Dvadeset i sedam odlagališta - koja su ministrovom odlukom trebala biti zatvorena posljednjeg dana prošle godine, od Svetog Ivana Zeline na sjeveru do Smokvice na jugu, no koja to nisu učinila zbog niza logističkih problema na mjestima na kojima bi otpad ubuduće trebao biti odložen - navodno je ocijenjeno prema konkretnim kriterijima. Potom je Ministarstvo odredilo da se najprije zatvaraju ona odlagališta s ocjenom manjom od 0,65, dok odlagališta u rangu od 0,66 do 0,90 mogu nastaviti raditi do izgradnje centara za gospodarenje otpadom.

U utorak, kada je tportal pisao o ovoj temi, iz Ćorićeva ministarstva detaljno su objasnili ove kriterije i dostavili dokumentaciju, između ostalog plan zatvaranja odlagališta koja su po obvezama prema Europskoj uniji ionako odavno trebala biti zatvorena. U toj dokumentaciji doista strši primjer Imotskog, ali i nekih drugih sredina koje su dobile niže ocjene - no svejedno im je dopušteno nastaviti raditi.

Za otoke vrijede ponešto drugačija pravila, pa je na svakome od njih predviđeno zadržavanje jednog odlagališta u idućem razdoblju, odnosno do izgradnje centara za gospodarenje otpadom.

'Ne znam kako objasniti građanima da će plaćati skuplji odvoz do 63 kilometra udaljenog Imotskog, i to na odlagalište koje je po svim kriterijima u znatno lošijem stanju nego naše i koje uopće nije formalno spremno prihvatiti tuđi otpad. Kad se zatvaraju odlagališta, dinamika se poštuje, a kada treba stvoriti pretpostavke za prihvat otpada na drugom mjestu - događaju se dramatična kašnjenja. Ova odluka samo nalaže bespotrebno vozanje smeća s jednog na drugi deponij, a čak ni to nije izvedeno logično. Vrgorac se moglo usmjeriti na 24 kilometara udaljene Ploče, u kojima postoji znatno veći kapacitet nego u Imotskom', kazao je Pranić za tportal, a potom nam je dan kasnije dostavio i dokaz da imotsko odlagalište ima ocjenu tek 0,45. Također, dostavio nam je fotografije ovih dvaju odlagališta, a one, po njemu, nedvojbeno dokazuju koje je u boljem stanju i za koje bi bilo logično da nastavi raditi.

Iz Ministarstva zaštite okoliša za tportal su naknadno potvrdili da se odlagalište 'Kozjačić u Imotskom doista ne uklapa u kriterije koje su nam dostavili samo dan ranije te pojasnili da je odluka o njegovu nastavku rada donesena 'i na temelju analize prostorne udaljenosti postojećih odlagališta otpada, godišnje količine otpada i potrebnog kapaciteta za odlaganje otpada s područja Splitsko-dalmatinske županije, a sve do otvaranja Centra za gospodarenje otpadom (CGO)'.

Ministarstvo: Kozjačić ostaje, ali...

'Konkretno, kapacitet za odlaganje otpada na području Splitsko-dalmatinske županije ograničen je i nije dostatan za prihvaćanje otpada do otvaranja CGO-a te je potrebno, osim zatvaranja odlagališta, prilagoditi kapacitet za područje županije troškovima sanacije pojedinog odlagališta i troškovima prijevoza otpada na drugo odlagalište, imajući u vidu udaljenost i godišnju količinu otpada. Slijedom svega navedenog, a uz naglasak na godišnju količinu otpada koja se odlaže na ovom području, odlučeno je da je prihvatljivo i ekonomski isplativo to da odlagalište Kozjačić u Imotskom ostaje otvoreno do popunjenja kapaciteta, uz istodobnu sanaciju, kako bi ispunilo uvjete za nastavak rada u odnosu na druge varijante', objasnili su u Ministarstvu.

U dokumentu na koji se pozivaju priznaju da sanacija u Imotskom nije ni započela te tvrde da to treba napraviti što prije.

Gradonačelnik Vrgorca Pranić ne prihvaća to objašnjenje.

Pranić: To je proizvoljan kriterij

'To je proizvoljni kriterij koji nije definiran u studiji zatvaranja odlagališta neopasnog otpada na području Republike Hrvatske i ne nalazi se u tablici kriterija za Splitsko-dalmatinsku županiju. Po toj logici, zašto se isti kriterij nije primijenio i za Grad Vrgorac, koji je prostorno najveći grad županije i najudaljeniji od budućeg centra za zbrinjavanja otpada u Lećevici? Imamo vlastiti kapacitet za još minimalno tri godine, a osim otpada s područja Grada Vrgorca, naš komunalac prikuplja otpad s područja susjedne Općine Pojezerje', kazao nam je Pranić.

Dokumenti Ministarstva zaštite okoliša, osim evidentnog kašnjenja u ispunjavanju obveza prema Europskoj uniji - jer osim 27 odlagališta zatvorenih na papiru, a ne i u stvarnosti, preostalo ih je zatvoriti još gotovo stotinu - otkrivaju dramatično stanje s otpadom upravo u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naime, većina odlagališta ipak će nastaviti s radom do popunjenja svojih kapaciteta ili do otvaranja Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici. Kad se jedno popuni, otpad će se preusmjeravati na iduće, a za većinu njih konačna destinacija trebao bi biti Karepovac u samom središtu Splita.

Konkretno, preostali kapacitet svih odlagališta u ovoj županiji iznosi nešto preko milijun tona, a godišnja količina proizvedenog otpada iznosi 215 tisuća tona. Za najviše pet godina, i to samo ako količina otpada ne bude rasla, sva odlagališta bit će puna k'o šipak.

A Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici po najoptimističnijim procjenama trebao bi proraditi tek 2023. godine.