U tim osobnim, kao i zajedničkim zadaćama, sve smo više izazivani osjetljivim povijesnim kontekstom u kojem nam je dano živjeti. Radikalne promjene koje se odvijaju na afektivnom, ali ne manje i na kulturnom, društvenom, političkom i gospodarskom području, nameću potrebu da, u strahopočitanju pred Bogom, svaki dan zauzimamo trezven i pravedan stav prema raznim pitanjima koja se tiču našeg života, rekao je kardinal.

Dodao je da kršćani trebaju biti nositelji poruke Božića u arenama građanskog društva koje je laičko, slobodno i pluralno, ali koje teži za boljim životom.

Božić je, kazao je Bozanić, svakako dirljiv događaj, ali ako nas ne promijeni u dubini, ako nas ne potakne da slobodno prihvatimo Betlehemsko dijete, Božić se svodi samo na sentimentalnost.

A sentimentalnost je možda najistančaniji oblik skepticizma, rekao je Bozanić.

Vjernicima je poručio da dar što ga primamo u ovoj noći slaveći Euharistiju, traži odgovornost svakoga od nas prema svojim dragima, prijateljima, susjedima koji nas okružuju, kolegama na poslu ili na studiju, a posebno prema onima koji su najpotrebniji i onima koji trpe.

Ustvrdio je kako je neosporno da čar Božića na različite načine i različitom snagom obuzima svakog čovjeka te, manje ili više, ispunja i nadahnjuje svako ljudsko srce.

Božić ni jednoga čovjeka, koliko god površan i rastresen bio, ne ostavlja ravnodušnim. Postoje snažni i duboki razlozi općeg zanimanja za Božić, iako ga većina doživljava poput tračka svjetla koje se uvijek iznova pojavljuje, poručio je Bozanić.

Izrazivši uvjerenje da će Božić barem na trenutak razbiti tvrdu opnu našeg skepticizma, Bozanić je rekao kako osjećamo da se u nama nešto pokreće.

Upozorio je, međutim, kako uvijek postoji opasnost da se odmah vrati na staro kao što se dogodi s uzbibanom površinom jezera nakon što smo na nju bacili kamenčić, a svakodnevica ponovno poprimi uobičajeni ritam praćen dosadom i manjkom nade.

U božićnoj čestitki, Bozanić je vjernicima poželio radost Božje blizine, radost koja ispunja naša srca onom milinom koju samo Bog može dati i koju nam nitko ne može oduzeti.

Papa Benedikt XVI. predvodio je u Bazilici Svetog Petra u Vatikanu misu polnoćku na kojoj je pozvao ljude da pronađu mjesto za Boga u svojim životima.

'Toliko smo puni sebe da uopće ne ostaje mjesta za Boga. I zato nema mjesta ni za druge, za djecu, siromašne, strance', kazao je Papa na misi koju je pratilo gotovo 10.000 vjernika i milijuni putem televizije.

'Božićno evanđelje, u kojem Josip i Marija koja treba roditi ne pronalaze prenoćište u Betlehemu, uvijek me dirne. Neizbježno se postavlja pitanje što bi se dogodilo da Marija i Josip pokucaju na moja vrata? Bi li bilo mjesta za njih?', kazao je. 'Imamo li doista mjesta za Boga? Nije li to možda sam Bog kojeg odbijamo?', upitao se.

'Ondje gdje je Bog zaboravljen ili čak zanijekan, nema ni mira', istaknuo je Papa, ocijenivši da je nasilje u ime Boga 'bolest' religije.

'Nije istina da bi 'ne' Bogu vratilo mir. Ako bi se ugasilo Božje svjetlo, ugasilo bi se božansko dostojanstvo čovjeka', kazao je, izrazivši zabrinutost za suvremeno društvo.

'Zamolimo Gospoda da budemo budni za njegovu nazočnost, da možemo čuti kako tiho ali uporno kuca na vrata našeg bića. Zamolimo ga da napravimo mjesta za njega u nama, da ga možemo prepoznati u onima kroz koje nam on govori, djeci, patnicima, napuštenima, isključenima i siromašnima', kazao je, pozvavši također na molitve za mir između Izraelaca i Palestinaca, u Siriji, Libanonu i Iraku.