VMRO-DPMNE – pirova pobjeda koja se vrlo brzo može pretvoriti u poraz

VMRO-DPMNE u posljednjih 10 godina četiri je puta trijumfirao na izborima upitne regularnosti, a nakon svake pobjede na ekranima gledali smo isti ritual - Vladimir Gjorčev, parlamentarni bombarder te stranke, izlazi pred novinare i nabraja općine u kojima su pobijedili svog arhineprijatelja SDSM. Ove je godine u motivacijski govor dodao novu dozu cinizma nabrajajući i općine s albanskom većinom u kojima su izgubili od SDSM-a. Time se nadovezao na agresivnu kampanju vladajućih koji su napadali opoziciju da se obraća albanskom biračkom tijelu i zaziva podjelu Makedonije. Bio je to pokušaj okupljanja makedonskog biračkog tijela na platformi antagonizma prema Albancima, no čak i uz tako proračunatu kampanju, VMRO-DPMNE osvojio je 30 tisuća glasova manje nego na izborima 2014. i neće moći formirati vladu ni uz pomoć prirodnog partnera s albanske strane DUI-ja. Ipak, njihovi simpatizeri imaju što slaviti – činjenicu da su, uz kozmetičke promjene par stranačkih igrača optuženih za kriminal, na izborima dobili dovoljno glasova da nastave opstruirati ispunjenje preduvjeta za poštene naredne izbore: reviziju popisa stanovništva, istrage sadržaja prisluškivanih razgovora i demokratizaciju javnih ustanova.

SDSM – pobjeda kao spin za poraz

Predsjednik SDSM-a Zoran Zaev potrčao je proglasiti pobjedu nešto poslije 23 sata, u trenutku kad je ova stranka kaskala za VMRO-DPMNE-om nekih 25 tisuća glasova. Sklopio je ad hoc govornicu pred zgradom makedonske Vlade i okupljenim simpatizerima urlajući poručio da je ovo 'povijesni dan, jer je režim pao na najpošteniji način – olovkom'. I zbilja, činjenica da je SDSM uzeo 150 tisuća glasova više nego prije dvije godine i uza se okupio dio građanskog, neutralnog biračkog tijela njihovu vodstvu može izgledati kao pobjeda. No,činjenica da je najjača oporbena stranka izašla na izbore iako za njih nisu ispunjeni preduvjeti, pokazuje da je Zaev očekivao 'pravu' pobjedu, ali se ona nije dogodila, pa ju je odlučio prezentirati kao spin. Čak i da uz pomoć oporbenih albanskih stranaka nabildaju alternativnu koalicijsku vladu, ona bi bila preslaba da zemlju izvuče iz ruševina s maskom baroknih fasada koje za sobom ostavljaju Gruevski i VMRO-DPMNE. Stoga je proglašenje 'pobjede' zapravo nada u razvlačenje trakavice oko formiranja vlade, jer vrijeme radi za socijaldemokrate, pogotovo ako dođe do novih izbora, a specijalni sud koji istražuje kriminalne radnje prethodnika stigne dalje od optužnica.

Albanske stranke – svi su 'pobjednici', ali tko će u fotelje?

Pobjedu je sinoć proglasio i Ali Ahmeti, šef DUI-ja, i dalje najjače stranke Albanaca u Makedoniji, iako je ta stranka prepolovila broj glasova u odnosu na 2014. i izgubila podršku većine pripadnika drugog konstitutivnog naroda u Makedoniji. Razlozi za to leže u raspadu stranačke stege nakon što se ispostavilo da su i DUI-jevi dužnosnici umočeni u korupciju i kriminal, ali i pojavi alternativnih političkih grupacija među samim Albancima. Riječ je o Alijansi za Makedoniju, stranci otpadnika od DUI-ja te pokretu BESA, nešto radikalnijoj političkoj opciji koja je organizirala svoje prosvjede protiv vlasti, a po metodama djelovanja podsjeća na hrvatski Živi zid. Te dvije političke opcije zajedno su osvojile više glasova od DUI-ja, a svaka pojedinačno od druge dosad najjače albanske stranke, DPA, pa će Albance u makedonskom parlamentu sada zastupati četiri stranke. Za razliku od Makedonaca, koji su se stisnuli uz dvije vodeće stranke, Albanci su svoje glasove rascjepkali i tako dodatno zakomplicirali ishod postizbornih pregovora. A pritom su, također za razliku od Makedonaca, jasno kaznili dosadašnju vladajuću opciju.

Što sad, i tko je pravi pobjednik, a tko gubitnik?

Iako postoci glasova još nisu službeno pretvoreni u parlamentarne mandate, u postizbornim pregovorima izgledno je formiranje dva bloka. Jedan bi trebali činiti VMRO-DPMNE uz svog dosadašnjeg partnera s albanske strane DUI, koji čak ni sa zastupnicima iz dijaspore zajedno nemaju podršku 50 posto birača, pa će saveznike morati tražiti među manjim albanskim strankama. Na istu trgovinu vjerojatno računaju i u SDSM-u, koji bi mogao imati nešto lakši posao, jer treba pridobiti tri albanske stranke koje se nominalno protive DUI-ju. No teško je zamisliti da bi ikoja od te dvije vlade mogla stabilno funkcionirati, imajući u vidu velike apetite i koruptivne navade makedonske politike. Iako promatrači tvrde da su izbori napokon bili podnošljivo regularni, apsurd je taj da njihov ishod Makedoniju uvlači u razdoblje nove napetosti, za koju se nadamo da se u tom temperamentnom grotlu neće ponovno preliti na ulicu. Naime, možda su sve stranke proglasile pobjedu, ali u Makedoniji je već godinama najveći gubitnik osiromašeni i poniženi narod.