‘Pod krošnjama tog u istarskom puku najomiljenijeg drveta najbolje se osjeti ono što s našim sloganom ‘u ritmu prirode’ želimo poručiti gostima’, kaže Draženka, rođenjem Zagrepčanka, a po profesiji novinarka koja je svoje informativne dane odradila u Švicarskoj, kao dopisnica Hrvatskog radija. Turistička trudbenica postala je slučajno, ali nimalo slučajno njena turistička priča nije dobila čitav niz međunarodnih priznanja.

Stancija 1904 proglašena je Europskom destinacijom izvrsnosti (EDEN) 2012/2013, ima priznanje ‘Recommended on TripAdvisor', a diči se preporukom planetarno popularnog magazina CondeNast Traveller. Njena škola kuhanja u američkom magazinu Gourmet specijaliziranom za gastronomiju, svrstana na 47. mjesto u svijetu.

‘Istru sam otkrila prije 27 godina, kupivši 1989. mali apartman s vrtom u Barbarigi. Suprug i ja željeli smo svoj mir i mjesto gdje bismo mogli otići napuniti baterije. S tog mjesta krenula su naša istraživanja Istre pa i susret s pojmom stancije’, priča Draženka.

Ime stancija (prema tal. stanza: soba) ili po naški dvori označava graditeljski i gospodarski kompleks utemeljen na obiteljskoj zadruzi. Priča se zasniva na ugovornom pravu iz razdoblja posljednje kolonizacije Istre u 17. i 18. stoljeću, a prema njemu kolonisti nisu stjecali vlasništvo nad zemljištem nego samo pravo plodouživanja, ispaše, korištenja drva te građenja. Stancije su karakteristične za južnu i zapadnu Istru (područje nekadašnjega pulskog i porečkog agera), ali se pojavljuju i u drugim dijelovima Istre. Sadrže sve elemente ruralne arhitekture, a u organizaciji prostora slijede načelo postupnog dodavanja sličnih elemenata. Vrhunac u gospodarskom korištenju ruralnoga prostora dosegnut je potkraj 19. stoljeća, a odumiranje počinje nakon 2. svjetskog rata, kad je velik broj stancija bio napušten. Početkom devedesetih, s početkom revitalizacije istarskog sela, počinje obnova starih stancija.

‘Moj prvi susret s našom Stancijom 1904. (zovemo je tako jer je sagrađena te godine) zbio se 1999. godine nekako u ovo doba - u rano proljeće. Stancija se nalazi nadomak renesansnog gradića Svetvinčenta, na idealnom mjestu. Želite li putovati u unutrašnjost Istre ili na 20 km udaljenu morsku obalu. Pula, Rovinj, Poreč – sve su to mjesta koja se nalaze 20 do 30 km od Stancije 1904. Zdanje je imalo dva kućna broja, dva ulaza i 11 vlasnika! E da, prodavala se samo jedna kuća, a druga tada još nije bila na prodaju. Tada je Stancija izgledala poput uspavane ljepotice. Vidjelo se da su tu živjeli pravi gospodari, vrijedni i marljivi koji su od jutra do mraka radili u šumama, vinogradima, maslinicama...’, priča Draženka i kratko skicira potragu za 11 suvlasnika koji su se rasuli od Žminja, Pule, Opatije, Labina, Bologne, New Yorka... Za naše prilike borba s papirima nije dugo trajala - osam mjeseci.

‘Željeli smo kupiti ili sve ili ništa. U gruntovnici u Puli morala sam i sve ostavine koje su bile u međuvremenu obavljene u tim kućama dovesti u red. Nekoliko dana nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora pozvali smo cijelo selo na ‘čašu razgovora’ da se upoznamo. Krenulo je šestomjesečno čišćenje imanja da vidimo što smo uopće kupili, a nakon toga četiri godine rekonstrukcije i obnove, pod nadzorom restauratora. Puno stvari morali smo i po dva puta obnavljati jer radovi nisu bili dobro napravljeni’, pripovijeda Draženka dok pokazuje zdanje s vrtom u kojem raste 127 vrsta biljaka. Imanje se prostire na 4.000 četvornih metara, a gostima je na raspolaganju kuća za odmor i tri apartmana s ukupno 16 kreveta. Svi smještaji kategorizirani su s 4 zvjezdice, a dva apartmana prilagođena su osobama s invaliditetom. Konoba je na raspolaganju samo gostima na smještaju, zatvorenoga je tipa. Dječje igralište i parkiralište ograđeni su prirodnim istarskim kamenom – suhozidom. Stancija 1904 je otvorena je čitave godine, a tople zimske dane, puno prije nego su smišljeni energetski certifikati, jamči savršena toplinska izolacija u kombinaciji sa snažnim sustavom centralnog grijanja. Financijski priča izgleda ovako: bračni par Moll došao je iz Švicarske s ušteđevinom, ali je Stancija tražila i kredite. U to doba bilo je to najveće privatno ulaganje u Hrvatskoj: u pet godina doseglo je milijun eura.

‘O turizmu nisam nikada ozbiljno razmišljala, samo sam oduvijek voljela kuhati i ugošćavati prijatelje. Puno sam i proputovala tako da se i na taj način uči ‘kako biti dobar domaćin’ i kako uljepšati vlastiti dom. Naravno, treba poštovati tradiciju mjesta u koje dolazite, tako da su opet potrebni kompromisi kako biste zadržali sklad i ravnotežu neke kuće, imanja. Prvi turisti došli su iznenada, a slučaj je htio da su bili Zagrepčani’, kaže Draženka koja i danas pamti imena svojih prvih gostiju. Danas posjetitelji Stancije 1904 dolaze iz cijeloga svijeta zahvaljujući preporukama poznatih svjetskih vodiča; do početka recesije i hrvatske krize velik broj gostiju dolazio je iz Hrvatske, a od 2010. prevladavaju strani gosti.

‘Veliko mi je iznenađenje u početku bilo to da gosti traže hranu. Mi smo im pripremili apartmane s kuhinjama, ali rijetko tko je želio sam kuhati. Tako je počela priča s našim popularnim brunch-doručcima do 11:30, potom istarskim večerama, zatim je krenula škola kuhanja koju sam započela s Vanesom Borčić iz Londona... Malo po malo počeli su dolaziti i poznati kuhari i novinari iz cijeloga gastro svijeta. Za neke sam tada čula prvi put, neki su dolazili anonimno pa objavljivali svoje recenzije... Meni su najdraži ti anonimni recenzenti jer je čovjek neopterećen i radi samo onako kako najbolje zna i umije, opušten’, pripovijeda Draženka svoju gastro-štoriju čije glavno polazište je autohtona istarska kuhinja.

Na meniju se nalaze domaći kruh iz krušne peći sa začinskim travama, ručno rađene tjestenine s tartufima, šparogama, gljivama i različitim mesnim umacima, maneštre, istarska supa te tradicionalne slastice koje su tematski podijeljene na četiri godišnja doba, podjednako obrađujući ‘plavu' i ‘zelenu' kuhinju

‘Dva su pravila moga pristupa: koristim samo one namirnice koje priroda nudi u određenom periodu godine. Zašto četiri godišnja doba? Zato što je tako lakše raditi, namirnice samo uberete u vrtu ili na proplanku ili otiđete do susjednog OPG-a po namirnice... Danas smo i mi OPG, tako sam jednom prilikom vodila gospođu da sama uzme jaje iz gnijezda. Ostala je iznenađena kako je jaje još toplo! Drugo koristim samo lokalne proizvode koji se nabavljaju od malih proizvođača iz Istre’, pojašnjava Draženka, pa se nasmije dodajući kako ‘povratak u ritam prirode nekim gostima zna biti šok’. Ilustrira to s pričom o dvije Amerikanke koje su nakon dva noćenja u Stanciji zatražile da im pronađe novi smještaj. I to ni manje ni više nego u hotelu na najvišem katu.

‘Rekle su mi da je moja Stancija super, ali da nisu naučene toliko dugo hodati po zemlji i travi jer su živjele u New Yorku i bile naučene na asfalt i visoke nebodere!’ kaže Draženka, čija je Stancija i neka vrst diplomatskog rariteta. Osim što je idealna kuća za odmor, ona je i službeno predstavništvo konzulata Švicarske konfederacije za Istarsku i Primorsko-goransku županiju.

‘Tu dužnost obavljam od 1. svibnja 2015, dakle uskoro ću napuniti prvu diplomatsku godinu dana. Trebala sam preseliti u veći grad, no kada sam uvidjela da u Smoljancima imam sve potrebito za voditi konzulat, odlučila sam ostati doma. Pa makar po cijenu ne dobivanja mandata. Prihvaćeni su moji uvjeti i tako je konzulat Švicarske konfederacije u Smoljancima vjerojatno najmanji konzulat na svijetu – mislim na broj stanovnika mjesta u kojem se nalazi.U Švicarskoj živi jaka i vrlo živa hrvatska zajednica, koja broji oko 30.000 ljudi, a u Hrvatskoj jedna malo manja, ali isto tako aktivna švicarska zajednica. Samo prošle godine 200.000 švicarskih turista posjetilo je Hrvatsku. Većina od njih Istru i Primorsko goransku županiju. Švicarski turisti traže kvalitetu, a ovdje je zasigurno mogu pronaći, osim toga Istru zbog njene multietničnosti doživljavaju kao Švicarsku u malom’, kaže Draženka.

Priča o diplomaciji i međunarodnim vodama vodi nas do njena najdražeg priznanja, nagrade Eden, i potpisivanja Briselske povelje kojom je Stancija 1904. proglašena najljepšom destinacijom u Europi u kategoriji Pristupačni turizam. Na ovom su imanju smještaj i okolica prilagođeni starijim osobama i osobama s invaliditetom, a jelovnici i cjenici osim na nekoliko jezika, pisani su i Brailleovim pismom za slijepe i slabovidne osobe. To će reći da se Stancija 1904. od 2013. nalazi na europskoj turističkoj karti u društvu najljepših i najboljih destinacija 28 zemalja. Tu posebnost Stancije da brinu za udobnost onih koji žive s hendikepom,  posebno su vrednovali istarski paraolimpijci koji su u nekoliko navrata snimali videospotove za promidžbu u Bruxellesu.

‘Od njih sam naučila, bez obzira na hendikepiranost, kako se upornim radom, točnošću i vjerom u bolje sutra, postižu svjetski rezultati’, kaže Draženka dok nas na rastanku vodi do posebne povijesne atrakcije. Nadomak Stancije je željeznička stanica i pruga kojom prometuje vlak s jednim vagonom na relaciji Pula – Smoljanci – Lupoglav. Vozne karte su od tvrdog kartona, kao u prošlom stoljeću, a kondukter sitniš čuva u metalnoj konzervi od sardina, strojovođa stanuje u kući odmah uz stanicu.

Tim vlakom Draženka s gostima rano ujutro putuje na pulsku tržnicu, tamo nabavljaju namirnice i onda se s izleta punih korpa vraćaju u kuhinju. Na toj stanici, kaže, dočekat će i kćer kad se nakon završetka studija u Beču vrati i preuzme posao.