Stoga je to bilo prvo pitanje koje smo joj postavili u nedavnom intervjuu: 'Draga gospođice Bregje Heinen, kako se pravilno izgovara vaše ime?' Ogovorila nam je: 'U nizozemskom jeziku ne postoji fonem [g]. Svaki put kad ga naiđete morate ga izgovarati kao [h].'

Aha, vidi vraga! 'No, ne smijete ga izgovarati kao obično [h], jer će onda svi misliti da dolazite iz Flandrije, a nitko na svijetu ne voli Belgijance i njihov grozan izgovor. Poanta je da taj fonem [h] izgovorite jako žestoko, skoro pa da pljunete u lice osobu s kojom razgovarate', radosno je ona nastavila svoje lingvističko predavanje.

'H! H! Brehje! Brehje!', isprobali smo nekoliko puta dok naša sugovornica nije bila zadovoljna. Srećom, intervju smo vodili preko telefona, inače bi jadna mala Bre[h]je bila pokrivena našom slinom kao i telefonska slušalica u koju smo pljuckali dok smo pokušavali pravilno izgovoriti njeno krsno ime. Sad se osjećamo kao doktori lingvistike.