Evo koje su najznačajnije promjene na budućim tenkovima koje zajednički proizvodi britanski BAE Systems Land i njemački Rheinmetall (RBSL), a koji bi zbog rata u Ukrajini i zahuktale modernizacije britanske vojske trebao stići do krajnjih korisnika prije ranije dogovorenog roka.

Projekt Challenger 3 najnovija je obnova već postojećeg Challengera 2, tenka koji su nedavno uništile ruske snage u srazu s ukrajinskom vojskom. London je početkom siječnja ove godine donirao Kijevu 14 Challengera 2, koji u sastavu ukrajinskih obrambenih snaga djeluju kao potpora, a riječ je o tipu glavnog borbenog tenka koji do Ukrajine nije zabilježio veće probleme na bojišnici.

Prema pisanju specijaliziranog britanskog portala za obrambena pitanja Shephard Media, svaki Challenger 2 tijekom nedavno započetog procesa nadogradnje bit će ogoljen i ultrazvučno testiran, nakon čega će biti pregledana svaka pojedinačna komponenta kako bi im se produžio radni vijek. Proizvodnja novih kupola već je započela u tvrtki Armstrong Works u Newcastleu, gdje su se ranije proizvodili avioni i lokomotive, a prva isporuka moderniziranog tenka očekuje se 2025. godine, što je dvije do pet godina ranije od prijašnjeg roka.

Valja napomenuti da Challenger 3 trenutno ostaje isključivo britanski program. Od 227 tenkova Challenger 2, koji su sada u službi britanske vojske, aktualni planovi predviđaju nadogradnju njih 148 na platformu Challenger 3.

Potpuna digitalizacija u izraelskom aranžmanu

Budući glavni tenk britanske vojske zadržava mnoge mogućnosti i komponente Challengera 2, ali također ima nekoliko nadogradnji namijenjenih poboljšanju borbene efikasnosti i zaštite same platforme. S generičkom arhitekturom vozila, Challenger 3 je potpuno digitaliziran, što omogućuje posadi dijeljenje i prikupljanje podataka u stvarnom vremenu s drugim sredstvima na razini borbene brigade.

Uz novu kupolu spojenu s postojećim trupom Challengera 2, Challenger 3 integrira sustav aktivne zaštite (APS), novi top kalibra 120 milimetara s glatkom cijevi te nadogradnje trenutnog nišana i optike. Zadržao je pritom posadu od četiri vojnika kao prethodnici, a koja se sastoji od vozača na središnjoj poziciji, na prednjem dijelu trupa, zapovjednika, ciljača i punjača u kupoli.

Glavna nadogradnja zaštite Challengera 3 integrirani je sustav Trophy, a proizvodi ga izraelska tvrtka Rafael. Sustav Trophy pruža zaštitu testiranu u borbi protiv prijetnji raketama i projektilima, a istovremeno locira izvor neprijateljske vatre za trenutni odgovor. Izraelci iz tvrtke Elbit potpisuju laserski sustav za rano upozoravanje (ELAWS) s pokrivenosti u opsegu od 360 stupnjeva. Elbitov ELAWS može detektirati, kategorizirati i precizno odrediti laserske izvore kao što su daljinomjeri, protutenkovske vođene rakete, označivači ciljeva i infracrveni iluminatori. Trenutno nije poznato gdje će ELAWS biti montiran na Challengeru 3, iako se očekuje da će slijediti izraelski tenk Merkavu III u korištenju antenskog jarbola postavljenog na kupoli.

Teži od prethodnika

Challenger 3 dobiva i nadogradnju svojeg prijašnjeg oklopa Chobham/Dorchester u obliku novog modularnog oklopa Epsom/Farnham. Prema dostupnim informacijama, novi oklop donosi poboljšanja u odnosu na prednji luk za povećanu sposobnost preživljavanja na bojnom polju. Nova kupola ima pet izbacivača dimnih granata L8 postavljenih sa svake strane i zadržava sposobnost Challengera 2 da dodatno postavi dimnu zavjesu ubrizgavanjem dizelskog goriva u ispušne cijevi motora.

Za novi Challenger osiguran je dizelski motor Perkins zapremine 26,1 litru, a ugradit će se poboljšani sustav hlađenja motora. S ukupnih 1500 konjskih snaga, novi motor trebao bi pružati maksimalnu brzinu od 60 kilometara na sat na cesti i 40 kilometara na sat izvan nje. Kada bude opremljen ovim nadogradnjama, Challenger 3 će imati kapacitet goriva od 1592 litre i maksimalni domet od 500 kilometara. Također, očekuje se ugradnja treće generacije hidro-plinskog sustava ovjesa, čime se povećava točnost paljbe u pokretu. Treba reći da je Challenger 3 s ukupnom težinom od 66 tona za tonu teži od svojeg prethodnika.

Naoružan Rheinmetallovim topom L55A1 s glatkom cijevi od 120 milimetara, glavna nadogradnja Challengera 3 u odnosu na prethodnika nudi unaprijeđenu varijantu L55 ugrađenu u obitelj glavnih borbenih tenkova Leopard 2A6/A7. Inače, britansko usvajanje glatke cijevi od 120 milimetara osigurava sličnost s drugim članicama NATO-a koje koriste platforme kao što su Leopard 2A7 i M1A2 Abrams.

Nudeći povećanu točnost, domet i moć prodora, usvajanje 120-milimetarske glatke cijevi predstavlja prvo britansko udaljavanje od užlijebljenih cijevi za glavne borbene tenkove. U skladu sa standardom NATO-a, Challenger 3 povećava interoperabilnost sa saveznicima, dopuštajući pristup najnovijem streljivu s kinetičkom energijom i programibilnom visokoeksplozivnom višenamjenskom streljivu.

Borbene sposobnosti 'lovca ubojice'

Također, planirana je ugradnja koaksijalne strojnice L8A2 kalibra 7,62 milimetra, postavljene lijevo od topa, s mogućnošću montiranja strojnice L37A2 istog kalibra na kupolu zapovjednika. Očekuje se da će tenk nositi 50 granata kalibra 120 i 4000 metaka kalibra 7,62 milimetra. Uz to, Challenger 3 zadržava takozvanu sposobnost lovca ubojice svog prethodnika i dobiva nadogradnju na cijeloj platformi za ciljnik i optičke sustave. Naime podizvođač Thales osigurava nezavisne dugometne primarne ciljnike za zapovjednika i strijelca s automatskim praćenjem cilja i toplinskim načinima rada za operacije tijekom dana i noći.

Thales će također isporučiti sustav za obradu signala (SPS), osiguravajući tenku videopraćenje te mogućnosti pretraživanja i otkrivanja širokog područja (WASAD). Osim toga, vozač dobiva novi vidokrug uz prednje i stražnje termalne kamere za poboljšano otkrivanje prijetnji u obliku improviziranih eksplozivnih naprava. Nadogradnje Challengera 3 uključuju i instalaciju lokalne mreže uz povezivanje s britanskim radijem Bowman te komunikacijskim i informacijskim sustavima Morpheus.

Dostupne informacije ukazuju na to da projekt Challenger 3 vrijedi 1,17 milijardi dolara, odnosno da jedinični trošak za svaku od 148 nadogradnji Challengera stoji oko 5,03 milijuna dolara.