Pedesete su zaludile Ameriku bajkerskim bandama poput Hells Angels, Bandidos, Pagans i Outlaws. Munje i gromovi Harley Davidsona i raznih choppera u stalnim pokušajima nadjačavanja policijskih sirena privlačile su znatiželjnike i sa ove i sa one strane zakona. Nije trebalo dugo čekati da Japanci sa zapadnjačkom kulturom preuzmu i ovakvu ovisnost o motoriziranom bezakonju i ukomponiraju ju u svoje poslijeratno društvo. Bosozoku bande su nastale nakon II. Svjetskog rata kopirajući svoje američke uzore i zahvaljujući razvoju industrije prometala osobito motora.

Nižoj socijalnoj klasi bosozoku je bio glavni ispušni ventil svojih frustracija i svatko sposoban nabaviti i voziti motor mogao se suprotstaviti redu i zakonu skidajući prigušivač buke, vozeći brže od dopuštenog i prolazeći križanje pri crvenom na semaforu. Naravno, japanske bajkerske bande imale su i svoje obračune, no prema policiji su se ipak ponašali pristojnije, više puta zaobilazeći zakon nego kršeći ga. Većina bosozoku članova bili su tinejdžeri pa tako nisu mogli biti jednako krivično gonjeni kao i punoljetni Japanci.

Osim toga članovi bandi su snažno vitlali nacionalističkim obilježjima pa su često bili štićenici desnice i yakuza. Sudjelovanje u bajkerskim bandama je bila i dobra samoreklama za chimpire, yakuze početnike koji su se nakon dvadesete željeli baviti organiziranim kriminalom.

Prepravljeni motori

Pripadnici bosozoku plemena imali su karakterističnu odjeću koja je kombinirala nekadašnju militarističku uniformu i odjeću japanske radničke klase ispisanu prigodnim kanjijima, ali rockerski stil pedesetih i kožne jakne poput one Marlona Branda iz filma Wild One i natapirane frizure Jamesa Deana vrlo brzo su ušminkli japanske bajkere. Na samim motorima su vršene preinake kako bi izgledali opakiji. Varijacije su bile brojne tako da su se poznati model motora  mogli promjeniti do neprepoznatljivosti; nadograditi prednjom maskom, podignutim upravljačem, upadljivom ispušnom cijevi, predimenzioniranim naslonom ili sjedištem.

Japanska visoka kultura jednako tako i s visoka gleda na bosozoku pa su se tim 'problemom' bavili mediji popularne kulture. Prvi je svakako manje poznati film Godspeed You Black Emperor, redatelja Mituo Yanagimachija, društveno i socijalno angažirani dokumentarac o bosozoku bandi Black Emperor. Sljedeći osvrt imamo u klasičnom animeu Akira, gdje su članovi bosozoku bande i protagonisti i antagonisti u vrlo mračnom proricanju japanske, ali i globalne budućnosti, u nemogućnosti kontrole moći pojedinca uzrokovane znanstvenim eksperimentom.

Današnje bosozoku grupe ne izlaze iz okvira zakona jer japanska prometna policija ne gleda blagonaklono na bilo kakvo motorizirano okupljanje svojih građana. Poslijednjih godina vidimo zato dosta manjih grupa i pojedinaca, udobno zavaljenih na 'lakšim' tipovima motora, ukrašenih raznim šarama i grafitima te jednostavnijim zahvatima na samoj konstrukciji motora nego što je to bilo u sedamdesetima. Japanski klinci danas ne shvćaju tako ozbiljno bosozoku kao prijašnje generacije, svi koji se žele poigravati sa zakonom odlaze na kasno-noćne driftove jurilica na četiri kotača, a yakuze kao yakuze, i njima su oduvijek bili zanimljiviji auti.