Britanski vrhovni sud prisilio je Cameronovu vladu da nadopuni legislativu po pitanju registra seksualnih prijestupnika u Velikoj Britaniji s obrazloženjem da krši državni Akt o ljudskim pravima, a koji se oslanja na istoimenu europsku povelju. Naime, prema sadašnjem zakonu, svi zlostavljači osuđeni na više od 30 mjeseci zatvora doživotno ostaju upisani u registar seksualnih prijestupnika. Stigma je to koja nije u skladu sa suvremenim zakonodavstvom temeljenom na ljudskim pravima, drže suci.

Jasno, otvorena je Pandorina kutija. Pruža li se time nova prilika zlostavljačima da nastave po starom, je li moguće da se teški prekršitelji stvarni promijene, jesu li ljudska prava silovatelja i pedofila stavljena ispred javne sigurnosti i zaštite najslabijih, čemu uopće služi registar i kako uopće dokazati da je netko prestao biti opasan za okolinu? Istina je sljedeća, nagađanja udruga i organizacija koje se bave seksualnim zlostavljanjem navode da je u registar upisano manje od 50 posto osoba koje redovito čine teške seksualne delikte, da je svaka četvrta djevojčica te svaki šesti dječak doživio neki oblik spolnog nasilja te da službe sigurnosti nemaju dovoljno kadra da bi nadzirale ponašanje svih ljudi potencijalno opasnih po okolinu. Ugrubo, za monitoring seksualno riskantne osobe potrebno je 14 ljudi. Nijedna policija na svijetu nema takav ljudski ili financijski kapital, pogotovo ako imamo u vidu da je registriranih seksualnih prijestupnika na Otoku oko 44.000, od toga njih oko 25.000 doživotno.

Zaključak - registar je možda nekakav mršavi orijentir, ali ničim ne garantira recidivističko ponašanje. S druge strane, nije baš u sto posto slučajeva nužan i pravedan način rješavanja problema. Suci su posebno bili potaknuti dvjema pričama. Jedna se tiče djeteta koje je u dobi od 11 godina osuđeno za silovanje dvaju djevojčica mlađih od 13 godina. Dobilo je 30 mjeseci maloljetničkog zatvora i doživotno je upisano u registar. Druga se odnosi na Angusa Thompsona koji je zaradio pet godina zbog dva 'nedostojna' napada i tjelesne ozljede. Zavređuje li to doživotnu stigmu seksualnog prijestupnika?

David Cameron odluku sudaca opisao je kao uvredljivu, državna tajnica Theresa May najavila je da će učiniti najmanje moguće da se povinuje zahtjevu Vrhovnog suda nadovezujući se na premijerov stav. Statistika kaže da će s primjenom novoga pravila 1.200 registriranih seksualnih delinkvenata svake godine dobiti pravo na brisanje iz popisa. Za punoljetne osuđene osobe, to će biti prvi puta moguće tek 15 godina nakon što su odslužili zatvorske kazne, za maloljetne osam. Suci upozoravaju: činjenica da će netko dobiti pravo na mogući ispis iz registra ne znači da će ga i dobiti. Zapravo, pretpostavlja se da će se vrlo mali broj ljudi kvalificirati za administrativni zaborav nekadašnjih zločina. Također, u slučaju da zahtjev bude odbijen, prilika će im ponovno biti pružena tek za osam godina.

Što i kako sa seksualnim prijestupnicima nakon što odsluže kaznu? Terapija, doživotni nadzor, smještaj u posebnu ustanovu? Jedno je sigurno, Europski sud za ljudska prava osudio je praksu nekih njemačkih sudova da seksualno riskantne osobe nakon odslužene zatvorske kazne ne puštaju na slobodu, već ih smještaju u specijalizirane ustanove koju nadgledaju sigurnosne službe. Osamdesetoro ljudi je pušteno na slobodu.

Stvar pati ne samo od legislativne, nego i od psihološke delikatnosti. Cjeloživotna stigmatizacija može djelovati kontraproduktivno jer tjera zlostavljače na bježanje u anonimnost i međusobno povezivanje. Šansa za oprost, ako je provedena po strogim kriterijima, može samo imati terapeutski učinak. Oni koji se namjerili nastaviti po starom (seksualni delikventi su u velikom postotku recidivisti), nakon višegodišnjeg gledanja zatvorskih zidova, kao prvo, ne mare za posljedice po svoj lik i djelo, tako da im je svejedno jesu li u registru ili ne, a kao drugo, sigurno neće čekati 15 godina dobrog vladanja ne bi li ih se izbrisalo pa da mogu sljedećeg dana u nove kriminalne avanture. Kako god da okrenemo, odluka britanskog vrhovnog suda ima prije svega zdravu simboličku težinu, bez obzira na konzervativno zgražanje. U realnosti će značiti stvarnu promjenu tek za mali postotak ljudi. Točno za one kojima je zapravo i namijenjena.