Kako su ljubav i nada osnovni pojmovi ovogodišnje uskrsne poruke Đakovačko-osječke nadbiskupije, nadbiskup mons. dr. Marin Srakić ljubav je opisao kao kapu svih vrlina.

'Kada ona nedostaje, postupno nestaju i ostale vrline', kazao je mons. Srakić i ustvrdio kako danas nema dovoljno solidarnosti među ljudima i vrijednosti kao što je krepost.

'Nestaje vjere. Teško je reći što se događa. Čovjeka i Crkvu zahvatio je virus sekularizacije. Nestaje vertikale potrebne čovjeku, a nju čini odnos čovjeka prema Bogu. Taj se odnos na horizontalnoj razini manifestira kao humanizam i moralnost.'

Nadbiskup Srakić ocijenio je kako nestaju ozbiljna shvaćanja ljudskih prava, te se njima previše manipulira, dok je sve manje one ljubavi kakvu nam je Krist pokazivao. I upravo je to sačuvao u svome životu – poštovanje i ljubav prema Ocu, koja se onda očitovala u njegovoj ljubavi prema bližnjem, smatra.

'Čovjek mora imati nekakvu vrhovnu vrijednost, ideal! Makne li Boga s toga mjesta, mora nečim popuniti prazninu. Netko će se opredijeliti za euro, nekome će to biti politika i vlast, drugome dominacija nad drugima, seks i slično. Čovjek ne može ostati prazan. Ali, što više tu prazninu popunjava vrijednostima koje ga istinski ne mogu zadovoljiti, duboko u sebi ostaje nezadovoljan sve dok ne pronađe Boga kao svoj vrhovni cilj', pojašnjava mons. Marin Srakić

U takvim trenucima važno je potaknuti ljude da se ozbiljnije nose s problemima koji su ih snašli.

'Recimo, mnoge su obitelji u danima ovogodišnjeg Uskrsa prepuštene samima sebi. No postoji nada i – kao što u svom velikom djelu o nadi kaže komunist Ernest Bloch – otvorenost prema beskraju. U tomu pravcu moramo ići. Čovjek koji se tako nada, uza sve poteškoće, neuspjehe i razočaranja, ima perspektivu. Nada je most i oslonac, ali nije cilj. Ljubav je cilj!', ustvrđuje mons. Marin Srakić.

Podsjetio je i na poznatu misao ideologa komunizma, Karla Marxa, da je 'religija opijum za narod', te zaključio: 'Opijum dobro dođe kada ste bolesni, zar ne? Marx je loše mislio, ali kada čovjek malo razmisli, dobro je ispalo.'

Teško je mijenjati mentalitet

Neki poznanici novoga pape govorili su kako u Južnoj Americi nije stanovao u svojoj rezidenciji, nego u stančiću u kojem si je sam kuhao. A što se kuhanja tiče, nadbiskup kaže da đakovački biskupi već 60 godina nemaju svoju kuhinju te se hrane u zajedničkoj, skupa sa studentima.

Govoreći o papi, mons. Srakić kaže da je Crkvi potreban čovjek koji će je pokrenuti, kao što je Arhimed rekao da će pomaknuti Zemlju ako bude imao odgovarajuće uporište. Crkvu treba pokrenuti kako bi se manje bavila sobom – premda je važno čuti i što ona kaže o sebi – i mogla se posvetiti onima kojima je potrebna pomoć. Vjerujem da će papa upravo u tom duhu nastaviti svoju službu. A hoće li ga slijediti ostali?', lakonski se pita mons. Marin Srakić.

'Teško je mijenjati mentalitet i običnoga čovjeka, kamoli jednoga naroda. A mijenjati mentalitet cijele Crkve s milijardu i dvjesto milijuna katolika, to je poput pokretanja oceana, za što nam treba sile i strpljivost', dodao je.

Socijalno osjetljiva Crkva

Kada je građevinsko poduzeće gradilo zgradu Caritasa u Đakovu, ljudi su od toga posla živjeli i mogli izdržavati svoje obitelji.

'Crkva je pomogla, iako na toj zgradi nikad neće zarađivati. No tu su za život zarađivali i radnici drugih kooperanata. Kada su s tim poslom završili, poduzeće je otišlo u stečaj. Isto tako, dok je u Osijeku za 28 milijuna kuna obnavljana i dograđivana zgrada Vikarijata u Strossmayerovoj ulici (bivša Plućna bolnica), mnogo je radnika za svoje obitelji tu zarađivalo svoj kruh. Crkva na toj zgradi nema nikakve zarade. Zar to ne pokazuje socijalnu osjetljivost Crkve?', poslovično pita mons. Srakić.

Crkvi zamjeraju prekomjernu raskoš, luksuz, život na visokoj nozi i komfor koji ne pripada principima vjere.
'Papa Franjo odlučio je ostati u zgradi Santa Marta u Vatikanu i skrbiti o svećenicima. Čovjek može živjeti skromno i obavljati svoj posao, pa i mi ovdje ne živimo u nekakvoj raskoši. I ako bi svaki prolaznik pored zgrade naše nadbiskupije pomislio da se tu ne živi skromno, to spada u dio naše kulturne baštine. Mogao bih svakoga povesti u svoj stan, pa da vidi kako i u kakvom stanu živim. Zgrada je drugo, ona može biti raskošna, ali to su radili arhitekti prema zahtjevima struke i Restauratorskog zavoda.'

Na kraju, nadbiskup Marin Srakić rekao je da su Božić i Uskrs uvijek bili blagdani na koje se darivalo.

'Nekada se darivalo jednostavno i skromno. Bili smo radosni i zahvalni za ono što smo primili. Danas je to drugačije. Neki put su roditelji krivi što su im djeca nezadovoljna. Jer, ako im jednom kupe bicikl, sljedeći put morat će bicikl s motorom, a onda automobil. No dar može biti znak pažnje, te pomoći onomu kome je pomoć potrebna', zaključio je mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki.