Iako su njegove prijetnje policajci shvatili ozbiljno, Jurilj ih je, kako kaže, ovaj puta obmanuo, samo da bi na sebe privukao pažnju medija preko kojih je javno želio uputiti poruku Vladi RH.

'Obukao sam svoju časničku odoru i povješao ordenje. Na stražnje sjedalo automobila stavio sam praznu bačvu za kiseljenje kupusa, odrezao sam ženin konop za sušenje veša, stavio sam i par praznih kanistera, a u ruci sam držao plastični preklopnik, poput onog s dječjih sjedalica, koji se iz daleka policajcima doimao kao taster. Iako u automobilu, osim zračne puške, nije bilo drugog oružja, bomba ni eksploziva, policajci su povjerovali da je u velikoj bačvi 200 litara zapaljivog goriva, a konop za veš doimao se kao pirotehnička žica. Shvatili su me ozbiljno, jer sam specijaliziran upravo za pirotehniku, pa su na mjesto događaja stigli i pirotehničari. Iako nisam namjeravao počiniti samoubojstvo ni prouzročiti eksploziju, bio sam krajnje ozbiljan u svojoj namjeri da skrenem pozornost hrvatske Vlade na probleme našeg naroda. Tom narodu pripadamo i mi branitelji, ma koliko se neki trudili da nas izdvoje i odvoje od naroda', rekao je za tportal Anto Jurilj iz bolničke postelje, kamo je otpremljen nakon što se mirno predao.

'Nazvao sam svog kolegu zapovjednika Specijalnih postrojbi Alenka Rubičića i on je za samo sat vremena stigao iz Zagreba u Požegu. Čim sam ga ugledao, izašao sam iz automobila te obavio vojnički prijavak zapovjedniku i rekao mu da je ovaj moj čin za dobrobit hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja', kaže Jurilj, koji je, kako navodi, prvo vatreno krštenje imao sa 15 i pol godina kada je u ratu čuvao svoje selo. Nakon završene Policijske akademije, pridružio se postrojbama Specijalne policije, bio u akcijama Bljesak i Oluja, a među prvima je rukovodio i razminiravanjem terena.

'Mnogi moji dečki tada su izginuli i to je bila kap koja je prelila čašu, shvatio sam da je vrijeme da se povučem iz aktivne službe, a moj put do ostvarenja prava na mirovinu u vrijeme ministra Pančića bio je kao još jedan rat. Pokušao sam se čak i ubiti iz pištolja, a metak, kao podsjetnik na taj trenutak, i danas nosim pored srca', kaže Jurilj, dodajući da život kakav danas žive hrvatski građani nije ono za što su se branitelji borili.

'Okrenite glavu prema narodu!'

'Svaki 'Dnevnik' počinje vijestima o tome kako će uskoro početi skori pregovori o skorom ulasku u EU. Gospodo iz Vlade, obavijestite nas onda kada konačno i uđemo u tu Uniju, a do tada okrenite glavu u pravcu naroda koji živi na rubu egzistencije. Prolazim ulicama svog grada i već godinama nisam vidio nijedno nasmijano lice. Svakoj desetoj kući u Požegi je, zbog neplaćanja, iskopčana struja, a 3.000 kuća uskoro će završiti na bubnju jer ljudi više ne mogu otplaćivati kredite', ističe Jurilj dodajući da je okidač za njegov današnji protest bilo smanjenje braniteljskih mirovina za 10 posto, no nezadovoljstvo u njemu kuha otkako je najavljeno da će se stopostotnim invalidima ukinuti pravo na besplatnu vožnju autocestom.

Kako doznajemo od Juriljeve supruge i majke njihovo četvero djece, Anto od braniteljske mirovine plaća 2.000 kuna alimentacije, a mjesečna rata kredita za kuću mu je 4500 kuna te im, kako kaže, jedva ostaje za život. Ipak, Anto Jurilj ne želi odvojeno govoriti o svom problemu i naglašava da se ne bori za svoja prava, nego za prava svih koji danas žive na rubu ljudskog dostojanstva.

Iz policije doznajemo da kaznene prijave protiv Jurilja neće biti, no nakon obavljenog očevida, u dogovoru s Odvjetništvom, slijedi podnošenje posebnog izvješća.