Dok se Hamasu i dalje sa Zapada dodjeljuje mahom status terorističke organizacije, postavlja se nanovo pitanje, u svjetlu preslagivanja diplomatskih odnosa i novog statusa Palestine kao zemlje nečlanice-promatrača u UN-u, o političkom utjecaju koji može imati u formiranju palestinske vlade.

Reportaža u listu Nouvel Observateur, koja je izašla prije odluke u UN-u, osvrće se na stanje u gradu Gazi, najvećeg u Pojasu Gaze. Hamas je, prema viđenju francuskog lista, u jačoj pregovaračkoj poziciji za budućnost Bliskog istoka no ikad. Uspio je tako bitno utjecati na posljednje pregovore o prekidu vatre, dapače govori se kako je pop prvi put 'sporazum potpisan po palestinskim uvjetima', a spominje se i kako uživa nemalu logističku potporu novih egipatskih vlasti, turske diplomacije, Arapske lige i nadasve, iranskih vlasti.

Politolog Talal Okal sa Sveučilišta u Al-Azharu tvrdi da je Hamas nanovo osvojio popularnost tijekom posljednjih napada te da može računati na potporu Katara, Irana i svih zemalja u kojima su islamisti došli na vlast nakon 'arapskog proljeća'. Pred takvim naletom popularnosti, duge grupacije, kao što su razjedinjeni Fatah, oslabljenja Palestinska samouprava i pokret Islamskog džihada, nužno gube utjecaje.

Posljednja izraelska ofenziva, nazvana 'Stup obrane', iznijela je bitno manje žrtava no prijašnje , no i dalje se radi najviše o civilnim žrtvama (105 civila od ukupno 163 žrtve). U tom pogledu, činjenica da su obje strane, i Hamas i izraelska država, proglasile pobjedu čini se nebitnom. Službeno, prema Palestinskom centru za ljudska prava, u ofenzivi je stradalo 33 djece te su u vrijeme nastanka reportaže sakupljali svjedočanstva i dokaze za podizanje optužbi za ratne zločine. Pred novim žrtvama direktor centra izjavio je: 'Kako se može govoriti o kirurški preciznim udarima?'

U razrušenom gradu Gazi se, prema reportaži, stalno traži neka vrst političkog i ideološkog jedinstva, no većina prosvjeda u kojima istovremeno sudjeluju ljudi iz raznih frakcija, radikalnih i umjerenih, završi u nekom obliku vojnih pokliča spram Izraela, koji se potom opravdaju kao jedina moguća reakcija nakon propalih pregovora. Kompleksnoj situaciji na terenu ne pridonose ni permanentno kontradiktorne informacije o tome koja je strana prva prekršila sporazum o prekidu vatre, kao ni duboka politička razjedinjenost, unatoč novom zamahu Hamasa.