Ostatke neonikotinoida, skupine sistemičnih insekticida, u određenim količinama pronašli su u peludu biljaka koje oprašivači oprašuju, što su zatim ponovili u laboratorijskim uvjetima izloživši zagađenoj peludi i šećernoj otopini bumbare, koje su zatim pustili u prirodu.

‘Tretirane kolonije značajno su se slabije razvijale i imale 85 posto slabiju produkciju matica od normalne. Zbog raširenosti primjene neonikotinoida smatramo da bi mogli imati značajan negativan utjecaj na populacije bumbara u razvijenim zemljama’, objavio je četveročlani znanstveni tim sa Sveučilišta u Stirlingu i Sveučilišta Lancaster prošlog tjedna u časopisu Science.

Upotrebljavana je aktivna tvar imidakloprid, najčešći neonikotinoid, koji se u Hrvatskoj nalazi u nizu registriranih insekticida.

U studiji citiraju podatke ostalih istraživanja prema kojima je dokazan doprinos oprašivača britanskoj poljoprivredi i ekonomiji u iznosu od 430 milijuna funti godišnje.

'Ne želim tvrditi da ovo istraživanje optužuje neonikotinoide kao jedini problem oprašivača, ali upućuje na to da je jedan od problema, najvjerojatnije značajan’, rekao je BBC-u Dave Goulson, voditelj istraživanja.

Ova studija povećava zabrinutost za sve oprašivače, ne samo bumbare, jer su slična istraživanja već provedena u drugim europskim zemljama nakon što su pčelari i udruge posljednjih godina upozoravali na masovne pomore oprašivača. U nekim zemljama EU neonikotinoidi su zabranjeni upravo iz toga razloga.

Talijanski znanstvenici sa Sveučilišta u Padovi 2009. godine dokazali su da pčelu ubija već jedna kap vode izlučene iz biljke zagađene neonikotinoidom. Na njihovim videosnimkama vidljivo je da pčele ugibaju dvije do deset minuta nakon što okuse kap te vode izlučene iz kukuruza tretiranog neonikotinoidom.

Vijeće za poljoprivredu i ruralni razvoj od Europske komisije tražilo je da proširi istraživanja o ovom problemu i donese propise o zaštiti pčela i drugih oprašivača. Predsjednik tog vijeća, europski parlamentaraca Paolo de Castro, rekao je da će nakon donošenja tih propisa postojati osnova za konkretne preporuke državama, ali da do tada sve ostaje na nacionalnim vladama.

U Ministarstvu poljoprivrede na pitanje tportala zato odgovaraju da dopuštanje upotrebe određenih aktivnih tvari u pesticidima u Hrvatskoj ovisi o listi Europske komisije. Međutim, Ministarstvo prati druge znanstvene izvore koji dokazuju suprotno od britanskih znanstvenika.

Ministarstvo se poziva na informacije istraživačkog centra Opera iz Piacenze u Italiji i njihova časopisa Bridging Science and Policy. U tom časopisu objavljeni su rezultati monitoringa provedenih u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Austriji, Švicarskoj i Belgiji, o izloženosti pčela aktivnim tvarima iz grupe neonikotinoida. ‘Navedeno je da niti u jednom monitoringu pčela, koji se odnosio na učinak pesticida na pčele nije nađena jasna poveznica između smrtnosti kolonije pčela kao općeg fenomena i izloženosti pčela pesticidima’, kažu u Ministarstvu poljoprivrede.

Međutim, da negativan utjecaj postoji, dokazuje i specijalna uputa iz Popisa aktivnih tvari dopuštenih u pesticidima, koji za upotrebu imidakloprida pri, naprimjer, tretiranju sjemena propisuje posebne uvjete i oprez.

U Hrvatskom pčelarskom savezu također su upozorili na ovaj problem i tražili pokretanje znanstvenog monitoringa upotrebe neonikotinoida i njihova utjecaja na oprašivače.

‘Kada uspostavimo monitoring i ako se tada dogodi veliki pomor pčela, točno ćemo znati uzrok, a to će biti argument za poboljšanje propisa’, kaže Martin Kranjec, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza.

Iz Ministarstva poručuju da se ‘planira osigurati financijska sredstva za uspostavu i provedbu navedenog monitoringa, te odrediti nositelja programa i njegove provoditelje, uz aktivno uključivanje svih relevantnih sudionika’.