Javni natječaj za 'plodouživanje' Turističke palače raspisan je usred ljeta, 8. kolovoza, s neobično kratkim rokom od samo dvadesetak dana u kojemu bi zainteresirane tvrtke trebale sastaviti ponude, izraditi program upravljanja zgradom, prikupiti dokumente o poslovnoj sposobnosti i potvrde o nekažnjavanju, ali i dostaviti 'jamstvo za ozbiljnost ponude' u iznosu od 100 tisuća kuna, zatim jamstvo za izvršenje obveza iz ugovora, ali i još jedno jamstvo - i to u iznosu od šest milijuna kuna. Cijelo je to brdo dokumenata, garancija i potvrda za posao koji se u startu procjenjuje na oko milijun eura, ali bi se zahvaljujući jedinstvenom modelu javno-privatnog partnerstva tvrtki koja pobijedi na natječaju mogao višestruko isplatiti.

Rekonstrukcija zgrade na Rivi bila je jedan od prioriteta gradonačelnika Ive Baldasara te je već nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti shvatio da mora koristiti prečace ukoliko ovaj projekt želi dogurati do kraja. Računao je da će uspjeti za jednu godinu, a trebat će mu dvije - ukoliko ga Gradsko vijeće u tome ne spriječi, što je izgledan scenarij jer je nekoliko političkih stranaka već protestiralo zbog tajnovitosti posla. Vijeće naime mora potvrditi svaku odluku vredniju od milijun kuna, a u slučaju Turističke palače bit će dovedeno pred svršen čin - kad se natječaj zaključi i kada najpovoljnija ponuda već bude izabrana.

Baldasar se, kažemo, silno žurio da bi uklonio 'ruglo s Rive', ali i kako bi dokazao da ipak nešto radi: najprije je odustao od ambicioznije gradnje na mjestu Turističke palače, jer bi se zbog beskrajne procedure i arheologije sve oteglo na nekoliko godina, pa se odlučio samo na 'rekonstrukciju'. A onda mu se nije dalo ni čekati pristojan arhitektonski natječaj, već je do budućeg izgleda zgrade došao postupkom javne nabave - otprilike onako kako administracija nabavlja spajalice, sokove ili toaletni papir.

Izbor je na koncu pao na arhitekte Deana Stubnju i Katju Dešković, a oni ionako nisu imali previše prostora za manevar: zgradi podignutoj 1964. provjerit će se statika, dio će se ostakliti, a upristojit će se 21 poslovni prostor, tri stubišta, terasa i nadgrađe, do kojih će se dolaziti i novim liftom. Sve to do svibnja iduće godine.

Turistička palača, koja je formalno izgrađena kao 'privremeni objekt' i imala je rok trajanja od deset godina, dok tadašnji gradski oci ne smisle što pametnije učiniti na najvrednijem gradskom prostoru, tako će ondje ostati još desetljećima. A tvrtka koja se pokaže najspretnijom i najkonkretnijom u ispunjavanju Baldasarovih zahtjeva, nakon uloženih milijun eura, dobit će je na rok od 30 godina i uz vjerojatno simboličan najam. Početna cijena je naime 12,5 tisuća eura godišnje, što je otprilike jednako najamnini koju Grad Split ubire i danas, kada je prostor devastiran, neugledan i dijelom potpuno raspadnut.

Gradonačelnik Splita već je objasnio da ne želi uložiti gradskih milijun eura u ovaj projekt i potom punih trideset godina preko njega ubirati zaradu 'jer se taj novac može iskoristiti za druge stvari, poput besplatnih školskih udžbenika'. U sjedištu splitske gradske uprave u Banovini zadovoljni su natječajem i tvrde da je on 'odličan jer štiti interes grada', pa je valjda zato izazvao buru. Navodno je dokumentaciju za sudjelovanje ipak preuzelo čak dvadesetak tvrtki, a otvaranje ponuda zakazano je za 1. rujna.

'Znamo da se radi o predmetu od visokog interesa javnosti i htjeli smo da sve bude transparentno, pa smo javno objavili i brojeve telefona pročelnika koji su zaduženi odgovoriti na sva pitanja. To je odlična priča za grad, ali i za dosadašnje najmoprimce u Turističkoj palači', tvrdi splitska dogradonačelnica Aida Batarelo.

Njih petnaestak imat će pravo 'prvozakupa', iako su im ugovori o najmu ionako istekli. A među ostalima je ugostitelj Goran Kačunić - kojemu je posao jednostavno procvjetao u doba gradonačelnika Miroslava Buličića i pročelnika za gradsku imovinu Ranka Ostojića, a nije mu bilo loše ni za vrijeme Željka Keruma. Osvojio je sva tri kafića na novoj Zapadnoj obali. U Turističkoj palači na Rivi, barem ako će se ona vratiti u originalne gabarite, ostat će bez stotina i stotina kvadrata raznih pregradnji, nadogradnji i štekata, koje je iz godine u godinu bespravno širio uz neviđenu toleranciju gradskih komunalaca.

'Kratak rok? Nekome je uvijek kratko... I sami znate da smo ovaj projekt bezbroj puta javno najavljivali, a osim toga, dužni smo postupati hitno jer je zgrada u ruševnom stanju te predstavlja opasnost za građane i prolaznike', objašnjava Batarelo. O početnoj cijeni najma od tek 12,5 tisuća eura godišnje, kaže, svi govore - a ne spominju da je predviđena mogućnost njene revizije svake dvije godine. Ipak, jedan detalj ostao je gotovo neprimijećen: u javnom natječaju koji je raspisala Baldasarova administracija doslovce stoji da tvrtke koje na njemu sudjeluju 'nemaju pravo žalbe na izbor najpovoljnijeg ponuditelja'. A bit će nezadovoljnih, nema sumnje...