U uredničkom komentaru 'Poruke bojkota referenduma', glavni urednik Ivan Miklenić piše kako je 'dan kad je hrvatskim glasačima konačno omogućeno da se izjasne o nečemu važnome za sudbinu Hrvatske i za dobro hrvatskoga društva - otkrio mnogo više o Hrvatskoj, hrvatskom narodu, hrvatskim građanima i prilikama nego što se prezentira isticanjem da se većina glasača koji su izišli na referendum odlučila za pristup Hrvatske Europskoj Uniji'.

Kako se navodi u komentaru, malo pozorniji analitičar mora se zaustaviti na činjenici da više od 56 posto punoljetnih osoba nije po svojoj odluci sudjelovalo u tom političkom odlučivanju.

'Organizator referenduma trebao bi se, očito, dobro preispitati poput domaćina koji bi na neki za njega iznimno važan i svečani čin pozvao 100 gostiju, a da bi na slavlju sudjelovalo samo 29 uzvanika, 15 bi ga obavijestilo da neće sudjelovati, a čak 56 pozvanih ne bi ni reagiralo na njegov poziv. Bi li se takav domaćin mogao radovati svojoj uspješnosti u organizaciji toga svečanog čina ili bi si morao postaviti pitanje zašto mu se čak većina pozvanih nije udostojala ni odgovoriti na poziv, je li možda on sam prijeporan ili odbojan jer svečani čin sam po sebi uvijek privlači', piše u komentaru.

Na referendum o pristupanju Hrvatske EU nije izišlo 56 posto glasača, 1.298.992 birača odnosno oko 29 posto (od ukupnog biračkog tijela) zaokružilo je 'za', 649.483 birača odnosno oko 15 posto zaokružilo je 'protiv'

Komentator smatra da se, premda se mora pretpostaviti da su oni koji su bojkotirali referendum to učinili iz različitih razloga, mnogi i iz posve opravdanih, ne može 'previdjeti poruka apsolutne većine koja ima i ljudsku i etičku i političku dimenziju'.

Pritom se pita ne bi li se ta poruka u svojoj ljudskoj i etičkoj dimenziji mogla shvatiti kao prosvjed protiv svođenja ljudi na puke brojke, statistiku, što se na sofisticirane načine ostvaruje baš u najnaprednijem dijelu svijeta i želi proširiti na sav svijet, a u korist skrivene, bogate i moćne manjine te ne bi li se ta poruka 'u svojoj političkoj dimenziji mogla protumačiti kao svjesni prosvjed protiv sve proširenijega političkog inženjeringa koji ne mari čak ni za elementarni kvorum (!?) već se koristi manjinama, najčešće uvelike izmanipuliranima, da bi postigao svoj cilj?'.

'Referendum je, čini se, puno snažnije nego ikoja druga prilika dosada očitovao što većina drži o onim usmjeravanim suvremenim društvenim procesima i njihovim kreatorima, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, koji razaraju temeljne univerzalne vrednote, kao i nacije, države i religije, čovjeka svode na puko sredstvo, manipuliraju ljudima i omogućavaju i štite interese bezočne, nehumane i krajnje sebične manjine', navodi se u komentaru.

Ivan Miklenić zaključno ističe kako samo sa svjesnim i stvarnim zaokretom u suvremenom hrvatskom društvu na svima razinama 'Hrvatska će moći opstati, razvijati se i obogaćivati i Europsku uniju'.