'Bio sam Zagrebu, u svom stanu u centru grada, u Palmotićevoj ulici, preko puta crkve koja je poprilično stradala. Budući me često nema, kasnije sam tek postao svjestan i sretan zbog činjenice da sam u tom času bio kod kuće sa svojima.'

'U Zagrebu sam bio u krevetu. To je dobro. A kada je bila Petrinja, onda sam bio u centru Petrinje. To nije bilo dobro.'

'Bio sam u krevetu, u polusnu. Stanujem na osmom katu armiranobetonske zgrade iz osamdesetih koja nije stradala, ali se dobrano zatresla, pa su mi popadale police, knjige i slike. Osjećaj mi je bio - u tom polusnu, na granici sna i jave - da sam u nekoj golemoj lutkinoj kući koju trese neki gigant. Ta transpozicija, kao i osjećaj bespomoćnosti pratili su me još dugo nakon potresa.'

Ovako su naši sugovornici opisali gdje su se zatekli tog 22. ožujka u 6.24, kada je Zagreb zatresao potres magnitude 5,5 stupnjeva po Richteru. Kao što Amerikanci znaju kada ih pitate gdje su bili kada su se avioni zabili u Tornjeve blizance u New Yorku, tako i naši sugovornici itekako pamte gdje su bili za vrijeme možda najvažnijeg događaja u posljednjih pet godina u Zagrebu.

Epicentar je bio sedam kilometra sjeverno od središta Zagreba, u Markuševcu, no svijet su obišle fotografije iz razrušenog centra metropole. Iznenadni potres šokirao je građane, već ionako pod stresom zbog pandemije covida, i većina ih je istrčala iz domova kako bi pobjegli iz oštećenih zgrada. Svi se sjećamo snimki građana kako u ledeno jutro, ogrnuti dekama, sjede po parkovima u centru grada ili stoje na tramvajskim tračnicama posred ceste da bi izbjegli eventualno urušavanje građevina.

'Sjećam se osjećaja beznađa i predodžbe da je šteta toliko golema da se nećemo nikada oporaviti. Plus - tu je bila i korona, koja je onemogućavala procese čišćenja i otklanjanja neposrednih opasnosti (napuknutih dimnjaka, zabata, vijenaca itd.). Potres je protresao grad i doslovno i metaforički. Mislim da ga svi imamo utkanog u DNK i da će nas sjećanje na njega pratiti dok smo živi', prisjeća se za tportal aktualni dogradonačelnik Zagreba Luka Korlaet.

Prve minute nakon potresa

'Relativno sam bio blizu dobre procjene magnitude potresa i, prema njegovoj manifestaciji, odnosno prema načinu trešnje, moglo se odmah uvidjeti da je blizu, odnosno da je 'naš', zagrebački, da tako kažem. U vrlo kratkom vremenu moja se obitelj okupila u dijelu stana koji smo (otprije) procijenili najsigurnijim i čekali da potres završi', kaže za tportal seizmolog Krešimir Kuk, onaj naš sugovornik kojeg je potres zatekao u samom centru grada, u Palmotićevoj ulici.

Svoje impresije prvih trenutaka nakon potresa prepričava nam i Josip Atalić, voditelj Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.

'Kristalno se sjećam tih trenutaka jer smo ranije doživjeli neke potrese i u Italiji itd. Nažalost, znali smo da nije dobro. Supruga me često podsjeća, jer svi su bili vani, na cesti, da sam joj rekao da je naša zgrada sigurna i da ne mora ni buditi djecu. I onda je ona rekla, nakon što sam otišao, da su se svi brinuli za svoje žene, a ja sam nju kasnije zezao i rekao da sam se ja brinuo za nju kad sam kupio stan u sigurnoj betonskoj zgradi', pomalo se našalio Atalić.

Ubrzo se na djelu pokazala i zagrebačka solidarnost - susjedi su susjedima ponudili mjesto u zagrijanom automobilu, nosili jedni drugima deke, Bad Blue Boysi pohitali su u Petrovu pomoći rodiljama, na teren su izašle hitne službe i vatrogasci. Na posao su se odmah bacili i naši sugovornici, čije su struke, uz hitne službe, odmah bile u fokusu.

Seizmolozi i statičari u akciji

Nema tko tih sati nije zvao u Geofizički zavod na Horvatovcu kako bi od seizmologa doznao prve informacije o jačini potresa ili pokušao iskamčiti informaciju kada će biti sljedeći, što, naravno, seizmolozi ne mogu predvidjeti.

'Već 25 godina radim kao seizmolog te smo, kao i generacije prije nas, stalno govorili da se jak potres u Zagrebu može dogoditi i da će se on jednom sigurno dogoditi. Svejedno smo bili iznenađeni time da se to dogodilo tog dana, u naše vrijeme... Koliko god je čovjek svjestan, a bila nam je i dužnost kao struka upozoriti na to, nekako se ipak iznenadite kada se to dogodi jer se čovjek, iako seizmolog, onako ljudski nada da ipak neće još neko vrijeme biti tog potresa. Reagirali smo odmah poslije trešnje, kao i kod svakog potresa. Osobno sam otišao u nacionalni Stožer, kolege su jurili u naš centar na Horvatovcu. Pao nam je sustav (na Geofizičkom zavodu), kako interneta, tako i električnog napajanja. Imali smo, nasreću, agregat koji se automatski upalio. Kolege su odmah došli gore i pokrenuli sustav te se odmah i krenulo u analizu podataka koje smo mogli prikupiti u tom trenutku', kaže nam Kuk.

Zagreb se tresao danima poslije

U prvi tren bilo je važno reći građanima da izađu na ulicu i da se sklone od oštećenih zgrada zbog mogućnosti naknadnih potresa. I doista, samo pola sata kasnije, uslijedio je još jedan potres jačine 5 stupnjeva po Richteru.

'On, nasreću, nije bio tako jak. Što je prvi potres jači, što su veće štete, to je potrebno brže napustiti oštećene objekte. Puno ljudi nije se u prvom trenutku uspjelo snaći i nisu dovoljno brzo napustili zgrade. Upozoravali smo na mogućnost naknadnih trešnji. Nakon svakog jačeg potresa poznato je da slijedi seizmička aktivnosti koja će trajati neko vrijeme, dakle još potresa. Oni ponekad znaju biti i jači, a na početku se niti ne zna je li prvi potres i onaj najjači. Zbog oštećenja, do kojih je došlo, potrebno je najviše pažnje pridavati činjenici da na već oštećenom objektu naknadni slabiji potres može urušiti neke dijelove te oni predstavljaju veliku opasnost za građane', kaže nam Kuk.

U prvih nekoliko sati i dana u Seizmološkoj su službi gotovo stalno bilježili nova podrhtavanja, gotovo svakih nekoliko minuta, kaže naš sugovornik. Seizmolozi su do kraja 2021. godine zabilježili oko 3500 potresa, od kojih je u 2020. zabilježeno oko 3200. Najveći broj njih bili su oni slabiji.

Svi ti naknadni potresi urušavali su dodatno već oštećene zgrade, pa su na teren odmah izašli i statičari kako bi procijenili sigurnost zgrada. 'Odmah smo išli na teren - kolega Mario Uroš otišao je u civilnu zaštitu, a ja sam otišao u Grad Zagreb. Imali smo ranije i neke edukacije u Italiji, tako da smo znali što treba raditi i lagano krenuli. Do popodne smo već imali oko 60 inženjera na terenu koji su pregledavali zgrade', prisjeća se Atalić.

Cigle na ulicama

Šteta je bila vidljiva - urušeni krovovi i zidovi na zgradama u centru, cigle razasute po zagrebačkim ulicama, napukline na kućama u Markuševcu i Čučerju, urušeni dimnjaci diljem grada.

'To je bio potres od 5,5 stupnja. Kada smo bili u Japanu i pričali o njemu, oni su nas gledali kao da smo pogriješili broj. Njima je potres od 5,5 nešto na što 'ne trzaju'. A nama je to izazvalo stvarno ozbiljne štete za tu razinu potresa. I to je indikator toga da bismo u slučaju nekog jačeg potresa mogli imati i jaču dramu. Što se tiče šteta, radili smo neke procjene rizika 2014. i 2018., u kojima smo pretpostavili gdje će je biti najviše. Znali smo odmah kamo treba slati inženjere i kakvi su problemi. Nezahvalno je procijeniti financijsku štetu, pogledajte samo koliko su se cijene digle od onih dana do sada. Ali da smo znali lokacije i ugrožene zgrade, tamo gdje će biti najgore - to jesmo, pa smo bili spremni. Imali smo 15 educiranih inženjera i njih smo odmah slali na te lokacije', objašnjava nam Atalić.

Statičari i inženjeri ubrzo su posegnuli za onim poznatim crvenim, žutim i zelenim naljepnicama, kojima su označavali kakvo je stanje građevine - crvena je označavala da je neuporabljiva, žuta je označavala objekte koji su privremeno neuporabljivi dok se zelena dodjeljivala objektu koji je pretrpio mala i neznačajna oštećenja prilikom potresa.

Popularne naljepnice

Atalić priznaje da naljepnice možda i nisu bile baš dobro predstavljene. Njihov jedini cilj bio je savjet građanima, dodaje.

'Tu smo malo 'fulali' i nismo to dobro prezentirali jer se poslije i dijelila pomoć za obnovu preko naljepnica -Bandić je dijelio drva preko njih, a u Sisku si mogao, ako dođeš u trgovinu s naljepnicom, dobiti i neki materijal. Kako nije postojao sustav, stvari nisu bile dobro komunicirane. Za buduće potrese morali bismo definirati taj proces od početka do kraja - tko ide prvi, što ta naljepnica znači, kako se ide kasnije, kako se ide u obnovu, šta je obnova itd. To smo tada rješavali u hodu. A i nama inženjerima u tom trenutku bila je najvažnija sigurnost, nismo razmišljali dva koraka unaprijed', priznaje Atalić.

Grad Zagreb brzo je osigurao smještaj onima koji se nisu mogli vratiti u svoje domove i to za preko 200 ljudi koji su prvotno bili smješteni u Studentskom domu Cvjetno naselje, a kasnije u hostelu Arena. Službe su krenule i u osiguravanje zgrada od daljnjeg urušavanja, micali su se opasni dimnjaci i dijelovi koji su prijetili prolaznicima, a krenula je i lagana obnova. A onda se dogodio petrinjski potres, koji je devastirao Banovinu, ali i napravio nove štete u Zagrebu.

Spora obnova

Fokus se prebacio na Petrinju, Sisak, Glinu i okolicu, a obnova u Zagrebu nije bila u prvom planu. Zakon o obnovi zbog loših se rezultata nekoliko puta mijenjao, a nisu pomogle ni stalne promjene ministara graditeljstva. U Zagrebu je u međuvremenu došlo i do smjene vlasti - nakon smrti Milana Bandića grad je preuzela stranka Možemo, a s njezinim timom došao je i Korlaet, kojemu je u fokusu upravo poslijepotresna obnova.

'Grad se prvenstveno skrbi o obnovi svojih zgrada i kada smo preuzeli upravu, odmah smo formirali radnu skupinu koja je iz tjedna u tjedan koordinirala obnovu tog portfelja. Istovremeno, nastojali smo pomoći u procesu obnove privatnih zgrada, koji vodi država. Osim sufinanciranjem 20 posto, formirali smo mobilne timove koji su obišli više od pet tisuća kućanstava i pomogli im ispuniti zahtjeve za organiziranu obnovu', prepričava nam zagrebački dogradonačelnik što su poduzeli kada su preuzeli vlast.

Aktualni ministar Branko Bačić priznao je uoči treće obljetnice zagrebačkog potresa da Vlada 'nije položila ispit' kada je riječ o izgradnji zamjenskih obiteljskih kuća. Obnova je godinama kaskala, no posljednjih godina to se ipak pokrenulo.

'Na početku je trebalo neko vrijeme da se ljudi snađu i da se prilagode situaciji. I to je trajalo, i što se tiče zakona i procesa investiranja, plaćanja, Fonda za obnovu. Ali sada, u zadnjih godinu i pol, dvije, moramo priznati da je opet stvarno dobro. Bez obzira na skele u centru, jer je centar Zagreba vrlo specifičan. To je blokovska gradnja koja nije uobičajena, tako da je tu teško suditi. Na početku mislim da nitko nije mogao biti zadovoljan time kako je to krenulo. Ali očit je veliki pomak posljednjih godina', kaže nam Atalić.

Iako mu to nije struka, za ocjenu obnove pitali smo i Kuka. 'Što se tiče brzine obnove, izjasnit ću se kao građanin - svaki stanovnik Zagreba volio bi da ona brže ide. Svjestan sam naravno da to nije baš jednostavno izvesti u praksi. Što se pak tiče načina obnove, bit ću direktan - radi se svašta, iako stručan sud dakako treba prepustiti kolegama građevinarima. Ima primjera gdje je ona bolja i lošija. Vide se dobri primjeri tamo gdje se evidentno ojačava čvrstoća i povećava elastičnost građevina, odnosno povećava njihova otpornost da mogu izdržati buduće potresne sile. Ponegdje se ipak dobiva dojam da se samo poboljšava estetika, a troše velika financijska sredstva. Nadam se da će na kraju ipak struka (građevinska) utvrditi kvalitetu i stanje građevina i izvršenih radova', kaže Kuk.

Kao pozitivnu činjenicu ističe da smo kao društvo postali svjesniji opasnosti od potresa i počinjemo konkretnije djelovati u smanjivanju posljedica onih budućih. 'To je ono nešto što smo nastojali i trudili se uvjeriti državu i prije nego što je došlo do ovih potresa. Ali nažalost, to tako biva ne samo kod nas, nego i u drugim državama – dok stvarno ne dođe do nekog jačeg potresa, koji izazove štete, pa i ljudske žrtve, tek poslije se zapravo počne konkretno djelovati. Treba istaknuti da je lijepo, pogotovo nama iz gradova koji su stari, davno izgrađeni i nisu otporni na potrese, vidjeti obnovljene i protupotresno ojačane bolnice ili škole, stare preko 100 godina, za koje smo se jako bojali. Dobro je i lijepo znati da će buduće generacije, kada ljudi leže u bolnici ili kada su djeca u školama, vrtićima, znati da su te zgrade sigurne. To je jako velika stvar', smatra Kuk.

Koliko je toga obnovljeno?

Lani, na četvrtu godišnjicu zagrebačkog potresa, fokus obnove bio je na školama i vrtićima, a u posljednjih godinu dana prebacio se na zdravstvene i ustanove u kulturi. Samo ovaj tjedan mogli smo gledati obilaske renovirane bolnice Merkur, Petrove bolnice - svojevrsnog simbola zagrebačkog potresa - a prošli mjesec završena je i obnova Gornjogradske gimnazije...

'Od 207 projekata obnove zgrada svih vrsta (škola, vrtića, domova zdravlja, muzeja, infrastrukture...), obnovili smo ih 187. Ostalo je, dakle, dvadeset najkompliciranijih obnova. Radi se o zgradama koje su u pravilu pojedinačno zaštićena kulturna dobra i osobito su zahtjevne za obnovu jer - s jedne strane - te zgrade moraju u što većoj mjeri izgledati kao stare, a - s druge strane - biti ojačane na tzv. razinu tri kako bi mogle izdržati i najjače potrese', kazao nam je Korlaet, upitan o tome koliko je toga obnovljeno u pet godina. Intenzivirala se i obnova privatnih kuća, no još uvijek 'šteka' gradnja zamjenskih kuća, što je u ingerenciji države.

Pouka zagrebačkog potresa

Zagrebački potres bio je upozorenje i građanima, ali i pouka vlastima da se prilikom planiranja i izgradnje grada mora uzeti u obzir i mogućnost novog potresa.

'Svi koji me znaju znaju i to da sam totalno apolitičan, ali definitivno mogu reći da su i Grad i država pozitivno reagirali i u konačnici nešto naučili. Imamo iskustvo moje struke prije potresa, kada su te institucije bile distancirane u odnosu na inženjere. Sad su oni prepoznali u nama nekoga od koga mogu imati koristi i tko nešto zna. A mi smo prepoznali u njima nekoga tko donosi odluke i tko će olakšati da se ta znanja implementiraju u sustavu. Stvarno, stvarno se puno toga napravilo. To su primijetili i Talijani pa su kada su došli, rekli da smo u pet godina napravili onoliko koliko su oni u 10 ili 15 godina', kaže nam Atalić.

Primjećuje i da ljudi općenito pri gradnji više posvećuju pažnje tome da građevine budu protupotresno osigurane. 'Projektant sam i znam da su mi investitori prije prigovarali zašto tražim da se stavljaju armature, a ja sam im rekao da je to zbog potresa, pa su govorili da nisam normalan. A nakon potresa su me zvali, ispričavali se i zahvaljivali. Generalno ljudi obraćaju više pažnje na to, ali naravno da još uvijek srećem pojedince koji se brinu samo za osobni ili partikularni, trenutni interes, bez nekog dugoročnog sagledavanja, ali potres nažalost zna ostaviti dugoročne posljedice', dodaje Atalić.

Velik napredak za seizmologe

Promjene na bolje doživjela je i seizmološka struka u Hrvatskoj, i to posebice nakon petrinjskog potresa. Puno se toga napravilo, kaže nam Kuk.

'Nakon zagrebačkog potresa, i poglavito nakon petrinjskih potresa, cijeli se sustav u državi, onaj koji mora reagirati u takvim situacijama, značajnije i još funkcionalnije organizirao. U stožeru smo koordinirali informacije i djelovanje ovisno o tome koliko su ovi naknadni potresi bili jaki. Postoji još jedna stvar koju još uvijek nemamo, ali radimo na tome - postavljanju većeg broja instrumenata posebno u urbanim, gusto naseljenim područjima, primjerice u Zagrebu, Splitu, Rijeci... od kojih promptno dobivamo informaciju o jačini trešnje. Ako postavimo veći broj instrumenata na području grada, imat ćemo u sljedećim minutama nakon potresa precizne vrijednosti jačine trešnje. Primjerice, znat ćemo da se na Trešnjevci zatreslo malo jače i da se očekuju veća oštećenja, a u Dubravi malo slabija, i onda će, ovisno o tim parametrima, i žurne službe, poput vatrogasaca, hitne pomoći ili statičara, moći djelovati puno brže i efikasnije. Već smo kupili puno tih instrumenata i njihovo postavljanje je u tijeku. I to se isto nikad ne bi dogodilo da nije bilo ovih potresa', kaže nam Kuk.

Nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa kupljeno je 20 seizmografa i 20 akcelerografa te su odmah postavljeni na teren, čime je okruženo zagrebačko područje i pokrivena Banovina, a poslije je kupljeno još 100 instrumenata.

'Nećemo moći ni tim brojem instrumenata pokriti gradove na način o kojem sam ranije govorio, tako da imamo precizne parametre trešnje za svaki naš veći grad. Ali ipak je nabavka ovih 100 instrumenata ogroman napredak. Kada se postave, oni će nas, a tu su i seizmografi i akcelerografi, dovesti u znatno bolju situaciju - imat ćemo puno više podataka, puno precizniju i kvalitetniju sliku o tome što se događa u unutrašnjosti Zemlje ispod nas', dodaje Kuk.

Dug put do potpuno obnovljenog Zagreba

Dok je dobar dio javnih ustanova i institucija obnovljen, ponegdje konstrukcijska obnova stambenih blokova u centru Zagreba nije ni započela, primjerice zgrada Sabora trebala bi se obnavljati sve do jeseni 2027.

Atalić se nije usudio prognozirati kada bi Zagreb mogao biti posve obnovljen jer, kaže, to ovisi o puno faktora i treba uzeti u obzir to da je obnova centra grada jako komplicirana. 'Ali ako se vratimo na Italiju - 15 godina je prošlo od onog njihovog potresa u L'Aquili. Oni još uvijek nisu na 50 posto obnove, s time da je to puno manji grad', napominje.

Da smo tek na pola puta, smatra i Korlaet. 'Postoji krilatica 'deset sekundi potresa donijelo je deset godina obnove'. Po toj krilatici nalazimo se točno na pola tog procesa. Obnova javnih zgrada sigurno je i prešla tu polovicu, a obnova onih privatnih tek se sada intenzivirala. Rekao bih ovako: potres je bio velika nevolja, ali je bio i okidač za procese obnove i ojačanja konstrukcije, a tu su i velika sredstva EU-a koja smo uspjeli povući', poručuje zagrebački dogradonačelnik.

Može li se Zagrebu ponoviti ovakav potres?

Zagrebački potres je iznenadio, no građani se sada već pomalo možda i privikavaju na povremenu trešnju. Posljednji 'jači' potres zbio se prije manje od pola godine, u studenom, kada je, s epicentrom u Markuševcu, zatreslo 2,3 stupnja po Richteru. Prije toga, u rujnu prošle godine, zabilježen je potres jačine 1,5 stupnjeva.

'Ljudi koji žive na područjima koja su seizmički ugrožena moraju biti svjesni toga da će se potresi događati i u budućnosti. Tome ne treba pristupati na način da se širi nekakva panika i da ljudi žive u strahu. Naprosto moramo znati da su potresi dio našeg života. Oni na svu sreću nisu ipak toliko jaki ni toliko česti kao u nekim drugim područjima na Zemlji. Ali Hrvatska je seizmički aktivna i toga moramo biti svjesni', zaključuje Kuk.