U proteklom tjednu, od kada je Assange pritvoren, Ellsberg ne prestaje davati intervjue, a i vrlo je aktivan na Twitteru. Tako, na primjer, javlja da je dao glas Assangeu na anketi tjednika Time za osobu godine.

Ellsberg podsjeća da je i sâm prošao kalvariju sličnu onoj kroz koju prolazi osnivač WikiLeaksa (doduše, Ellsberg nije bio u zatvoru, a Assangea se tereti da je seksualno zlostavljao dvije žene u Švedskoj, za što bi, ako mu se to dokaže, mogao dobiti i do šest godina zatvora), osobito nakon što su na njega navalili tadašnji ministar obrane predsjednika Lyndona Johnsona, Robert McNamara, a onda i savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost (kasnije i ministar vanjskih poslova) Henry Kissinger i, napokon, predsjednik Richard Nixon

Ellsberg je, poput Assangea s ratom u Iraku i Afganistanu, bio ogorčen lažima predsjednika Johnsona i ministra McNamare o velebnim pobjedama u Vijetnamu, odnosno zbog zataškivanja ratnih zločina Amerikanaca, kao i tajnih vojnih akcija u Kambodži i Laosu.

Odluku da počne fotokopirati 7.000 stranica tajnih izvještaja iz Vijetnama donio je 30. rujna 1969. godine, nakon što je Pentagon odlučio zataškati jedan ratni zločin koji su počinile zelene beretke. Ali prvi su članci o tim tajnama ugledali svjetlo dana na stranicama The New York Timesa tek 13. lipnja 1971. Bijela kuća, State Department i Pentagon pobješnjeli su i stvorili neviđen pritisak na taj list i na Ellsberga. On kaže da bi danas sasvim sigurno bio tretiran kao 'terorist'. Naime, Kissinger ga je nazvao 'najopasnijim čovjekom SAD-a'.

Nakon što je Times posustao, palicu je preuzeo The Washington Post. Zatim Boston Globe, pa Los Angeles Times i tako dalje. 17 listova ukupno, sve dok 1. srpnja 1971. Vrhovni sud nije presudio u korist slobode informiranja.

Ellsberg kaže da je vrijeme da SAD prestane tretirati kao heroje one koji zatiru građanska prava, a Assangea smatra herojem i zaključuje da WikiLeaks čini lavovski posao za učvršćivanje temeljnih sloboda i civilnoga društva.