Borisova priča donekle je drugačija. Osim što već dugo (a tek je ušao u tridesete) voli  fotografirati, isto toliko voli biti izvan kuće i – gledati nebo.

‘Najljepše stvari se događaju upravo vani, kada udaraju munje, kada puše olujni vjetar. Na nebu se tada stvara dinamika koja je svaki put jedinstvena. Svaka oluja donosi nešto novo, nešto uistinu lijepo. Najprije sam to proživljavao onako sam za sebe, a jednog dana mi je palo na pamet da pođem van i ‘pokušam uhvatiti munju’.

Kažu da početnici imaju sreće, a ja sam je tada zbilja imao, uspio sam fotografirati munju i to iz blizine.Vjerojatno sam se upravo zbog te sreće, ’navukao’ na meteofotografiju’, prisjeća se Boris.

Za nekoga neprilike, za drugoga prilike...

Od te prve je prošlo skoro desetljeće, ali groznica fotkanja oluja još uvijek ga drži, kaže ‘možda i jače nego prije’. Snimljenu prvu munju, Boris je poželio pokazati drugima, internet je bio idealan medij, čuo je za Crometeo portal i odjednom je vozio u ‘petoj brzini’.

‘Saznao sam da u Dubrovniku živi još par ljudi koji dijele moju strast za fotkanjem oluja, upoznali samo se i zapravo tu je sve to i krenulo. Krenuli smo na zajednički ‘izlet’ u ‘pivoslike’, jer je svako fotkanje završavalo sa spuštanjem u realnost uz pokoje pivo’, objašnjava mi Boris sve faze ‘olujnih ekspedicija’. Hrvoje Margaretić, koji je najmlađi član Storm Chasersa, pridružio im se kad su oni već iza sebe imali puno utakmica s olujama i ‘pivoslikanja’.

‘Radim u produkciji Embassy films koja se bavi organiziranjem snimanja, tu su počeli moji prvi interesi za medij. Na nagovor Daniela više sam se približio fotografskom aparatu nego kameri, a od toga početka pa da se zateknem u zjenici oluje, nije trebalo dugo čekati. Ono što su za druge vremenske neprilike, za nas su vremenske prilike’, objašnjava svoj početak Hrvoje.

No nije svaka nevera ista, slikati buru ili jugo velika je razlika, a i izlaganje opasnosti nije baš iracionalno kako se može učiniti promatraču skrivenom iza prozorskog okna.

‘Postoje velike razlike u pristupu i načinu fotografiranja različitih meteoroloških fenomena. Za nešto je potrebna brzina, a za nešto drugo čekanje i više strpljenja. Osobno mi je najdraže fotografirati ljetne grmljavinske oluje, iako to nije pojava koja mi je najdraža, ali nije daleko od najdraže. Velike valove olujnih vjetrova obožavam, ali to mi je jedna od najmrskijih  pojava za fotografiranje jer nema te pore na koži i otvora na fotoaparatu u koji se ne zavuku more i sol. Ipak, poslije je užitak gledati rezultate’, kaže Daniel.

Oluje kao ribe, svaka se lovi po drugim pravilima

Boris objašnjava da se ni u ribe ne ide na isti način, jedno je ići u lignje, a drugo je big game.

‘Svako (ne)vrijeme traži jedinstven pristup, kao i lokacija. Prije par godina fotkali smo orkansku buru podno Paškog mosta. Puhalo je 218 kilometara na sat, toliko nam je pokazao mjerač brzine vjetra.

Takvi izleti podrazumijevaju detaljne pripreme prije izvođenja.

Gledaju se prognostičke karte da bi se točno utvrdilo gdje će biti najbolji uvjeti za fotkanje. Kod munja je izrazito bitno dovesti se na lokaciju u kojoj u svakome trenutku možete pobjeći ako stvari postanu gadne... a nekada postanu’, kaže Boris koji na pitanje o omiljenim motivima (munja, val, vjetar) bez razmišljanja odgovara – svi, ni jedan ne želim propustiti.  

Nešto više tehničkog razmišljanja ubacuje Hrvoje.

‘I u najvećoj crnoj rupi od oluje, svjetlo je najbitnije. Bez njega nema fotografije. Možete biti u najizazovnijoj situaciji na svijetu, ali ako ne znadete pripitomiti svjetlo, onda nećete na fotografiji imati ništa.

Strategija, meteorologija i taktika 'izlaza'

U našoj vrsti fotografije ima još dosta različitih utjecaja, za svako vrijeme imamo drugačiju taktiku. Za munje treba raditi duže ekspozicije i biti sklonjen od kiše. Vjetar, e to je nešto sasvim drugačije’, objašnjava Hrvoje, kojemu je omiljeni motiv val.

‘Val u meni rađa eksploziju ideja, možda i zato što ima najviše različitih tehnika za dobivanje prave fotke’, kaže.

S rada ‘na terenu’ skačemo malo na strategije za koje je potrebno i znanje iz meteorologije, ali i praćenje prognoza dok sve još izgleda kao u raju.

‘Uvijek gledamo da imamo neku taktiku ‘izlaza’. Meteofotografija je vječno balansiranje između opasnosti i atraktivnosti snimaka, tako da uvijek postoji određena doza (ukalkuliranog) rizika. Osim toga, oprema je uistinu skupa i gledamo je zaštititi, nekada i više nego nas same, jer nemamo sponzora da sve sami financiramo’, objašnjava Boris. Daniel dodaje kako je s olujom isto što i s morem, nijedno ne smijete podcijeniti misleći da ste jači i pametnijih od njih.

‘Koliko god neki vremenski fenomeni mogu biti zanimljivi, toliko isto mogu biti i opasni. Dobro smo upoznati s pojavama kojima idemo u susret i nikada ih ne podcjenjujemo. Srećom, najbolje fotografije najčešće nastaju ‘s distance’. Danima prije proučavamo prognostičke modele i kada se usuglase s rezultatima, znamo kakvo vrijeme slijedi. Na primjer, za nama je duboka ciklona koja se premještala preko Jadrana dalje na istok. U takvoj situaciji znali smo da slijede jaki južni vjetrovi koji će okretati prema zapadu, uz vrlo valovito more. Išli smo na lokaciju pogodnu za bilježenje vjetra i valova’, kaže Daniel i objašnjava zašto koristi termin ‘bilježenje’ .

Mediji preuveličavaju, ali Vakula je čovjek od povjerenja

Osim fotografijom, često bilježe i meteorološke podatke ručnom opremom za mjerenje koju nose sa sobom, kao npr. brzinu vjetra, temperaturu i slično. Osim toga, postavili su i tri automatske meteorološke postaje na području Dubrovnika, koje se stalno mogu pratiti na stranici Pljusak.com.

‘Na Crometeu postoji zaista veliki broj ljudi koji dojavljuju vrijeme iz svih krajeva Hrvatske, a osobito je zastupljena obala. I to mogu reći gotovo svaki dio naše obale’, kaže Daniel. Koliko u onome što rade vjeruju medijima, da ne kažem Vakuli?

‘Mediji nekada malo preuveličavaju stvarnu ozbiljnost nekog nevremena, ali Vakula je čovjek od povjerenja. No mi se za svako dobro informiramo na netu. Online se stvarno može naći obilje dostupnih meteoroloških informacija za određenu ciklonu/oluju’, govori Boris i otkriva svoju fotku s najviše adrenalina.

‘Bilo je to doslovce ‘hvatanje’ dobro razvijene pijavice, ne baš za rep, ali za čuperak svakako. Doslovce sam je stizao automobilom i našao se od samoga ljevkastog oblaka (funnela) ni 50 metara. Pijavica je taman izašla s mora na kopno i raspala se, meni pred objektivom. Bilo je tu još nezaboravnih iskustava, kao kada je munja udarila u mojoj neposrednoj blizini nakon koje sam morao ići na krpanje bubnjića uha’, smije se Boris.

Daniel misli da su Dubrovnik i jug Hrvatske rekorderi kad su pijavice posrijedi.

‘Istra također može vidjeti dosta pijavica godišnje, ali naše iskustvo pokazuje da ih je na području mora južne Dalmacije najviše. Dubrovnik je specifičan i po tome što ima više oborina godišnje od ostalih gradova u Dalmaciji, a istovremeno sličan ili veći broj sunčanih sati’, dopunjava Daniel. Po Borisu, Grad je kao izmišljen za nekoga tko voli oluje.

‘Kroz godinu dobijemo raznovrsnu ‘paletu’ ekstrema. Od intenzivnih grmljavinskih oblaka, preko velikog broja pijavica, ekstremnih suša i vrućina do olujnih vjetrova i impresivnih valova koje dižu južni vjetrovi. Mogli bismo reći kako je jedina mana Dubrovnika manjak snijega‘, kaže Boris, a Hrvoje je pak uvjeren kako jedinu u gradu ‘u jednom danu možemo vidjeti najluđe olujno jugo s prolomom oblaka i nakon samo sat - dva najljepši zalazak sunca...’

Skupa oprema, a sponzora nema

Manje romantičan dio priče je oprema – užasno je skupa, radi se u uvjetima gdje je izložena oštećenjima, traži stalno ulaganje, a kako nemaju sponzora, investiranje u objektive, stalke, tijela... spada u stavke pojedinačnih kućnih budžeta.

‘Bez podrške obitelji ništa od ovoga ne bi bilo moguće’, govore u glas. Želeći spojiti strast i posao, Hrvoje i Daniel nedavno su pokrenuli studio koji se bavi fotografiranjem događaja, interijera i vjenčanja.

Kad im kažem da mi to zvuči kao da čujem da AC/DC svira ABBU, nasmiju se i dodaju ‘zar i jednom i drugom nije zajedničko da su dobra muzika’.
Pogotovo ako im ta druga nježnija muzika omogući ostvarivanje velike želje - odlazak u SAD i fotkanje tornada.

‘To je ultimativni displej moći prirode’, kaže Hrvoje. No bude li financijski nedostižan, imaju i rezervnu varijantu - talijanske oluje. Nekada su, kažu, skoro na razini hurricanea. 
Na znam zašto, ali nakon ovog druženja morao sam si pustiti Thunderstruck.

Možete i vi.
414657,413722,412958,409220