Božić je nezamisliv bez ukrašenog drvca u punom sjaju, a njegov najveći neprijatelj je isušivanje koje će uzrokovati ubrzano opadanje iglica i ustajali miris borovine. Jurica ovaj tjedan donosi jednostavan i učinkovit način kako održati svježinu stabla i koje drvce odabrati
Najsvježije drvce je ono koje se prodaje na farmama za uzgoj drveća, pri čemu osoblje na licu mjesta bere drvce koje ste netom izabrali. No, ukoliko, poput mene, živite u sredinama gdje je teško ili vremenski zahtjevno doći do takve farme prvi izbor vam je dakako obližnja tržnica. Pri kupnji drvca provjerite koliko je uistinu svježe. Što su iglice na granama tvrđe, odnosno što se teže čupaju van, to je drvce svježije. Primite jednu od grana i nježno povucite ruku preko nje ili lagano protresite drvce držeći ga za deblo nekoliko puta – ako je drvce svježe, vrlo će malo iglica pasti s njega.
Kupujete li izrezani bor, zamolite prodavača da vam odreže tri do četiri centimetra debla na dnu drveta – time će se ukloniti smola koju je drvo pustilo i dopustiti apsorpcija vode. Nakon tog rezanja imate vremenski prozor od najviše tri sata da donji dio debla umočite u kantu vode prije nego se smola počne ponovno stvarati. Prosječno izrezano drvce će popiti otprilike litru vode na tri centimetra cjelokupnog promjera, odnosno oko četiri litre vode dnevno. Svakodnevno provjeravajte razinu vode i nemojte dopustiti da se donji dio debla osuši. U slučaju da se to dogodi, a drvce je već okićeno, izbušite nekoliko plitkih rupa na dnu debla i napunite kantu vodom.
Razni savjeti na internetu govore o dodavanju aspirina i/ili šećera u vodu. Studija Sveučilišta Wisconsin je pokazala da je obična voda sasvim dovoljna i da spomenuti dodaci ne produžuju svježinu drveta. Tko bi rekao da postoje i ovakve studije, zar ne?
Idealni stalci za bor su oni koji već u sebi imaju predio za navodnavanje drvca, a u slučaju da vaš stalak to nema, uronite ga cijelog u veliku plastičnu ili limenu kantu u koju ćete uliti vode. Kod viših stalaka umočite deblo u zdjelu s vodom, a držači neka budu na podu.
Drvce nemojte stavljati uz izvore topline jer će ga to dodatno isušivati. Također ga ukrašavajte LED lampicama koje troše manje struje, manje se zagrijavaju od klasičnih i smanjuju rizik od požara; hladnije grane i iglice znače dužu svježinu. Ovlaživači na radijatorima prostorije u kojoj se drvce nalazi neka budu puni vode.
4.000 m², odnosno nešto manje od pola hektara tog drveća proizvodi dnevnu potrebu za kisikom za osamnaest ljudi.
Tipovi:
Borovac ili Vajmutov bor (Pinus strobus)
Svojim 5-13 cm dugim zeleno-plavim nježnim iglicama ostavlja delikatan i pomalo pahuljast dojam. Češeri su smeđi i 8-20 cm dugi. Ovo drvce ima čvrsto povezane iglice, ali i malo mirisa što uzrokuje manje alergijskih reakcija od vrsta jačeg mirisa. Pinus strobus nana je patuljasta verzija ovog stabla.
Bijela, sura ili kanadska smreka (Picea glauca)
Najraširenija je po Sjevernoj Americi. S nježnim blijedo plavim iglicama dužine 1-2,5 cm koje imaju neugodan miris ukoliko su slomljene i češerima svijetlosmeđe boje dužine 3,5-6 cm.
Plava ili bodljikava smreka (Picea pungens glauca)
Simetrična forma i guste 2,5 cm duge iglice čine plavu smreku omiljenim božićnim drvcem. Dakako, zbog bodljikavih iglica, ovo se drvce ne preporučuje za kućanstva s malom djecom, dok zbog istog razloga može biti pogodna za kućanstva s kućnim ljubimcima koji joj dvaput neće prilaziti. Najljepšom vrstom plave smreke smatra se Picea koster.
Frazeri Jela (Abies frazeri)
Dolazi iz Sj. Amerike, s gorja Appalachian. Ima mekane tamno zelene iglice dužine 2 cm čija je donja strana srebrne boje, simetričnog je oblika. Grane su joj robusne.
Koloradska ili dugoigličasta jela (Abies concolor)
Najčešće se koristi kao ukrasno drvo. Iglice dugo ostaju čvrsto uz granje. Ima specifičan limunast miris. Iglice su mekane svjetlo-zelene do srebrno-plave boje, dužine 4-6 cm.
Kavkaska ili Nordmann jela (Abies nordmanniana)
Najrasprostranjenije i popularno božićno drvce u nas. Može biti čunjastog ili piramidalnog oblika. Iglice su dužine 1,5-3 cm. Odrezana i bez vode čvrsto drži iglice više od četiri tjedna. Prema tome možete odrediti kada je drvo odsječeno.
Turska jela (Abies bornmuelleriana)
Nova vrsta, vrlo slična jeli Nordmann. Iglice su nešto oštrije kod ove jele, te su radijalno postavljene. Ima čvrsto, tvrdo granje i može podnijeti teže ukrase.
U prirodi i na tržištu nalazimo još mnoge vrste smreka, jela i borova, dakle četinjača pogodnih za božićno ukrašavanje, dok su gore navedene vrste jedne od najčešće korištenih i dostupnih.
Na vama je također da izaberete hoće li vaš dom uljepšati umjetno, prirodno odsječeno ili posađeno živo drvce. Iako pri kupnji posađenih drvca pazite – pojedini prodavači prodaju mlado drveće koje je netom prije prodaje iščupano iz zemlje i posađeno u tegle, ali pri tom procesu korijeni biljaka se oštete u tolikoj mjeri da su šanse da to mlado drvo naraste vrlo male, pa ćete na kraju zbog dobre namjere izvući deblji kraj. Uvijek kupujte božićno drvce kod provjerenih prodavača koji ujedno posjeduju i certifikate o porijeklu uzgoja. Nerijetko se događa da se drvca prskaju štetnim kemikalijama koje produžuju lijep izgled stabla i iglica ili čak umjetnim mirisom, što sigurno ne želite u vlastitom domu.
