Konkurencija umjesto suradnje, tako nekako izgleda nit vodilja reforme zdravstvenog sustava u Velikoj Britaniji, protiv koje su ovih dana ustali praktički svi osim njenih tvoraca okupljenih oko Cameronova ministra zdravstva Andrewa Lansleyja. Kako stvari stoje, potpuna privatizacija zdravstvenog sektora i licitiranje za pacijente kao da se radi o tržišnoj utakmici a ne skrbi za život i zdravlje građana, neće proći
Evo genijalne prilike za Cleggove liberale da si osvjetlaju obraz nakon blamaže na lokalnim izborima i negativnog ishoda referenduma kojim se željelo reformirati izborni zakon, što im je bio jedan od ključnih prijedloga u predizbornom političkom programu. Naime, velika zdravstvena reforma, čije detalje ovih dana britanska javnost saznaje tek iz druge ruke i na kapaljku, dobiva redom negativne ocjene doktorske struke koje možemo sažeti u riječ – neizvedivo, što pak daje šansu liberalno-demokratskom koalicijskom partneru da nagazi na prijedlog novog zakona o zdravstvu koji promovira tržišnu utakmicu bolnica i konkurentsku bitku za pacijente i usluge i frizira si politički rejting nošen voljom kako naroda, tako i profesije.
Ukratko, ministrov prijedlog želi otvoriti sezonu lova na pacijente, gdje bi se zdravstvena osiguranja i bolnice laktarili za što veći profit i gdje bi, naravno, nastradali isključivo korisnici zdravstvenih usluga. Kako je rekao Steve Field, jedan od službenih ocjenjivača prijedloga reforme: 'Ako zdravstvo postane dio slobodnog tržišta, uništit ćemo osnovne usluge u velikim bolnicama, ali također i specijalne usluge onih manjih. Rizik je da mnoge od njih više neće moći nastaviti s pružanjem određenih usluga. Jer, recimo, ako se bolnica odluči natjecati u domeni vaskularnih operacija, morat će obustaviti mnoge druge servise zbog manka ljudi i sredstava.'
Premda je predložena reforma prošla praktički sve političke instance osim gornjeg doma Parlamenta, David Cameron je najavio duboke izmjene. Poanta je da se sačuvaju osnovne usluge, poput porodiljnih odjela i skrbi za umiruće, koje će bolnce, veće ili manje, morati imati bez obzira na profitabilnost. Također, manje bolnice će dobivati subvencije od države ne bi li preživjele neravnopravnu konkurenciju, baš kao i one koje se nalaze u izoliranim i rijetko naseljenim regijama.
Field prigovara vladi da želi reformirati zdravstvo na ideji konkurencije, umjesto na ideji suradnje. Tim eksperata koji predvodi će do kraja mjeseca izreći konačni sud o reformi, no već sada je, na sreću, jasno da neće biti ništa od potpune privatizacije zdravstva. S druge strane, potpuno podržava konkurenciju u sferi privatnih bolnica jer će to dovesti do širenja spektra usluga, posebice u domenama fizioterapije, oftalmogije i brige za umiruće.
Naposlijetku, najveća kritika Lansleyjevoj reformi je da je nejasna i teško prevediva na jezik nekog Johna Smitha koji će danas - sutra pokucati na bolnička vrata. Pojedini doktori također kompliciraju i zbunjuju pacijete strašeći ih da će čitav zdrastveni sustav biti privatiziran. Glasnogovornik ministarstva servira aspirin: 'Steve Field je u pravu kada kaže da želimo da zdravstvena legislativa bude jasnija i produktivnija. Uvijek smo tvrdili da zdravstveni sustav ne može postati dio slobodnog tržišta. To je socijalno i regulirano tržište. Konkurencija mora biti u kvaliteti, a ne u cijeni.'
Zvuči odlično, sad još samo treba pričekati račun.