Justin Trudeau, čija je Liberalna stranka formirala vladu s više od 180 od ukupno 338 osvojenih mjesta u Zastupničkom domu parlamenta, u svakom smislu pravi je nasljednik svojeg oca, 15. kanadskog premijera i državnika legendarnih proporcija čija je ostavština povijesnog značaja za Kanadu.

Sam Trudeau mlađi, navikao na svjetla pozornice zbog svojeg oca o kojem je televizijska kuća CBS snimila biografsku seriju, u politiku je ušao tek nedavno, prije sedam godina, kada je ušao u parlament kao zastupnik Liberalne stranke. Iako su kolege iz stranke u njemu vidjele golemi liderski potencijal, Trudeau mlađi odbijao je voditi stranku sve do 2012. godine kada se kandidirao na stranačkim izborima i premoćno pobijedio. Kolika je Trudeauova popularnost unutar stranke, govori i podatak da su njegovi stranački rivali jedan po jedan odustajali u utrci za predsjednika stranke, znajući da je mladi političar nepobjediv.

Sada pobjednička Liberalna stranka godinama je bila slab oponent konzervativcima koje je 10 godina vodio Stephen Harper. Na parlamentarnim izborima 2011. godine liberali su osvojili tek 10 mandata, što je ocijenjeno povijesnim porazom stranke koja je proizvela i utemeljila mnoštvo vrijednosti na koje su Kanađani s pravom ponosni. Slab politički rezultat bio je krajnje upozorenje da u redovima liberala hitno treba mijenjati prvu postavu.

Trudeau je najprije unutarstranačkom pobjedom poslao u ropotarnicu prošlosti nepokolebljivog predsjednika liberalne stranke Michaela Ignatieffa i njegovu privremenu zamjenu Boba Raea. No u stranci je bilo i onih skeptika koji su mladom političaru zamjerali neiskustvo. Za njih je on bio tek sin bivšeg premijera, politički aktivist i učitelj, a ne odvjetnik ili uspješni biznismen kao većina njegovih političkih vršnjaka.

Bez dokaza o potvrđenoj političkoj mudrosti, mlađi Trudeau morao se hrvati s neizbježnim usporedbama s ocem vizionarom i kritikama koje su išle toliko daleko da su pojedini čak sumnjali u njegov intelektualni kapacitet po kojem je bio poznat Trudeau stariji, inače odvjetnik i profesor. Sumnje u kapacitet nestale su upravo za vrijeme pogreba starijeg Trudeaua, kada je Justin održao zapažen oproštajni govor i prvi put potaknuo ideje o svojim političkim potencijalima.

Uočen kao veliki potencijal, Trudeau je predstavio svoj pobjednički plan sadržan u pet točaka koji su liberali zdušno prihvatili shvativši da je izborni program oružje kojim će srušiti Harpera, koji je ionako bio na meti javnosti zbog autokratskog ponašanja i nesposobnosti da gospodarski oporavi zemlju.

Plan s pet ključnih točaka koje uključuju poticanje na potrošnju, podizanje poreza za najbogatije, legalizaciju marihuane, jačanje još multikulturalnije pluralističke Kanade uz potporu imigrantima te reformu izbornog sustava, Trudeauov je program kojim jamči uspjeh.

Potaknuti potrošnju u post-recesijom dobu, smatraju ekonomski analitičari, bit će najteže. Trudeau je, pak, naglasio da će proračunski deficit riješiti velikim infrastrukturnim potrošnjama koje će zauzvrat potaknuti posrnulo gospodarstvo. Takav stav se uvelike razlikuje od konzervativne platforme koja je u predizbornoj kampanji obećala uravnotežen proračun, no upravo potrošnjom, smatra novi premijer, stići će se do uravnoteženog i stabilnog proračuna već za četiri godine.

Ta potrošnja pridonijela bi i izgradnji zelene infrastrukture kako bi Kanada postala još više ekološki prijateljska, pogotovo nakon što je Harper uveo opsežne rezove u programima zaštite okoliša i ulaganja u eksploataciju naftnog pijeska.

Najavljen je i porez na bogatstvo, što je posebno zabrinulo konzervativce. Prema Trudeauovu planu, oporezivat će se svatko tko zarađuje više od 200.000 dolara godišnje. Istovremeno, smanjit će se porezi na manju godišnju zaradu, čime će se ojačati srednji sloj Kanade. Trudeauova porezna politika je mahanje ‘crvenom krpom’ pred očima konzervativaca koji su favorizirali smanjenje poreza za bogate Kanađane i velike korporacije preko leđa srednjeg sloja, što je u konačnici i prevagnulo za pobjedu liberala na netom održanim izborima.

Mladi ali odlučni političar obećao je i legalizirati marihuanu, čija je uporaba, prema njegovim tvrdnjama,* dosad mnogim Kanađanima donijela samo nepotrebne probleme i dosjee u policiji kojoj postupanje prema uživateljima samo stvara dodatne troškove.

Sama Trudeauova politika spram te zelene biljke nije kontroverzna koliko su prijeporne Harperove kritike upućene šefu liberala zbog njegova priznanja da je konzumirao marihuana pregršt puta, uključujući i kao zastupnik u parlamentu.

Harper je upravo prema marihuani kao lijeku za najteže bolesti bio izuzetno kritičan te je biljku proglasio jednako štetnom kao i duhan. No Trudeau je nepokolebljiv te će se, kako je najavio, marihuanom pozabaviti već na proljeće iduće godine, iako nije izdvojio pojedinosti kako će se ona oporezivati i distribuirati.

Sin političara koji je uveo dvojezičnost i mogućnost lakšeg useljavanja u Kanadu, u predizbornoj retorici naglasio je svoje pluralističke i multikulturalne poglede te duboku želju da nastavi potporu imigrantima i Kanađanima svih kultura.

Još za vrijeme vladavine konzervativaca oštro je prozivao Harpera za antiimigrantsku politiku, obećavši da će liberali podržati neposrednu obradu 25.000 sirijskih izbjeglica sa 100 milijuna dolara uloženog novca u njihovo lakše asimiliranje, dok je istovremeno čelnik Konzervativne stranke pristao na obradu tek 10.000 izbjeglica. Uz to, Trudeau je obećao i okončanje kampanje ‘NE nikabu’ koju su pokrenuli konzervativci kako bi muslimankama zabranili nošenje tradicionalnog vela koji tek djelomično pokriva lice.

Konačno, Trudeau je obećao reformu izbornog sustava uvođenjem online glasanja i ravnopravnije zastupljenosti u kanadskom parlamentu, što će, smatraju konzervativci, Kanadi donijeti više koalicija i manjinskih vlada koje su u pravilu spore i manje učinkovite.

Liberali na čelu s Trudeauom imat će relativno lagan put donošenja zakona kroz parlament zahvaljujući svojoj većini, smatraju politički analitičari, no to će potrajati neko vrijeme budući da je konzervativna ostavština duboko ukorijenjena u kanadsko društvo. U svakom slučaju, Trudeauu unatoč simpatijama medija neće biti posve lako na tom putu punom neizvjesnosti i učestalih udaraca ispod pojasa, koji su gotovo pa pravilo u svim političkim arenama.