju brala cvijeće, ali po tvojoj teoriji ne da nisam u dodiru sa svojom unutarnjom ženom, nego sam drito energetski transseksualac. S pozamašnim biosisama i biodupetom. Ako sam nečega imao previše, to su ideje. Ako sam nečega imao premalo, to je njihova realizacija.

Mislim si, žena je možda karmički zalutala jer sam na seansu došao u šminkersko-kamiondžijskom izdanju. Raskopčana košulja i potkošulja s dubokim dekolteom. Poderane hlače. Pa je krenula s pričom da sam grub i sirov prema ženama i moram nužno pokazati svoju dominaciju. Pa da me roditelji nisu dovoljno doživljavali. Da mi mama nije poštivala samu sebe. Uf. Da me pere osjećaj da nisam dovoljno dobar. Da mi baš udara na sposobnost i spretnost vezano uz poslove. Da ne znam donositi odluke. Da nemam sigurnosti. Još da nisam došao na seansu ravno iz teretane i nakon plivanja, ali, hej, Karmuša mi upravo tada govori da imam slabe ruke. Mislim, energetske. Džisus. Što je sljedeće? Da sam zapravo mravojed zatočen u ljudskom obliku i da imam izraziti strah od maćuhica koji napokon trebam osvijestiti?

Suludo. Znači to što godinama živim na svoju ruku, donosim ponekad i bijesne odluke, što sam još kao klinac otišao solo u London, bez para i ne poznajući tamo nikog, sredio si posao pod lažnim imenom, svirao na ulici, sredio si besplatni smještaj četiri mjeseca, zaradio lovu da bi kasnije ponavljao taj obrazac na nešto ozbiljniji način, znači sve je to Karmuša izbrisala mojom slezenom u jednom potezu i objasnila mi kako skupljam previše briga, potiskujem ih, ne nalazim rješenja za iste. Umjesto da mi propiše nekoliko briga čisto radi uspostavljanja mentalne ravnoteže. Kul.

Platio sam sto kuna za karmičko gaženje. Trebalo je biti dvjesto, ali sam joj spustio cijenu odmah po dolasku. Ako sam ovo dobio za sto, za soma kuna žena bi me vjerojatno vezala, navukla mi kuglicu preko usta i depilirala mi genitalije bičem. Sve karmički, jasno. Još sam dobro prošao.

Završavamo seansu. Karmuša mi govori neke dobre stvari o povjerenju. Nevezano za mene. Kako povjerenje ne znači vjerovati nekome da će ispuniti moja očekivanja. Što je postalo rutinirano i pogrešno shvaćanje inače divne riječi. Povjerenje je dozvoljavanje ljudima da budu ono što jesu. Poanta je da se tu nema što izgubiti. Povjerenje ne možeš izgubiti. Ono je tvoje. Tvoj stav prema drugima, a ne tvoje očekivanje prema drugima. Isto tako i prema sebi. Sviđa mi se. Prozračno je i otvoreno.

Nisam joj imao srca reći da bi trebala promijeniti profesiju. Nakon tolikih uzaludnih diploma bilo me strah da ne uništi i neku drugu vještinu. Od tisuću mana ona se okomila na moje dvije, tri vrline. Karmuša. Draga žena.