Gordana Buljan Flander je, kako je istaknuto na početku, razmišljala da gostuje u HRT-ovoj emisiji, no naposljetku je odbila poziv. Dugogodišnja ravnateljica zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih podnijela je ostavku u televizijskom programu uživo u četvrtak navečer na Novoj TV, nakon što je u javnosti izbila afera.

Novinarka Jelena Jindra gostujući u emisiji Otvoreno HTV-a na pitanje što ju je motiviralo da napiše serijal članaka rekla je da je riječ o Gordani Buljan Flander koja je 19 godina tvrdila da je u poliklinici 'sve divno i krasno, a postoji samo nekoliko ludih roditelja koji su po društvenim mrežama pisali svašta'.

Jindra je rekla kako je novinarka koja je razgovarala s desecima majki koje su tvrdile da im se unutar sustava za zaštitu djece i obitelji događaju strašne stvari na temelju mišljenja Poliklinike i Centra za socijalnu skrb te da su otuđeni roditelji i roditelji koji emocionalno zlostavljaju djecu te im se ona oduzimaju.

'Znači, oduzimaju se majkama i daju očevima koje godinama nisu vidjeli, rekla je.

Ustvrdila je da je na temelju 95 posto javno dostupnih izvora došla do toga da koncept otuđenja od roditelja koji ne priznaje ni WHO, a o kojem je govorila i Dubravka Šimonović, bivša UN-ova posebna izvjestiteljica za nasilje nad ženama, te da su to u hrvatski sustav uvele Gordana Buljan Flander, Marina Ajduković i Lana Peto Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.

Peto Kujundžić rekla je da je ona kazneni sudac te da već 30 godina imamo pojam da jedan roditelj može onemogućavati drugom da vidi svoje dijete. Rekla je da 'ne ide na kave', da je sudac za mladež Visokog kaznenog suda i odlučuje po žablama.

'Ni u jednom svjetskom udžbeniku ne možete vidjeti da će netko dozvoliti nasilnom roditelju da njemu dođe dijete, a da drugi, nenasilni, ne može doći do djeteta. Ako imate takav primjer, zašto to niste prijavili', upitala je Jindru i dodala:

'Prestanimo razmišljati o tome da su nam važni odnosi roditelja i prava roditelja, zapitajmo se što je pravo djeteta'.

Jindra joj je odgovorila: 'Iznenađuje me, kao da ste iz svemira došli. Majke su podnijele kaznene prijave, sve su odbačene.'

Peto Kujundžić ju je potom pitala hoće li reći da cijeli DORH ima nešto pravih žena.

'Nemojte generalizirati', odgovorila je joj je Jindra.

Psihologinja Valerija Kanđera rekla je da centri za socijalnu skrb imaju specifičnu ulogu, surađuju sa zdravstvom, policijom, pravosuđem, sustavom odgoja i obrazovanja te imaju sveobuhvatnu sliku obitelji.

'U startu znamo da s nekim našim prijedlogom jedan roditelj neće biti zadovoljan, potičemo roditelje na sporazum, jer je to najbolje i doista za dobrobit djeteta. Na žalost, pojedini parovi do toga neće doći. Da bismo dali mišljenje sudu, provedemo cijeli postupak - razgovori s roditeljima, pojedinačno ili zajedno, razgovaramo s djecom, sukladno s njihovom dobi, tražimo mišljenje o spoznajno-emocionalnom statusu djeteta, o suradnji s roditeljima iz vrića i škole... To nisu ishitreni i napamet sročeni postupci', kazala je psihologinja zagrebačkog Centra za socijalnu skrb.

Na pitanje može li doći do zlouporabe koncepta otuđenja djeteta od roditelja, rekla je da se pogreška i propust mogu dogoditi, ali ako se radi savjesno, majci koja je brižan i adekvatan roditelj dijete neće biti oduzeto i dano nasilniku.

Psihologinja Senka Sekulić Rebić smatra da taj koncept nije dobar, a to je pokazano i kroz više reakcija krovnih svjetskih institucija i istraživanja.

'Žene koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje češće su imale u nalazima da su manipulativne i da emocionalno zlostavljaju. Otuđenje se ne može smatrati emocionalnim zlostavljanjem, jer se razdvajanje djeteta od jednog roditelja ne može jasno pripisati drugom roditelju. Dijete se može otuđiti od roditelja zbog različitih razloga. Dodatno je manjkav i način na koji je koncept uveden u konkretnu prasku Hrvatske. Centri za socijalnu skrb imaju liste za procjenu manipulativnog, otuđujućeg ponašanja za koje nisam sigurna kakve su karakteristike. To nisu psihologijski instrumenti', rekla je.

Sena Puhovski, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja rekla je da se može govoriti o otuđenju, a jednako tako i o psihološkom zlostavljanju djeteta, odnosno manipulacijom.

'Rasprava nije o tome postoji li otuđenje, nego manipulira li se njime. Je li nešto trenutačno u priručniku ili nije kao dijagnoza ne govori postoji li ta pojava, nego jesmo li odlučili da je to patološka pojava pa smo je odlučili staviti u priručnik. Voljela bih da vidimo što je predmet razgovora - ima li otuđenja ili može li se manipulirati', kazala je.

Jindra je razgovarala s više od 40 majki. Rekle su joj da su žrtve sustava za zaštitu djece i obitelji, da prijavljuju da su silovane i da imaju dijete te da ih se 7 godina prisiljava da to dijete mora viđati svoga oca, iako se utvdilo da je dijete nastalo silovanjem.

'Žena to dobija zbog traume koju je proživjela, pa joj oduzmu dijete i dodijele ga ocu koji živi u drugom gradu. Odvojene su od djece privremenim sudskim mjerama. Što se tiče otuđenja od roditelja mi smo na Divljem Zapadu, i žao mi je što to ne znate', obratila se Peto Kujundžić i pitala može li uvažiti da se to doista događa roditeljima u sustavu.