E, da, došla cica na kolica, sasvim doslovno. Da samo znate koliki su me nagovarali da pišem nešto o Cici i kako su to uporno i revno činili, baš kao da se samo čeka moj sud i onda se tamo piće prestaje naplaćivati, Zagreb dobiva karipsku klimu, plaće rastu, cijene padaju i nikom nije lepše neg' je nam'. Stvarno, ljudi su nekako posebno vezani uz ovu birtiju, oni koji je vole doživljavaju je domom, vide u njoj nešto više od mjesta na kojemu povremeno (ili svakodnevno, okej) popiješ piće.

Razumijem to, Cici se ne može poreći originalnost i, hajde, upotrijebit ću tu riječ, progresivnost, dosta rijetke biljke u svemiru ugostiteljskih objekata, ali opet, pretjerano oduševljavanje smatram mrvicu neprimjerenim, čak i neiživljenim.

Cijene
Sasvim gradske. Kava s mlijekom je 10, čaj 13, a kola 15 kuna. Decilitar vina (crno ili bijelo) je 10 kuna, cjenik ne precizira o kojem je vinu riječ, piše samo 'kvalitetno', mali gemišt je 13, srednji 15, veliki 21. Izbor piva nije nešto zbog čega bi se trebalo posebno uzbuđivati iako imaju ne baš uobičajeno Nikšićko (0,3 stoji 17 kuna) i Budweiser (0,5 je 18), a boje ovih svakodnevnih brane Karlovačko (16) i Velebitsko (17), cijene za velika piva, naravno. Zato je ponuda rakija izvan svake pameti. Čak su ih podijelili na stolne (te su po 12 kuna), kvalitetne (15) i vrhunske (20), klasifikacija inače uobičajena za vina. Ove prve su još podijeljene na 'slatke' (medica, višnja, borovnica…), 'ne tako slatke' (rogačica, smokva, biska…) i 'jake' (travarica, šljiva, marelica), ali možete tu pronaći svakakvih čuda pa i rakije od masline, kadulje ili lavande.

Cjenik je inače, barem je tako u ovom trenu, zapravo 'privremeni cjenik', otisnut na običnom papiru u obliku zbrčkane knjižice s ponekom očitom pogreškom napisan u Wordu. Neprihvatljivo. Mislim da nikome ne bi bilo teško čekati da se napravi pravi cjenik koji će, uvjeren sam, biti fensi i lijepo dizajniran.

Interijer
Upravo genijalan. Cica je jedno od istinski rijetkih mjesta koje brine o svome izgledu, koje se oko njega trudi i mijenja ga. Pamtim nekoliko različitih inkarnacija Cice, a nekoliko sam ih sigurno i zaboravio. Upečatljiva je ostala ona sa strojevima za pranje rublja koji glume stolove, onda ona s krojačkom lutkom u ronilačkom odijelu i lebdećim stolcima pa sve do ove aktualne gdje središnje mjesto zauzima stol oko kojega može stajati barem desetak ljudi, a koji je zapravo raketa na kotačima, solidno dizajnirana, možda nespremna da krene u svemir, ali će vaše piće pridržavati bez gunđanja. Tu je i jedna žičana daska za surfanje, također zgodan stol, unikat, razumije se.

Prostor je inače nevelik, čak skučen, tek jedna prostorija od kojih dvadesetak ili maksimalno trideset kvadrata, ali prostorija o čijem se uređenju vodi puno računa, pomno ga se osmišljava, brine se o detaljima. Možda se više vodi računa o vizualnom dojmu nego o praktičnosti, ali postoji puno gorih stvari koje se mogu reći o interijeru nekog kafića, to uopće ne mora biti mana. Možda je i uređen malo pretenciozno, ali ljudi to vole pa je i taj grijeh lako oprostiti.

U tom se nevelikom prostoru zimi zna nagužvati nevjerojatan broj osoba pa sve zna podsjećati na one eksperimente s maksimalnim brojem osoba koje se mogu natiskati u telefonsku govornicu, a u zadnje su vrijeme petkom uveli program nazvan Cicanje na kojem isto zna biti solidna gužva, ali to nije čudno budući da je upad besplatan, di-džejevi dobri i nadahnuti, a posjetitelji uglavnom veseli, raspoloženi i opušteni.

Usluga
Nasmiješena, uglavnom nasmiješena. I komunikativna. Ovo je jedno od onih mjesta gdje će konobari s vama proćaskati ako to želite, onako usput, između dvije narudžbe i najbolje od svega je što znaju prepoznati je li to vaša šalica čaja ili nije, ako nije, pustit će vas na miru, a ako jest, dobit ćete dojam da se s njima možete i sprijateljiti. Ponekada i plešu, znaju i dizati atmosferu, veseli su, vrckasti. Kada je gužva, znaju biti čangrizavi i nervozni, ali tko ne bi.

Klijentela
Kul ekipa. Dizajneri, arhitekti, mnogobrojni turisti koji se tu osjećaju kao da su pronašli sveti gral iako su to samo rakije, gradski fashion brijači, hipsteri svih boja, oblika i veličina, zaljubljenici u elektroničke zvuke, moderni hipiji kojima ne nedostaje novca, ljubitelji životinja, ljudi kojima je način na koji im stoji kosa predstavlja važnu okupaciju, novinari, fotografi, snimatelji, TV zvijezde u usponu, radijski voditelji, ljudi iz medija općenito.

Na ovakvom je mjestu sasvim nepotrebno govoriti o slučajnim prolaznicama, jer njih ima i uvijek će ih biti s obzirom na predivnu poziciju na kojoj se ovaj kafić smjestio, ali većina onih koji se tu osjećaju kao kod kuće su oni čiji izrazi lica kao da govore da oni znaju nešto što ostali smrtnici ne znaju, tajnu dobre zabave ili čarobnog napitka iz Asterixa, svejedno. To može biti iritantno ako ih shvaćate onoliko ozbiljno kao što oni shvaćaju sami sebe, no ako im pristupite s ironijskim odmakom, a istovremeno bez ljutnje i predrasuda kao što to stari Tacit reče, možda se i iznenadite i shvatite da se iza naizgled blaziranih persona kriju prijazni ljudi u čijem ćete društvu uživati bez zadrške, potpuno.

Sanitarije
Za obaviti nuždu okej, ali ništa više od toga, samo okej. Tu sigurno nećete doći kontemplirati o životu, riješit ćete se tereta i brzo se vratiti nazad u uzbibano grotlo petka ili subote navečer ili pak tihu siestu kave u radni dan poslijepodne.

Posebna prednost
Odlična lokacija, sjajna terasa. Oba dijela obaraju, i onaj pred zgradom i onaj s druge strane ceste. Tko god prolazi Tkalčićevom, mora tu proći i ne može vam promaknuti, samo širom otvorite oči.

Posebni nedostatak
Nema se tu što posebno prigovoriti, ovo je jasno profilirano mjesto i oni koji ga vole imaju svoje razloge isto kao što i oni koji ga zaobilaze imaju svoje razloge.

Napomena
Sjajan kafić za dovesti strance koji su u posjetu Zagrebu, možda i najbolji. Ima tu neku kozmopolitsku vibru, djeluje svjetski.

Summa summarum
Svaka čast na usmjerenosti, žaru, ambicijama, glazbenom programu, konobarima i kul faktoru. Dao bih Cici bez ikakvih problema deset od deset i bilo bi to vjerojatno potpuno zasluženo, ali subjektivan kakav jesam ne mogu se prisiliti na to. Za sada samo ogromna devetka, a doći će oni i do maksimuma ako osvane dan kada će se tu i student agronomije iz provincije osjećati jednako ugodno kao i student dizajna koji je šesta generacija rođenih Zagrepčana.
http://www.facebook.com/groups/cicamedica/